Nakon troipolgodišnje obnove, sinoć je otvoren vukovarski Vodotoranj, jedan od najprepoznatljivih simbola obrane Vukovara u Domovinskom ratu 1991. godine. Nakon više od tri godine intenzivnih radova svečano je otvoren Vukovarski vodotoranj. Zbog epidemioloških mjera na svečanosti nije bilo građana. Svečanost je počela u 17:30.
Podizanjem hrvatskog stijega od strane vukovarskog branitelja Krešimira Džalte uz intoniranje ‘Lijepe naše’ u izvedi klape HRM ‘Sveti Juraj’ u Vukovaru je počelo svečano otvorenje Vukovarskog vodotornja – simbola hrvatskog zajedništva, koji je 1991. bio simbol obrane grada.
Puno je simbolike bilo na početku ove svečanosti. Krešimir Džalto, naime, sin je vukovarskog branitelja Hrvoja Džalte koji je sa svojim prijateljem i suborcem Ivicom Ivanikom svakoga dana podizao hrvatski stijeg nakon što bi neprijateljskim projektilima bio srušen.
Riskirali su pri tome svaki put svoj život, no Vukovarcima je zastava na vrhu Vodotornja bila znak da je grad još živ, da obrana nije posustala, a njih su dvojica time podizala moral svojim sugrađanima i suborcima, javlja Jutarnji list.
Nakon što je himnu Republike Hrvatske izvela klapa Hrvatske ratne mornarice sv. Florijan, državni stijeg na vrh vodotornja, na koji je u agresiji bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi 1991. godine palo 640 projektila, podigao je Krešimir Đalto, sin pokojnog vukovarskog branitelja Hrvoja Đalte koji je s, također pokojnim braniteljem Ivanom Ivanikom, podizao zastavu na Vodotornju svaki put kada bi ona za vrijeme napada na Vukovar bila srušena, piše Dnevnik.hr.
Na vidikovcu, pokraj jarbola s hrvatskim državnim stijegom postavljene su stope pokojnih vukovarskih branitelja s Mitnice Ivana Ivanike i Hrvoja Đalte. Uređeno je i područje oko Vodotornja s amfiteatrom s 100 sjedećih mjesta, dječjim igraištem i caffe barom.
Na svečanosti otvorenja nisu održani govori, a nastupili su brojni estradni umjetnici među kojima Vladimir Košić-Zec, Najbolji hrvatski tamburaši, Ivana i Marija Husar, Jacques Houdek i drugi.
Radovi počeli 2017.
Radovi na obnovi Vodotornja, izgrađenog još 1968. godine i visokog 50 metara, započeli su u svibnju 2017. godine, a bilo je predviđeno da završe do kraja 2018. uz predviđenu procjenu troškova od oko 20 milijuna kuna i zapošljavanje 15-tak osoba koje će raditi na održavanju Vodotornja te na njegovom predstavljanju posjetiteljima.
Zbog stanja operative i grešaka na projektu, kako je na jednoj od konferencija za novinare detektirao razloge kašnjenja u dinamici radova gradonačelnik Vukovara Ivan Penava, obnova se međutim odužila sve do jeseni 2020. godine.
Priča o obnovi Vodotornja započinje još 1997. godine
Inače, prvi put u središte pozornosti hrvatske javnosti, priča o obnovi vukovarskog Vodotornja došla je nakon inicijative pokojnog predsjednika Franje Tuđmana iz 1997. godine sukladno kojoj je prihvaćeno da svaka županija obnovi jedan javni objekt komunalne ili socijalne infrastrukture u Vukovaru.
Obnovu Vodotornja na sebe je preuzela Zadarska županija uplativši za tu namjenu 1998. tadašnjem Ministarstvu obnove tri milijuna kuna, iako su planovi tadašnje gradske vlasti predviđali da se ne ide u obnovu Vodotoronja nego da ga se konzervira i ostavi kao podsjetnik na strahote razaranja grada na Dunavu 1991. godine.
Obnovom Vodotornja namjeravala se međutim pozabaviti Vlada premijera Zorana Milanovića te je ta građevina iz vlasništva grada Vukovara prešla pod nadležnosti Ministarstva branitelja, odnosno Javne ustave Memorijalni centar Domovinskoga rata Vukovar.
Međutim, promjenom državne vlasti i inicijativom gradonačelnika Ivana Penave Vodotoranj je izdvojen iz Memorijalnog centra i došao je ponovno pod upravu gradskih vlasti koje su 2017. pokrenule njegovu obnovu.
U sklopu Vodotornja memorijalna soba, staza i vidikovac
Obnova Vodotornja je na kraju koštala 46 milijuna kuna od kojih je kroz donacije prikupljeno 39 milijuna kuna. Posjet obnovljenom i preuređenom Vodotornju oko kojega se nalazi memorijalno područje, započinje memorijalnim stubama kojima se penje do memorijalne sobe iz koje se memorijalnom stazom uspinje do vidikovca, a sama staza simbolizira teški uspon Republike Hrvatske u borbi za slobodu i neovisnost.
Na vidikovcu, pokraj jarbola s hrvatskim državnim stijegom postavljene su stope pokojnih vukovarskih branitelja s Mitnice Ivana Ivanike i Hrvoja Đalte koji su podizali zastavu na Vodotornju svaki put kada bi ona za vrijeme napada na Vukovar bila srušena.
Na Vodotornju nalazi čak 640 vidljivih ratnih rana, ali unatoč silini napada i svakodnevnog granatiranja srpskih i JNA snaga, vukovarski Vodotoranj ‘odbio se srušiti’.
Projekt obnove izradili su arhitekti zagrebačke „Radionice arhitekture”, a u akciju prikupljanja donatorskih sredstava za obnovu uključilo se više od 7.000 Hrvata iz iseljeništva, građani Hrvatske te brojni hrvatski gradovi, općine, županije i tvrtke. Na sjednici u Vukovaru 2016. godine hrvatska Vlada osigurala je za obnovu Vodotornja 18,5 milijuna kuna.
Građani će Vodotoranj moći posjetiti u subotu, 31. listopada kada će vukovarski Vodotoranj otvoriti svoja vrata za sve posjetitelje iz pridržavanje propisanih epidemioloških mjera.
(Izvor: Dnevnik.hr)