Close Menu
Republika
    Facebook X (Twitter) Instagram
    Najnovije
    • Njemačka pooštrava kontrole na svojoj granici
    • ČAPLJINSKA UPRAVA PUNA “KOZA” I “GLUPAČA”, A NI MAJKE IM NISU POŠTEĐENE: Djelatnice u Čapljini tuže se na mobing od šefice društvenih djelatnosti
    • DODIKOVA ILI PLENKOVIĆEVA EUROPARLAMENTARKA? Zovko je imala novi ispad pred EP: Schmidta nazvala “neizabranim”, a Konakovića optužila za rušenje ustavnog poretka
    • Zanačajan porast javnih prihoda u FBiH – U prva četiri mjeseca porezni obveznici uplatili više od 3 milijarde KM
    • Konaković: HDZ-ov prijedlog izmjena izbornog zakona neprihvatljiv za bošnjačku stranu
    • Poljska zatvara ruski konzulat – pronašlli dokaze o umiješanosti Moskve za veliki požar varšavskog trgovačkog centra
    • Bećirović i Komšić osudili proglašenje njemačke ministrice nepoželjnom u RS, Cvijanović ne
    • Nova Dodikova kriza: Unatoč tjeralici Dodik, Stevandić i Višković u vojarni OS BiH
    Republika
    • Naslovnica
    • Izdvojeno
    • Vijesti
    • Top teme
    • Global
    • Ekonomija
    • Zdravlje i Ljepota
    • Scena
    • Kolumne
    • Kontakt
    Republika
    Scena

    Showgirls – 25 godina od kontroverznog filma: Od ‘Zlatne maline’ do legende koja razotkriva ‘tvornicu snova’

    republikaBy republika21.09.2020Updated:21.09.2020No Comments8 Mins Read
    Facebook Twitter Pinterest LinkedIn Tumblr Email

    Totalnu autorsku slobodu uživao je nizozemski redateljski velikan Paul Verhoeven sredinom devedesetih, nakon tri uzastopna hollywoodska blockbustera, dva SF-a (“RoboCop”, “Total Recall”) i jednog erotskog trilera (“Basic Instinct”). Verhoeven je mogao snimiti što je god htio i snimio je “Showgirls” (1995.), ponovno prema scenariju tada najplaćenijeg scenarista Joea Eszterhasa, poznatog i po “Sliveru” sa Sharon Stone kao nedostojnom nasljedniku njihovih “Sirovih strasti”.

    Vječiti provokator i satiričar, vizionarski međužanrovac i vjerojatno najsubverzivniji redatelj posljednjih 30-i-kusur godina, Verhoeven se odlučio za “Plesačice” (noviji hrvatski naslov; u domaćim kinima je izvorno išao kao “Showgirls”), još jednu provokaciju, satiru, međužanrovsku (i međunožnu) viziju i subverziju, drugu zaredom iz Eszterhasova pera, piše Slobodna Dalmacija.

    Sa scenom kad doznajemo da Šeronkina Catherine Trammel ne nosi gaćice na ispitivanju u policijskoj postaji, “Basic Instinct” je 1992. za stidnu dlaku izbjegao zloglasni i nepoćudni “NC-17” rejting filmova samo za odrasle, ne pornića, ali svakako prelascivnog sadržaja za mlađe oči.

    “NC-17” je uveden dvije godine ranije zbog klasifikacije niskobudžetne erotske drame “Henry i June” Philipa Kaufmana, kao zamjena za stari predikat “X”. Sigurno je Verhoevena golicalo da prenese “NC-17” rejting u viskobudžetnu “mainstream” kinematografiju, testira komercijalnost tog predikata i postane njegov stjegonoša.

    Naime, “Showgirls” je bio prvi “NC-17” film koji je krenuo u najširu moguću kinodistribuciju 22. rujna 1995. godine, dan nakon svečane hollywoodske premijere. Veoma smiono od poslovično smiona režisera koji obožava slušati svoj “basic instinct” i plesati po rubu – “Henry&June” je propao u kinima zahvaljujući tom rejtingu.

