Razgovarala: K. Spajić-Perić/republikainfo.com
Profesorica ste bosanskog jezika. Je li vam teško kada znate da će vaši učenici, ma koliko kvalitetni bili, završiti na zavodu za zapošljavanje ili u inozemstvu jer trećeg u BiH trenutačno nema?
-Naravno, teško mi je i tužna sam. Naša mladost, pogotovo ova bihaćka, neopećena etničkom niti bilo kojom drugom ljudskom manjkavošću, je uistinu briljantna. Njihove oči sjaje iskrenošću i, dobrotom. Potreba za znanjem je vidna ali ne za ovim koje im pružaju naši siromašni fakulteti i profesori što su do jučer obnašali dužnosti premijera županija ili ministara ili skupštinskih zastupnika i ine političke funkcije.
Oni traže svjetske razine, šire prostore. Njima je sve ovo što mi, trenutno u školstvu i znanosti pružamo, smiješno! Internet je učinio čudo. Približio im je sve, ali im je politika (čitaj – loši političari) udaljila i ono što smo mi nekada imali, ograničavajući im kretanje uspostavom viznog režima.
Statistika nam je crna. Svake godine u BiH je sve manje građana. Sve je manje djece u školama. Mladi mahom odlaze. Zabrinutost zbog tih pojava izrazili su i visoki predstavnik Valentin Inzko i papa Franjo. Međutim, to nikoga puno ne brine. Što može zaustaviti vladajuće koji su stvorili ovakvu klimu
-Političari stvaraju ovakvu klimu još od rata, vode istu politiku kao i u ratu!?
Kome zapravo ovakvo stanje odgovara?
-Jedino njima odgovara ovakva situacija, i jedino oni, njihovi najbliži ali i dalji rođaci ili prijatelji, imaju koristi od ovakve situacije. Uvezali su se i pružili korijenje, teško će to biti iskorijeniti. Treba nam malo jači otrov za korov koji je već uveliko zagadio našu zemlju. Zaustaviti taj korov, iščupati ga s korijenjem može samo netko tko zna kako se zemlja štiti od korova i nametnika.
Netko tko zna gdje presjeći podzemno korijenje kako bi se korov na površini osušio! Presjeći dovod hrane tako da se više ne obnavlja! Ima u našoj državi takvih što znaju, samo im treba dati priliku, osloboditi ih pritiska i straha.
U reakciji na pisanje jednog portala napisali ste da u političkom angažmanu često nemate podršku ni vlastitog supruga, koji vas, ako sam dobro shvatila, za vašu dobrobit pokušava zaustaviti. Koliko privatno trpite jer niste u SDA? Zašto i vi niste išli lakšim putem?
– Bilo je situacija kada sam mislila da više neću moći izdržati, da će nam se cijela obitelj raspasti. Moj suprug ovisi od stranačkog nadležništva jer je pod njihovim izravnim utjecajem. I sam je član SDA pa se nerijetko sukobljavamo po pitanju građanskih dužnosti i stranačkih obveza. Međutim, naučila sam biti objektivna pa posložiti prioritete u svom i našim životima. Koliko god možemo trudimo se ne razgovarati o politici. To je kamen spiticanja u našoj obitelji.
Znam da imam podršku svoje djece i da će mi uvijek biti od pomoći i na tom sam im bezgranično zahvalna. Svi se ostali sklanjaju iako glasno tvrde da me podržavaju i dive se mojoj hrabrosti (hmm, kakva je to hrabrost ne mogu se načuditi šta danas ljudi nazivaju hrabrošću! Ja sam mislila da je to građanska duuužnoost!) Ali nitko, koga god sam pitala da sa mnom javno istupa i zastupa ideju Prve bosanskohercegovačke stranke, nije želio stati uz mene.
Svi bi eto, bili pasivni članovi. Imala sam veliku podršku na internetu, hvalili su me, nudili pomoć i podršku ali kada je trebalo doći na novinsku konferenciju ili evo, na glasanje, rijetki su se pojavili! Možete misliti kakav se razgovor tada, vodio između mene i moga supruga. No, život moje djece i mojih učenika postali su mi važniji od osobnog zadovoljstva i sreće.
U pitanju je domovina. Zato nemam pravo ići lakšim putem, pogotovo neću odustati. Pa koja majka može dignuti ruke od vlastite djece? Kao što sam ja majka svojoj djeci, tako je BiH moja majka! Nitko nema pravo odustati od BiH! Pogotovo njeni građani.
