Robne rezerve Republike Srpske trebale su biti ključna institucija za pomoć poplavljenom stanovništvu. Međutim, umjesto toga, oni su više vodili računa o tome kako da preskoče zakonom propisane procedure za nabavku roba
Već nekoliko mjeseci državna Agencija za istrage i zaštitu (SIPA) po nalogu Tužiteljstva BiH provjerava poslovanje Robnih rezervi Republike Srpske. Iz Robnih rezervi izuzima se poslovna dokumentacija, ispituju se sve nabavke roba, kao i dug od oko milijun maraka za neuplaćeni PDV, koji iznosi oko osam milijuna KM.
Tužiteljstvo se bavi i nestankom raznih vrsta roba iz Robnih rezervi, koje su, po svemu sudeći, bila velika praonica novca.
Provjere se posebno odnose na razdoblje kada je direktor ovog javnog poduzeća bio Radovan Samardžija, koji je sa te funkcije smijenjen krajem travnja 2013. godine. Njega je naslijedio Dragan Vučković, ali je Vlada RS nedavno odlučila da ga smijeni i na njegovo mjesto postavi Dragana Prodanovića.
Kome je dostavljena pomoć
Robne rezerve Republike Srpske trebale su biti ključna institucija za pomoć stanovništvu poplavljenom u svibanjskim poplavama prošle godine. Međutim, umjesto brige za unesrećeno stanovništvo, čelnici Robnih rezervi više su vodili računa o tome kako da preskoče zakonom propisane procedure za nabavku roba i da postignu “dilove” o isporuci određenih proizvoda sa povlaštenim dobavljačima.
Za vrijeme prošlogodišnjih poplava Robne rezerve su u svojim skladištima raspolagale određenom robom, kao i proizvodima koje su dobili u vidu donacija. Najviše proizvoda je nabavljeno od banjolučkog preduzeća “Venera”.
Međutim, prilikom distribucije roba (flaširana voda, mlijeko, paštete, mesni naresci, sanitarni materija) ugroženom stanovništvu nije se vodilo računa o tome da se osigura validna dokumentacija o isporučenoj robi.
Preciznije, ne postoje pisani dokumentirani dokazi da je roba zaista distribirana za potrebe popljavljenog stanovništva, osim što je to navedeno o Izvješću o radu Robnih rezervi u razdoblju od 15. do 31. svibnja 2014. godine.
Posebna kontrola rada ovog poduzeća pokazala je da u pojedinim slučajevima Robne rezerve nije bilo otpremnica o dostavi robe, a da u slučejevima gdje je bila napisana otpremnica, taj dokument nije bio valjano popunjen (ne zna se ko je primio robu, ili nema potpisa o preuzimanju roba, ili je taj potpis nečitak).
Kontrola je utvrdila da je u veoma malo slučajeva roba dostavljanja općinskim Kriznim stožerima koji su, prema Zakonu o spašavanju i postupanju u izvanrednim situacijama, jedini bili nadležni za preuzimanje roba iz Robnih rezervi.
Umjesto općinskih Kriznih stožera, robu namijenjenu ugroženom stanovništvu su preuzimale razne osobe ili neformalne organizacije, koje za to nisu bile niti ovlaštene niti nadležne. U službenim izvješćima Robnih rezervi navedeno je da su robe dostavljane poplavljenim općinama, ali nijednu otpremnicu nisu ovjerile ovlaštene osobe općina u koje je pomoć dostavljana.
Problem nije bio samo u raspodjeli pomoći, već i u nabavci roba. Veći dio prehrambenih proizvoda Robne rezerve su u tom razdoblju nabavljale direktno od veletrgovaca, a ne od proizvođača, što je, samo po sebi, poskupilo cijenu nabavke.
Doduše, Robne rezerve su formalno dobile dozvolu Vlade RS za ovakvu vrstu nabavki, ali je notorno da su najveći dobavljači u vrijeme poplava bile tvrtke sa kojima su Robne rezerve od ranije imale razvijene poslove.
Oni su u tom razdoblju kamionima dovozili robu ispred skladišta Robnih rezervi sa unaprijed ispostavljenim fakturama, a naknadno je sve formalno pokrivano kroz postupak javne nabavke (pregovarački postupak bez objave obavještenja). Te aktivnosti su, prema saznanjima Žurnala, koordinirane iz Ministarstva financija RS, osobno preko savjetnika ministra, koji ima veze sa privatnom tvrtkom “Venera”.
Robne rezerve su po nalogu Vlade RS robu nabavljale od različitih poduzeća, na odloženo plaćanje, jer ovo poduzeće u svom proračunu nema sredstva za ove namjene. Nakon svega, postavlja se pitanje načina na koji su Robne rezerve birale tvrtke od kojih će nabavljati robe, odnosno je li postupak javnih nabavki bio zakonit, potom stvarnih cijena nabavljene robe, svrsishodnosti takvih nabavki, posredničke uloge Robnih rezervi u postupku nabavke roba i modusa plaćanja nabavljenih proizvoda.