    Dok su mnogi filmaši nakon toga bili spremni premonirati svoje filmove i izbaciti poneku škakljivu scenu da dobiju “R” predikat, Verhoeven je htio “NC-17” i dobio ga, pa makar mu se to obilo o glavu kad su 45 milijuna dolara vrijedne “Plesačice” podbacile u kinodistribuciji i zaradile svega 20-ak u američkim kinima i 37 u svjetskim.

    Utržak je sitnica u usporedbi sa zaradom “Potpunog sjećanja” i “Sirovih strasti” od preko 100 milijuna dolara u američkoj kinomreži, odnosno blizu 300 i iznad 350 u svjetskoj. Film je bio notoran promašaj kod publike, ali i kritike i struke. Kritičari kao da su organizirali natjecanje tko će “Showgirls”, kako se to znade reći, žešće “dočekati na nož”, moguće pritom kompenzirajući nešto, premda su licemjerno prozivali film “masturbatorskim” i “eksploatacijskim”.

    “Plesačice” su primile čak (nesretnih) 13 nominacija za Zlatne maline i potvrdile sedam, uključujući režiju Verhoevena koji je, bez srama, osobno pokupio “priznanje” s osmjehom na licu i rekao “Dobio sam nagrade za najgoreg, a to je zabavnije nego što je bilo čitati kritike”. Na kraju su – kakvo pretjerivanje! – otplesale i sa Zlatnom malinom za najgori film dekade.

    Srećom, nisu otplesale ravno u kinematografsku povijest i s godinama su dobile fanove među poznatim filmašima poput Jacquesa Rivettea, Quentina Tarantina i Jima Jarmuscha. U međuvremenu je film prošao put od “flopa” do “topa”, od “shita” do “hita”, postavši kultni klasik.

    Danas “Showgirls” zaslužuje ne samo revalorizaciju, nego i kanonizaciju unutar Verhoevenova autorskog opusa kojem ponosno pripada i skriva neke unutarnje poveznice (set plesne točke s eksplodirajućim vulkanom veoma je nalik marsovskom u “Total Recallu”). Čak i šire – čitavih devedesetih, kao film koji su, uvjereni smo, David Lynch i Darren Aronofsky pogledali prije nego što su usnuli snoliko-košmarni “Mulholland Drive” i “Black Swan”.

    Na ondašnje prvo gledanje u kinu “Karaman”, potpisniku ovih redaka bilo je jasno da nije to bio baš tako loš film, dapače, iako mu se nije vraćao kao Verhoevenovom “svetom trojstvu”. Dvadeset i pet godina kasnije, na novo gledanje, “Plesačice” ne samo da nisu loše.

    Posrijedi je još jedan vraški dobar i hrabar film u opusu režisera-vizionara koji je vješto sakrio oštru satiru na račun “tvornice snova” i “američkog (‘star is born’) sna” ispod jastuka melodramske erotske fantazije kao Trammelica šiljak za led na kraju “Basic Instinct”.

    Satira na Ameriku/Hollywood/hollywoodsko i ino ćudoređe, njegove redatelje i gledatelja-sanjare, skrivena pod krinkom fotografski i scenografski raskošne seks-predstave, frapantno je blagovremena i aktualna sada i ovdje, 2020., kad “Showgirls” slavi 25. godišnjicu. Čini se da je Verhoeven potencirao ono što je ovom kritičaru ispričao njegov suvremenik John McTiernan (“Umri muški”) u ekskluzivnom intervjuu, upitan o subverzivnosti “Predatora”.

    “Bio je jedan segment u filmu koji sam baš namjerno dodao. Iz studija su tih godina stalno tražili pucanje. Pucaj, pucaj, pucaj! Oni žele filmove s oružjem, vatrom, doslovno pornografiju. Žele prodati pornografiju. Tako sam stavio u film scenu u kojoj vojnici ne rade ništa drugo nego samo pucaju, punih pet minuta. Na kraju jedan od njih kaže ‘Nismo ništa pogodili!'”, otkrio je McTiernan za “Slobodnu”, nasmiješio se i pokazao srednji prst sistemu, što je napravio i Verhoeven.

