Piše: Christian Schwarz-Schilling/Deutsche Welle
(bivši visoki predstavnik u BiH)
Njemačka savezna ministrica obrane Annegret Kramp-Karrenbauer je 6. studenog u Berlinu gelavnom tajniku NATO-a Jensu Stoltenbergu dodijelila “Medalju Manfreda Wörnera”. To je vrlo važan znak od strane NATO-a, posebno u danima kada je Sjeverna Makedonija primila potpuno neočekivani udarac iz Europe.
Odbijanje početka pregovora o proširenju EU sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom kroz francuski veto izazvalo je vrlo loše učinke u čitavoj regiji Zapadnog Balkana. Još se jednom jasno pokazalo da Europa ne ispunjava svoja obećanja i kroz to ulazi u pravu krizu vjerodostojnosti.
Točno je da zahtjevi Europe za vladavinom prava moraju biti uvaženi među zemljama kandidatima. Sjeverna Makedonija i Albanija su ispunile zahtjeve dobijene od EU-, kao što je i sama Europska komisija to potvrdila. Odbacivanjem sljedećeg koraka u pravcu EU, te se dvije zemlje, kao i cijelu regiju, vraćaju unatrag.
Za šest zemalja Zapadnog Balkana postavlja se pitanje što sada?
Put u EU je, kako to sada izgleda, na neodređeno vrijeme zaustavljen. Zašto bi sada te zemlje trebale nastaviti raditi na zahtjevima za članstvo u EU, kada im je jasno pokazano da je proširenje EU-a zapravo zaustavljeno iz drugih razloga?
Europa je bila svjesna opasnosti da se te zemlje mogu okrenuti u pravcu istoka. Uprkos tome, EU pravi jednu tako ozbiljnu, neki čak kažu, povijesnu pogrešku i ne ispunjava svoja obećanja. Neki, poput Think Tanka ESI, zalažu se sada najprije za integraciju šest zemalja zapadnog Balkana u Europski ekonomski prostor, kao prvu konkretnu stanicu na njihovom putu u EU. To je pokrenulo veliku europsku diskusiju. Mnogi su protiv toga.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučićje u intervjuu za austrijski „Der Standard” 21. listpada 2019. jasno rekao: „NE pregovorima sa EU će u Srbiji voditi ka tome da EU postane još nepopularnija i da joj se manje vjeruje….Ali mi se brinemo za sebe. Moramo riješiti naše odnose u regiji. A imamo i dobre odnose sa Kinom, Rusijom i Turskom.”
I Srbija je odmah potpisala sporazum s Euroazijskom ekonomskom unijom, iako to nije kompatibilno s članstvom u EU. Rusija je odmah pozvala Sjevernu Makedoniju i Albaniju da i one to urade.
Kakvi su to nevjerojatni razvoji događaja?
U Europi nedostaje zajednička strateška politika, nedostaje jasnoća u pogledu naših interesa i naše vizije za rješavanje problema na Balkanu. Vrlo je teško razumjeti što pri tome misli aktualna politička elita u Europi.
Stoga je izuzetno važno da barem NATO ima jače prisustvo na Zapadnom Balkanu.
Albanija i Crna Gora su već članice NATO-a, a i Sjeverna Makedonija se nalazi pred članstvom. Samo Srbija ne teži ka članstvu u NATO-u, što pretežito važi i za srpski entitet u Bosni i Hercegovini (BiH), Republiku Srpsku (RS).
RS lojalno prati Srbiju i protivi se članstvu u NATO-u, iako je godinama ranije s tim bila suglasna i službeno je potpisala zahtjev BiH za Akcijski plan za članstvo u NATO-u. To sada uzrokuje velike probleme i političku blokadu u Bosni i Hercegovini. Vlada u Bosni i Hercegovini, nakon izbora u listopadu 2018. godine, još uvijek nije formirana, jer se Republika Srpska predomislila i više ne poštuje postojeće pravne sporazume od ranije.
RS odbacuje aktiviranje takozvanog MAP-a (Akcijski plan za članstvo) i blokira put Bosne i Hercegovine u NATO.
Jaki čovjek srpskog entiteta Milorad Dodik, koji je sada i član Predsjedništva BiH, održava dobre odnose sa Rusijom, koja se protivi širenju NATO-a na zapadni Balkan i sve jače se bori za neovisnost Republike Srpske. Dok Rusija kroz konkretne korake jača svoj utjeaj u regiji, EU daje prazna obećanja. Tako se povećava opasnost od budućih ozbiljnih sukoba, u slučaju da Dodik konkretnim koracima nastavi slijediti svoju najavu odcjepljenja i pripoji RS Srbiji.
Čak je i srbijanski predsjednik Vučić, koji je inače u javnosti vrlo oprezan po pitanju svojih izjava o Bosni i Hercegovini, u intervjuu za “Standard”, pozvao se na referendume o nezavisnosti u bivšoj Jugoslaviji i postavio pitanje: “Zašto se danas ne dozvoli jedan takav referendum Republici Srpskoj?”
Time je ciljao u pravcu neovisnosti Republike Srpske, jer ga uznemirava gubitak Kosova i vjeruje da svojim biračima kao kompenzaciju mora nešto ponuditi. Stoga Vučić kaže:„Srbi su jedini koji nemaju pravo na samoopredjeljenje. Srbe čini bijesnim kada čuju da drugi postupaju u skladu sa međunarodnim standardima, ali kada Srbi sami nešto zatraže, za njih ne postoji “sui generis” (op.red. izuzetak).
Postoji realna opasnost da neuspjeli EU pregovori između Srbije i Kosova dovedu do otvorenog sukoba i da će to imati fatalne posljedice za Bosnu i Hercegovinu. Izuzetno važnu geografsku ulogu ulogu tu igra Distrikt Brčko u Bosni i Hercegovini, koji se nalazi između Republike Srpske i Srbije.
Stoga je vrlo važno da osim EUFOR-a, NATO koji je u Bosni i Hercegovini prisutan od kraja rata 1995., tamo pokaže jače vojno prisustvo, kako bi se izbjegle teže posljedice.
Europa mora protrljati oči i konačno se probuditi.