„Akademska se zajednica, naravno, pokazala inertnom, čak slabom! Kao da je ovih dvadeset godina nismo niti imali. Rijetki su istupali i pojedinačno, sporadično poduzimali korake“
Dvojica profesora iz Hercegovine su pretučena jer su naglas razmišljala o stanju u BiH, odnosno o stanju Hrvata. Izuzevši njih, djeluje da intelektualci u BiH uglavnom šute, ili istupaju u korist stranaka na vlasti. Istupa li po vama akademska zajednica dovoljno o važnim temama i pitanjima u BiH?
– Akademska se zajednica, naravno, pokazala inertnom, čak slabom! Kao da je ovih dvadeset godina nismo niti imali. Rijetki su istupali i pojedinačno, sporadično poduzimali korake. Naravno uvijek je bilo hrabrih novinara koji su ukazivali na nepravilnosti, na nepotizam, korupciju, kriminal i zločin. To su i životima plaćali, plaćaju i danas.
Ali nije bilo onih koji su ta ukazane nedjela mogli sankcionirati. Gdje su? Ni danas se ne javljaju!? To je zbog toga što su na ključnim mjestima našeg društva stranački poslušnici, u kriminalu ogrezli ljudi koji ni pred čim ne prezaju da bi ugodili onima koji su ih na te pozicije postavili. To su one podzemne žile korova o kojima sam gore govorila!
Sva životno važna pitanja za BiH, trenutačno se nalaze u rukama kvaziintelektualaca i zlih intelektualaca kojima je više stalo do njihovih sitnošićarskih interesa ( iako se silno upinju pokazati kako im je stalo do “njihovog” naroda) nego do sudbine cjelokupne države!
Jesu li vjerske zajednice u BiH na pravom tragu i na pravoj strani, ili i oni ponekad idu lakšim putem?
– Na kakvom su putu naše vjerske zajednice vidjeli smo još u ratu. Da se nisu promijenili svjedoci smo danas. Poglavari vjerskih zajednica imaju ogromnu moć u svojim rukama. Da oni, sa svojih propovjedaonica zagovaraju ljepotu u različitosti ispovijedanja vjere, dobrotu u čovjeku drugačijeg imena, bratoljublje i čovjekoljublje u susjedu ili komšiji sve bi bilo drugačije. Puno bi brže ovo društvo postalo tolerantno i napredno. Ili da urednici dnevnih kulturnih tv emisija, političkih i inih emisija govore o jednakosti i jednakopravnosti svih vjerskih i etničkih zajednica, snažno bismo koračali ka zdravom i kvalitetnijem društvu.
„Prošli rat je postao savršeno oružje našim nacionalistima da njime plaše svoja “stada”. Političari naravno, bogato koriste to isto oružje i njime zveckaju svaki put kada im se učini da su njihove fotelje u opasnosti“
Što tjera bh. građane da uporno glasuju za one koji su ih doveli u ovakvo stanje. Sazrijeva li vrijeme da BiH krene nekim drugim putem, a mlada i kriminalno neopterećena stranka poput vaše dođe na vlast?
– Tjera ih upravo ovo što sam maloprije rekla! Vjerski poglavari zagovaraju samo svoja mala zatvorena društva koja su “bolja, čišća, pravednija” od onih drugih od kojih se svom silom moraju braniti i uvijek biti na oprezu jer “znamo šta su nam u ratu činili”!
Prošli rat je postao savršeno oružje našim nacionalistima da njime plaše svoja “stada”. Političari naravno, bogato koriste to isto oružje i njime zveckaju svaki put kada im se učini da su njihove fotelje u opasnosti. Neki mediji također idu u prilog razvoju ovakvog stanja u državi, jer da nije straha od rata, ni njih ne bi bilo. Takvi su mediji u rukama nacionalističkih političara.
Međutim, vidimo da narod sporo ali sigurno shvaća ko mu je istinski neprijatelj. Nezadovoljnici se svakodnevno pojavljuju uzvikujući parole protiv korumpiranih i kriminalnih pojedinaca bez obzira kako se zovu!
Trebalo je da osiromašimo do krajnosti (i materijalno i intelektualno i duhovno) pa da shvatimo kako je našim nacionalnim liderima u srcima isti, i samo jedan Bog, a on se ne zove Allah, Isus, Jahve niti Buda nego NOVAC!
Sigurna sam da će doći vrijeme, kada će, oni mladi ljudi s početka našeg razgovora, postavši svjesni sve mizernosti društenih zajednica u kojima se nalaze, preuzeti kormilo i pokrenuti točak nove povijesti. Neopterećene ničim, oslobođene svog balasta koji naše narode razjeda već dugi niz godina. Možda ja neću dočekati taj dan, možda neće ni naša djeca, ali neki budući Bosanci i Hercegovci sigurno hoće.