    Početkom devedesetih erotski trileri su bili popularni kao akcijski blockbusteri s kojima su se i sparili (“Specijalist”), a iz studija su, parafrazirajmo McT-ja, tražili pucanje i – tucanje. Tucaj, tucaj, tucaj! Dakle, studiji su željeli filmove s golotinjom, genitalijama, seksom, doslovce pornografiju.

    I tako je Verhoeven stavio svu golotinju ovog svijeta u 125 minuta filma u kojem (ženski) likovi – egzotične plesačice ubojitog tijela u Las Vegasu – takoreći ne rade ništa drugo nego se skidaju, plešu (u krilu) i seksaju se, nerijetko do krajnjih granica pretjeranosti (scena u bazenu).

    Željeli ste gole grudi? Evo vam ih, svih vrsta i boja, ledom ukrućenih bradavica, obnažene na raskrižju seksa i (s)eksploatacije unutar (i van) “entertainment” industrije koji su otad naovamo postali još neraskidnije povezani i mutirali u internetsko čudovište. Pravo je čudo da se film uspio snimiti onda, a sada nema šanse da bi primirisao kinima i srednjoj struji hollywoodskih studija (producirali su ga i/li distribuirali United Artists, Carolco i MGM).

    Klasik “Sve o Evi” u Verhoevenoj viziji je zamišljao život u ritmu muzike za seks i postao “Sve o Ševi”, remek-tijelo filmske erotike s (vizionarskim) satiričkim odmakom koji je promaknuo gledateljima budući da su, očito, više razmišljali donjom, ne gornjom glavom i preozbiljno shvatili melodramu zarobljenu u očiglednom mjehuriću sapunice.

    Kao da u životu nisu pogledali nijedan “Paul Verhoeven movie” i kušali kokice iz blockbusterske kuhinje Nizozemca koji je promatrao Ameriku/Hollywood očima stranca i u jednoj sceni filma pustio pjesmu “I’m Afraid of Americans” Davida Bowieja. Slučajno ili ne, Verhoeven je nabildao nevinu rečenicu iz komedije “Kindergarten Cop”: “Moj tata je ginekolog i cijeli dan gleda u vagine”.

    “U Americi su svi ginekolozi”, krucijalna je rečenica “Plesačica” ambijentiranih u Las Vegas (kao supstitut za Hollywood) i njegov “entertainment” svijet seksizma i mizoginije gdje se producenti i ravnatelji zabavnog programa ponašaju kao da su makroi i prodavaju djevojke i njihova tijela.

    Rečenica je krucijalna u kontekstu satire ne samo na SAD i Hollywood, već i čitav moderni (internetski) svijet koji “ginekološki” voli cijeli dan gledati u vagine, ali i gole grudi, stražnjice, barem to ako već ne može dobiti i privatni ples u krilu “uživo”. “Želim vidjeti tvoje dupe”, dobaci neki muškarac u striptiz-klubu protagonistici Nomi Malone (energična, tek na momente lošnjikava Elizabeth Berkley).

    Toga je svjesna i prva plesačica Crystal (iskusna Gina Gershon). “Pokazujemo ono što oni žele vidjeti”, veli Crystal obraćajući se svim “ginekolozima”. Ginekolozi o kojima film govori ne opstoje samo u jeftinim striptiz-klubovima. Eno ih u auditoriju artističkih “topless showowa” u kojima nastupa Crystal (ubrzo će i Nomi), jer “žele cice i guzice, a ovdje se pretvaraju da je to nešto drugo”, kao i publika erotski nesputanijih art filmova.

    I, konačno, može ih se naći i na glamuroznim “celebrity” zabavama u vilama u kojima se, iza zatvorenih vrata neke sobe, događa seksualno napastvovanje. Jedna poznata (glazbena) faca iz svijeta “showbiza” brutalno će silovati Nominu prijateljicu Molly (Gina Ravera) i zbog svoje nedodirljivosti proći nekažnjeno… dok heroina ne izudara mizogina tipa kao da je ispala iz nekog “rape-revenge” filma sedamdesetih i utjelovila preteču borkinje protiv “muškaraca koji mrze žene” Lisbeth Salander, piše Slobodna Dalmacija.