Pražnjenje “Venerinih” sadržaja
Tijekom svibanjskih poplava Robne rezerve su od tvrtke “Venera” nabavile roba u vrijednosti od 319.620,74 KM, od banjolučkog preduzeća “Zoki” 59.414,01 KM, dok obaveze prema “Vitinki” iz Kozluka iznose 8.322,91 KM. Od prnjavorskog “Metaleksa” nabaljeno je roba u vrijednosti od 1.472,30 KM, dok obaveze prema “Mlinpeku” iz Prnjavora za isporučeni kruh poplavljenim područjima iznose 12.051 maraka. Obaveze Robnih rezervi prema banjolučkoj tvrtci “Milak” iznose 4. 285,71 KM.
Ukupne obaveze Robnih rezervi prema dobavljačima, nastale u vrijeme prošlogodišnjih poplava, iznose 405.166, 60 maraka.
Pošto Robne rezerve nemaju novca, pribjeglo se financijskoj akrobatici, pa je Vlada RS odlučila da novac za izmirenje ovih obaveza osigura sa računa posebnih namjena za pomoć poplavljenim područjima.
Vlada RS je donijela zaključak broj 04/-012-2-2006/14 od 10. rujna 2014. godine kojim se zadužuju Ministarstvo financija da sa računa posebnih namjena za pomoć poplavljenimn područjima u RS JP Robne rezerve RS doznači iznos od 405.166,60 KM u cilju plaćanja roba robnih rezervi, koje su po osnovu Odluke Vlade RS borij 04/1-012-2-1043/14 od 15. svibnja 2014. godine nabavljene od različitih dobavljača u razdoblju od 15. svibnja do 19. svibnja 2014. godine.
Svim navedenim tvrtkama, roba je plaćena sa računa posebnih namjena za pomoć poplavljenim područjima. U vladinom zaključku je navedeno da će Robne rezerve taj novac vratiti na račun posebnih namjena kada realizira kredit kod Svjetske banke.
Problem je što je taj kredit na dugom štapu i što od njega, po svemu sudeći, neće biti ništa, jer su Robne rezerve prezadužene, nisu solventne i ne mogu dobiti pozitivno mišljenje Svjetske banke za kreditno zaduženje. Riječju, Svjetska banka neće odobriti kredit Robnim rezervama, a one neće vratiti novac na račun posebnih namjena.
Radi se o računu koji je Vlada RS otvorila u vrijeme prošlogodišnjih poplava, na koji su građani i tvrtke uplaćivali novac za pomoć ugroženom stanovništvu (pozivom na određeni telefonski broj ili direktnom uplatom). Taj račun dio je prpračunskog sustava, a prema Zakonu o proračunskom sustavu zabranjeno je da se sredstva proračuna troše za plaćanje materijalnih troškova rada nekog javnog preduzeća, u što, nema sumnje, spadaju i obaveze Robnih rezervi prema dobavljačima.
Ukratko, Robne rezerve su robe nabavljale od tvrtki sa kojima su od ranije imale razvijene poslove, za te nabavke nisu imale novac, pa je uskočila Vlada RS i odlučila da se dobavljačiu namire isplatom sa računa koji su punili donatori (građani i tvrtke), bez ikakve prilike da taj novac bude vraćen.
Pri tome, Robne rezerve su potpuno neracionalno nabavljale određene robe. Tako su od povlaštene “Venere” nabavili 206.000 litara flaširane vode, a oko 19.000 litara od proizvođača u BiH, mada je “Venerina” voda bila značajno skuplja.
Simptomatično je da su Robne rezerve nabavljale određene robe (brašno, mlijeko, paštete), koje su već imale na zalihama kada su poplave počele. Ti proizvodi također su nabavljani od “Venere”. Tako su Robne rezerve za vrijeme poplava, umjesto svojih zaliha, praznile skladišta “Venere”, a sve pod geslom pomoći poplavljenom stanovništvu.
Nema sumnje da su Robne rezerve godinama sistematski uništavane, ali do sada još niko nije odgovarao za slom ovog javnog poduzeća. Preko Robnih rezervi su se odrađivali višemiljunski poslovi, čime je ovo poduzeće dovedeno na rub propasti, sa dugom većim od 30 milijuna maraka.
Mnogo je onih koji potražuju novac od Robnih rezervi: Rafinerija nafte Brod 8.000.000 KM, dug prema eskro računu iznosi 15 milijuna maraka za nabavku đubriva u 2012. godini, dug prema dobavljačima iznosi 1,5 milijun KM, 2,6 milijuna maraka iznosi dug prema banjolučkoj tvrtci “VST TREND” (na temelju presude Suda BiH za naknadu štete u poslu nabavke đubriva), UIO potražuje osam milijuna maraka…. (Izvor: Žurnal.info)