Koliko je Bosna i Hercegovina sekularna država? Ovo pitanje ponovno je aktualizirano nakon odluke Skupštine Sarajevskog kantona o skraćenju nastavnih sati u školama zbog odlaska učenika i nastavnika na iftar, piše Deutsche Welle. Djeljivost vjerskog od državnog ili koketiranje sa sekularnošću? Na kojem je putu Bosna i Hercegovina, dvojba je koja, zapravo, to ne bi trebala biti. Kada je riječ o BiH, o njoj se u tom kontekstu godinama govori.
Prof. Wolfgang Höpken, profesor povijesti istočne i jugoistočne Europe svojedobno je u intervjuu za Deutsche Welle izašao s vrlo zanimljivim stajalištem.
“BiH je, ako pogledamo zakone i institucionalni ustroj, sekularna država. Međutim, mislim da svakodnevna praksa izgleda potpuno drukčije. Ako pogledamo korištenje vjerskih simbola od strane političara i oštar vjerski govor što stalno doživljavamo u predizbornim kampanjama kao i korištenje vjere u nacionalne svrhe, onda se može reći da postoji politička tendencija koja ima latentne tendencije što je protivno sekularnom karakteru države”, kazao je ovaj profesor Sveučilišta u Lepzigu.
(Ne)sloboda vjere?
Dok sarajevska kantonalna skupština donosi odluku koja se prilagođava vjerskim običajima, mr. Fatmir Alispahić, bh. književnik i novinar, koji je i praktični vjernik, s njom se ne slaže.
Za sebe kaže da je i hadžija, vjernik koji je obavio hadž, hodočastio u Meku. Međutim, on je protiv skraćenja školskih sati zbog vjerskih običaja, te je uputio žalbu Ombudsmanu za ljudska prava BiH. Smatra da se time krši Zakon o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u BiH.
“Ja sam hadžija. Moje troje djece pohađaju nastavu i poste, i nikada nam ne bi palo na pamet da svojim postom ograničavamo ili određujemo prava i slobode onih koji ne poste”, napisao je Alispahić u svojoj žalbi Ombudsmanu.
Da su religija i obrazovanje u BiH vrlo osjetljive teme, smatra politička analitičarka iz Sarajeva Ivana Marić. Ona je mišljenja kako je, u posljednjem slučaju, posrijedi prikupljanje političkih poena na pitanjima religije.
“Neobično je što ova inicijativa nije došla od SDA, političke stranke koja se predstavlja vodećom nacionalnom strankom Bošnjaka, već od Stranke za BiH, koja tvrdi da je alternativa. Zanimljivo je da je podržano od stranaka koje za sebe tvrde kako se bore za građansku BiH. Očito da se radi o pokušaju dokazivanje tko je ‘veći vjernik’, a s obzirom da se radi o osjetljivom pitanju, ostale stranke nisu imale hrabrosti usprotiviti se”, kaže Marić za DW.
Ona zaključuje da se ovim “daje vjetar u jedra” sličnim odlukama u Republici Srpskoj (RS) pri obilježavanju slave.
“Religiju bi trebaka biti odvojena i od redovitog obrazovanja i politike. To bi trebala biti privatna i osobna stvar pojedinca, a ne predmet političke propagande”, zaključuje ona.
„Moguće samo u ambijentu slabe političke pismenosti stanovništva“
Kada govori o sekularnosti BiH i prožimanju vjerskog u društvenom i političkom diskursu, prof.dr. Enes Osmančević, koristi se terminom ‘proklamirani sekularni karakter’.
“To govori o nepoštovanju Ustava BiH u kojem je naša zemlja definirana kao sekularna, ali je taj proklamirani sekularni karakter vlasti ozbiljno narušen sve prisutnijim klerikalizmom. To pokazuje nizak stupanj političke kulture i demokratskih standarda u našem društvu, koji omogućava političkim strankama lažno predstavljanje, skrivanje iza ideologija i slobodarskih ideja, a u političkom životu, pa čak i u vršenju vlasti prakticiraju klerikalizam”, komentiraza DW profesor Filozofskog fakulteta u Tuzli i član odbora za politologiju Akademije znanosti i umjetnosti BiH.
Posebno ističe kako „ovo moguće samo u ambijentu slabe političke pismenosti stanovništva koje nasjeda na manipulacije“.
“Umjesto da bude subjekt političkih procesa ono postaju objekt. Političke partije na vlasti imaju novac, a vjerske zajednice imaju masovno članstvo koje glasa na izborima. U toj vrsti razmjene dobivaju i vlast i vjerske zajednice, a na gubitku su građanski orijentirani birači”, smatra Osmančević.
Cilj: Nepodnošljiva lakoća vladanja
Simbioza vjerskog i političkog, kako kaže prof. Osmančević, vidljiva je od početka agresije na BiH, kroz podršku pojedinih vjerskih poglavara i službenika vojnim i paravojnim formacijama, uvođenje vjerskih obreda u institucije i parainstitucije, govor mržnje i poticanje zločina, a nastavljena je i u poraću neskrivenom uskraćivanjem ili davanjem podrške političkim kandidatima.
“Sve to još uvijek prolazi bez željene i očekivanje kritike medija i letargične i nerazvijene javnosti. Što je zajednički cilj? Nepodnošljiva lakoća vladanja i držanje u podaništvu politički neprosvjećenih masa”, kaže sugovornik DW-a.
Na pitanje zašto se bh. političari ponašaju “mesijanski”, a nacionalna pitanja poistovjećuju s vjerskim, te zašto se ponekad čini da nema razlike između vjerskog i “političkog klera”, Osmančević odgovara kako se sve u BiH promatra kroz kolektivne identitete etno-nacionalnog.
“U tome interes pronalaze i partije takve orijentacije, ali i kler koji želi sačuvati interese i poziciju među ‘vladarima’. Sve što je izvan tog interesnog okvira biva brutalno kažnjavano i zatirano, i to je smetnja društvenom i demokratskom razvoju BiH, a Kao što su mnoge napredne ideje ovdje doživjele vulgarne interpretacije i puno dobrog upropašteno, tako je i izrugivanje prosvjetiteljskim idejama i slobodarskim pokretima koje ovdje nikada nisu zaživjele. To je potpuno pogrešan put za BiH i pokazuje da već dugo, kao u političko-društvenoj satiri ‘Vođa’ Radoja Domanovića, ljude i kolektive vode politički slijepci”, zaključuje Osmančević za DW.
/Desk/