    Tanka je granica između mizoginog filma i filma o mizoginiji, ali “Showgirls” debelo preteže na potonju stranu i izgleda upozoravačko-proročki u recentnoj klimi “Weinsteinova” i parola “grab her by the pussy” za sve današnje i sutrašnje “plesačice” u “showbizu” i izvan njega. Show mora ići dalje, ali s njim idu i “Plesačice”, kult neograničenog vijeka trajanja. “Showgirls” must go on.

    Elizabeth i Gina do zvijezda i natrag

    Elizabeth Berkley bila je dotad najviše primijećena u tinejdžerskoj seriji “Saved By The Bell” (1989. – 1992.). Glavna uloga u filmu “Showgirls” za nju je trebala napraviti ono što su “Sirove strasti” napravile za Sharon Stone – pretvoriti je u hollywoodsku zvijezdu. Međutim, krah filma spriječio je da se Elizabeth vine u hollywoodsko zviježđe. Odigrala je tu i tamo poneku sporednu ulogu u nezavisnoj (“Plavuša”) ili “A” produkciji (“Klub prvih supruga”, “Samo igra”, “Kletva škorpiona”) i to je bilo to. Šteta, jer njezina uloga u “indie” biseru “Roger Dodger” pokazuje koliko je mogla biti dobra.

    S druge strane, Gina Gershon je već dotad bila etablirana, s nizom uloga u filmovima (“Crveno usijanje”, “Koktel”, “Utjerivač pravde”, “Igrač”…). Ginina karijera nije toliko patila u odnosu na njezinu kolegicu, pače gledali smo je i u filmovima kao što su “Bound”, “Face/Off”, “Palmetto”. “The Insider”, “Driven”…, a ne tako davno i u “Killer Joe”.

    (Izvor: Slobodna Dalmacija)

    film Showgirls
    Share. Facebook Twitter Pinterest LinkedIn Tumblr Email

    Related Posts

    Raskol u obitelji Beckham, u središtu skandala su dvije žene

    11.05.2025

    Taylor Swift pobjesnila zbog svoje slavne prijateljice

    11.05.2025

    Sin Liama Paynea možda neće naslijediti njegovo bogatstvo od 24 milijuna funti sve do 25. godine

    11.05.2025

    Comments are closed.

    Najnovije

    Njemačka pooštrava kontrole na svojoj granici

    ČAPLJINSKA UPRAVA PUNA “KOZA” I “GLUPAČA”, A NI MAJKE IM NISU POŠTEĐENE: Djelatnice u Čapljini tuže se na mobing od šefice društvenih djelatnosti

    DODIKOVA ILI PLENKOVIĆEVA EUROPARLAMENTARKA? Zovko je imala novi ispad pred EP: Schmidta nazvala “neizabranim”, a Konakovića optužila za rušenje ustavnog poretka

    Zanačajan porast javnih prihoda u FBiH – U prva četiri mjeseca porezni obveznici uplatili više od 3 milijarde KM

    Konaković: HDZ-ov prijedlog izmjena izbornog zakona neprihvatljiv za bošnjačku stranu

    Kolumne

    Umjesto čestitke: Svjetski dan sloboda medija

    Topić: Papa Franjo čuvar

    Politička kriza ili prostor za manipulaciju

    “HAVE A GOOD TIME” Papirnati tigrovi: Pola milijuna na Thompsonovom koncertu zaklinjati će se da su ‘spremni’, a nisu – Hrvatskoj nedostaje 4.000 vojnika

    Promo

    HKD Napredak Mostar povodom 1100 godina Crkvenih sabora i Hrvatskog kraljevstva organzira koncert japanske pijanistice Yoko Nishi

    Okrugli stol Zaklade Ljudsko bratstvo u Novom Travniku: ‘Ljudsko bratstvo i sestrinstvo’

    Počinje Mostarsko proljeće 2025

    Stolački Cener 2025: Utrka koja spaja sport, zajedništvo i povijest

    republikainfo.com
    Copyright 2024 Republikainfo.com
    • Impressum
    • Kontakt

    Type above and press Enter to search. Press Esc to cancel.