„Trebalo je da osiromašimo do krajnosti (i materijalno i intelektualno i duhovno) pa da shvatimo kako je našim nacionalnim liderima u srcima isti, i samo jedan Bog a on se ne zove Allah, Isus, Jahve niti Buda nego NOVAC!“
Pripremate li se za lokalne izbore?
– Znate, ja nisam klasični političar, voljela bih kada se ovo što radim ne bi nazivalo političkom djelatnošću. Ja sam čovjek kojem je stalo do kvalitetnog i sadržajnog života! Ne samo mog nego i onih koje sam donijela na ovaj svijet i onih koji me okružuju. Pa ako se borba za naše živote na rodnoj zemlji, zove politika onda ja jesam političar. Ne pripremam se za lokalne izbore, svakodnevno se pripremam za opstanak! Jer smo svi ugroženi i ne znam šta će sutra biti. Kriminal i korupcija rastu sve više, postaju sve vidljiviji i bezobzirniji.
Kakav Bihać vidite?
-Bihać je moj grad, tu sam rođena, a tu će me najvjerojatnije i sahraniti. Smatram ga vječnošću i kao takvog ga želim ostaviti budućim generacijama. Grad koji nikada neće umrijeti, neće ga nestati. Želim da mladost ne odlazi, htjela bih da ga izgrađuju, da ga kultiviziraju, šire mu vidike i obzore. Bihać je centar zbivanja, grad na Uni, ima sve predispozicije za razvoj i napredak, za ugodan dom tisućama mladih koji bi, zbog bezperspektivnosti, iz njega htjeli otići. Uskoro možda i pobjeći.
Kako komentirate činjenicu da ni pet mjeseci nije dovoljno da se kompletira vlast u BiH. Stječe se dojam da se nikome ne žuri, premda je nedavno i MMF najavio da će uskratiti tranšu ako se ovako nastavi. Kuda ovo sve vodi?
-Ovako kako sam opisala Bihać, tako vidim i cijelu BiH. Prošlo je već šest mjeseci, a Vlade ni na vidiku! Narod brzo zaboravlja, željeli smo promjene ali sigurno ne ovakve. Zaboravili su da su im prije SDP-a, nacionalne stranke uništile zemlju! Rasprodali, rasparčali, poklonili, prisvojili, izgubili,….Naš je kraj samo od Agrokomerca mogao ugodno živjeti, ne samo bihaćka kotlina nego i cijela USŽ pa i šira regija! Agrokomerc je iz rata izišao neoštećen.
Kome je bilo stalo da uništi našu budućnost, i budućnost svih drugih dijelove BiH, svu bivšu Jugoslaviju? Tko je u ratu vodio zaraćene strane i dugo poslije rata? Matematika je tu čista. Na papiru pišu imena i prezimena. Zašto su ti ljudi dopustili da nas ovoliko opljačkaju i osiromaše? Zašto u BiH ima 95 obitelji multimilijunera? Kako su taj novac zaradili? Legalno?!
Zato ja rješenje naše, ne više krize, nego agonije, vidim u proglašenju državnog bankrota! Neka oduzmu ovim multimilijarderima njihove milijune i od drugih milijardera skrivene zlatne poluge po bjelosvjetskim bankama, vrate MMF-u šta smo dužni i zabrane mu pristup našoj zemlji, pa da krenemo svi od nule! Sve ispočetka. Onda će se vidjeti čije su diplome prave, a tko je svoju kupio. Tada će se znanje pokazati u pravom svjetlu.
Kakvi su po vama plodovi prosvjeda iz veljače prošle godine gdje ste bili iznimno aktivni. Je li val nezadovoljstva srušio korupciju, ili ga je na koncu politika iskoristila da dopliva gdje želi?
– O prosvjedima ne bih puno govorila, osim da se osjećam izdanom i da sam duboko razočarana. Kakvi su rezultati vidite i sami. Nitko uistinu ne zna šta se tu zapravo događalo.
Kakvu BiH želite i vidite. Ima li ona regije, jedinice, entitete…?
– Zamišljam (a voljela bih je i doživjeti takvu) BiH kao zemlju slobodnih, slobodoumnih, ni vjerom ni nacijom opterećenih ljudi. Ljudi bez predrasuda, kulturološki osviještenih, socijalno osjetljivih. Bogatu i naprednu zemlju svjesnu svojih potencijala u prirodnim bogatstvima i pametnim ljudima. Zemlju koja zna gdje joj je mjesto u ovakvoj Europi. Kakav će njen unutarnji raspored biti to uopće nije bitno! Bitno je da je slobodna, napredna a ponajprije FUNKCIONALNA!