Često se navodi izjava ruskih mužika tijekom švedske invazije 1708-09. godine, koja vjerojatno nije povijesno opravdana. Kako su švedske snage nadirale, tako su ruska vojska i seljaci palili usjeve. Kad su uhitili jednog Rusa, pitali su ga zašto to čini, obitelj će mu gladovati. Mužik je, navodno, odgovorio: Da, ali i vi nećete imati što jesti, pa ćete otići.
“To su naši dečki, naši momci, naši muževi. Ako je razlog zašto se bore pogrešan, oni su i dalje naši momci, naši građani. Stoga ih ne možemo ne podržati.” Tim je riječima rezultate posljednje ankete stava ruske javnosti prema agresiji na Ukrajinu na Euronewsu protumačila dr. Anna Matveeva s londonskog King Collegea, prenosi Jutarnji list.
Anketu je u svibnju proveo Levada centar, koji je Kremlj proglasio stranim agentom, ali su ostali u Rusiji. Na pitanje “Podržavate li djelovanje naših snaga u Ukrajini?”, 43% je odrješito reklo “Da”, a 33% “Svakako da”. Denis Volkov, direktor Centra, naglašava Euronewsu da je 25% stanovništva “Z patrioti” koji potpuno podržavaju rat, a 10% njih smatra da bi trebalo baciti nuklearnu bombu.
Među ostalima je velik broj onih koji se ne slažu s ratom, ali su u situaciji u kojoj im odgoj i društvena tradicija ne dopuštaju govoriti protiv. Procjena je da se oko 20% stanovništva iskreno protivi ratu i taj se udio nije promijenio od početka. Početkom agresije još su i pokretali prosvjede protiv rata, ali su s vremenom odustali ne toliko zbog represije državnog aparata, koliko zbog spoznaje, da što god učinili u ovom trenutku, neće ni na koji način utjecati na državno vodstvo i njihove odluke.
Vrlo neuspješno
Na pitanje treba li nastaviti rat ili pristupiti pregovorima, 48% preferira prvu opciju, ostali bi pregovarali. Zanimljivi su odgovori na pitanje “Kako mislite da specijalna operacija u Ukrajini napreduje?” Samo 12% je reklo “Uspješno”, 49% “Relativno uspješno”, 20% “Relativno neuspješno”, a 8% “Vrlo neuspješno”.
Volkov je izdvojio tri faktora koji utječu na stav ruskog stanovništva prema ratu u Ukrajini. Prvi je ekonomija i blagostanje. “Važno je razumjeti da su ogromna sredstva potrošena da se podupre ovo raspoloženje, da se podrži uvjerenje da je, općenito, situacija stabilna. Mnogima se možda čak prestala pogoršavati”, rekao je Volkov.
Vlada je osigurala sredstva obiteljima boraca, povećala najnižu plaću, mirovine. Situacija na ratištu je važan faktor, ali javnost nije upoznata s brojem poginulih i ranjenih ruskih vojnika. Nepomičnost bojišnice, ipak, igra sve važniju ulogu u kontekstu negativnih informacija. Teze vlasti o formiranju “Novorusije”, iako nije došla ni do Odese, zasad prevladava nad vijestima o povlačenjima i porazima.
Stručnjaci su još početkom rata podsjetili da ni tijekom ruske vojne avanture u Afganistanu prvih godina broj poginulih nije utjecao na javno mnijenje, ali se s vremenom usmenom predajom vijest počela širiti utječući na raspoloženje. U Ukrajini je dosad, neovisno o procjenama, poginulo više vojnika nego u deset godina rata u Afganistanu.
Negativan utjecaj
Dr. Matveeva kaže da je djelomična mobilizacija, provedena ujesen prošle godine, imala negativan učinak (osim 300.000 unovačenih, nekoliko stotina tisuća Rusa je napustilo zemlju da ne završe u rovovima u Ukrajini što ima negativan utjecaj na tržište rada). “Zato su vlasti naknadno shvatile da mobilizaciju – osim u ekstremnom slučaju – ne treba provoditi jer vodi povećanju društvenih napetosti”, zaključuje.
Dodajući interesantan uvid: “Ljudi grde vladu i govore da, budući da se Kremlj pokazao bespomoćnim i neorganiziranim, onda obični ljudi moraju nadoknaditi praznine šaljući na front što smatraju potrebnim. Nekima tako sukob poprima značajke “narodnog rata”. Paradoksalno, neuspjesi države u osiguranju pružaju prostor društvu da se angažira”, rekla je dr. Matveeva Euronewsu, prenosi Jutarnji list.
/Desk/