Aleksandar Bocan-Harčenko je ruski operativac za prostor bivše Jugoslavije. Ili je na službi u nekoj od ambasada na ovom područuju ili u Moskvi vodi odjel za ovaj dio svijeta. Negdje oko godinu dana je ambasador u Beogradu, tiši i blaži u javnim nastupima od svojih prethodnika, ali njegov utjecaj zbog toga nije ništa manji. Upravo obrnuto.
Za Dan pobjede nad fašizmom dao je veliki intervju beogradskoj Politici iz kojeg se jasno može detektirati ruska politika prema regiji. Ali i neki globalni trendovi, prenosi Euractiv.hr.
Za Politku je i dalje ključno pitanje rješavanje problema Kosova. I tu je Bocan-Harčenko iznio nekoliko izuzetno interesantnih ideja. Koje, sasvim sigurno, nisu samo njegove: ako i jesu vrlo je izgledno da će dobiti podršku u Moskvi. Moskva trenutno nije uključena u proces rješavanja kosovskog pitanja. Dijalog Beograda i Prištine se vodi pod okriljem EU koja je imenovala i posebnog izaslanika, bivšeg slovačkog ministra vanjskih poslova Miroslava Lajčaka (koji je bio i visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH). Bilo je prigovora njegovom imenovanju jer je Slovačka jedna od pet zemalja EU koje ne priznaju Kosovo. No, i visoki predstavnik EU za vanjsku i sigurnosnu politiku Josep Borrell je Katalonac iz Španjolske koja ne priznaje Kosovo. I zbog stava Madrida na prošlotjednom summitu EU i Zapadnog Balkana nije bilo zastava i državnih obilježja kako bi Kosovo moglo sudjelovati. Upravo na tom summitu je Lajčak dobio snažnu podršku njemačke kancelarke Angele Merkel. Prije nekoliko mjeseci u kosovsko se pitanje snažno uključio Washington i to primarno preko američkog ambasadora u Njemačkoj Richarda Grenella koji je posebni izaslanik predsjednika Donalda Trumpa.
Rusije tu nema.
Bocan-Harčenko na to reagira: “Moskva ima samostalnu viziju situacije. Za naše pridruživanje (pregovorima) potreban je prije svega poziv Beograda. Pri tome, sam pregovarački proces treba se voditi u razumljivom, za nas prihvatljivom međunarodnopravnom okviru, na osnovu Rezolucije Vijeća Sigurnosti UN 1244, i treba imati prihvatljivu formu i sadržaj”. Nakon ovog diplomatskog odgovora, slijedi snažan ubod: “Da dodam bez ikakve zluradosti, da zasad rezultati diplomatskih aktivnosti nisu suviše očigledni. Zasad, naprotiv, na samom Kosovu samo je više kaosa”.
Politiku je zanimalo kakav je ambasadorov stav o podjeli Kosova. Bocan-Harčenko je tu oprezan, ali jasan: “Podjela Kosova, kao i bilo koje druge ideje, ovisi o Beogradu i Prištini”. Te navodi da je u tom procesu ključno izbjeći “nametanje vanjskih shema ili vremenskih okvira”. A stav Moskve glasi: “Za nas je glavni kriterij da rješenje treba biti prihvatljivo za Srbiju”.
Dakle, može podjela Kosova koja se već ranije javila kao ideja “korekcije granica” pri čemu bi sjever Kosova (gdje nikako da se formira Zajednica srpskih općina) postao dio Srbije dok bi Priština dobila Preševsku dolinu gdje Albanci predstavljaju većinu. SAD je snažno zagovarao tu tezu, ali je naišla na jednoglasno odbijanje EU. No, čini se da na tom planu dolazi do promjena. Josep Borrell za prištinski dnevni list Koha Ditore nije isključio ideju o promjeni kosovskih granica ukoliko se Kosovo i Srbija slože oko toga. “Ako se stranke slažu, EU ne može biti papskija od Pape”, rekao je Borrell.
I nastavlja: “Nije na nama da kažemo Srbima i Kosovarima oko čega bi se trebali dogovoriti. Naša će uloga biti olakšavanje dijaloga. Ako se dogovore oko nečega, trebali bismo pomno proučiti taj dogovor, jer svaki sporazum Srbije i Kosova ima utjecaj na regiju”.
Iz navednog se može izvući zaključak da unutar EU dolazi do promjene stava. Njemačka je dosad bila snažno protiv takvog razvoja događaja, ali teško će moći protiv svih ako i unutar EU dođe do promjene mišljenja. Iako je jasno da bi takva odluka mogla imati dalekosežne negativne posljedice ne samo na Balkanu nego i globalno.
Jer, postoji niz međunarodnih kriznih žarišta gdje barem jedna strana vidi promjenu granica kao moguće rješenje. Situacija je u svakome od njih drukčija, ali tu je pitanje Izraela i aneksije Zapadne obale (što također zagovara sadašnja američka administracija), zatim niz zamrznutih sukoba na prostoru bivšeg Sovjetskog Saveza gdje bi se, primjerice, Gruzija trebala odreći Južne Osetije i Abhazije. A tu je i pitanje svih pitanja: Krim.
Ne treba zaboraviti da je Međunarodna krizna skupina (ICG, koji ima velik utjecaj na kreatore politike) nedavno objavila analizu stanja u Ukrajini sa sljedećim zaključkom: “Kako bi pomogli Ukrajini da pronađe mir, EU, NATO i države članice moraju tražiti nove pristupe raspravi o kontroli oružja s Rusijom, kao i o europskoj sigurnosti u cjelni. Trebali bi također razmotriti fleksibilniju politiku sankcija, tako da napredak u Ukrajini može dovesti do postepenog ublažavanja”. Interes da se Rusija vrati u modalitet suradnje s EU mogao bi nadvladati rezerve koje imaju neke članice prema promjeni granica. Kako na Balkanu, tako i na Crnom moru.
U tom je kontekstu posebno važna sljedeća izjava ruskog ambasadora: “Nepromjenljiva pozornost Vijeća Sigurnosti UN-a prema kosovskoj tematici jedan je od preduvjeta za reguliranje problema. Definitivno rešenje kosovskog pitanja treba biti utvrđeno u VS UN-a donošenjem nove rezolucije koja bi zamijenila važeću Rezoluciju 1244”. A ta je rezolucija, koju je podržavao na početku intervjua, potvrđivala “suverenitet i teritorijalni integritet SR Jugoslavije (danas Srbije)”.
I na nju se Moskva cijelo vrijeme pozivala. Sada traži novo rješenje.
Bijes jer je Češka srušila spomenik sovjetskom maršalu
Aleksandar Bocan-Harčenko se osvrće i na pitanje tumačenja povijesti Drugog svjetskog rata gdje je Rusija bila ozbiljno kritizirana kad je gotovo izravno optužila Poljsku za početak rata te branila Pakt Molotov–Ribbentrop. “Nažalost, nastavlja se s pokušajima da se falsificira povijest Drugog svetskog rata, da se izlažu sumnji njegovi neosporni međunarodnopravni rezultati, uključujući i presude suda u Nürnbergu, da se ospori odlučujući doprinos sovjetskog naroda Pobjedi, da se opravdaju nacistički zločinci i njihovi pomagači, da se umanji uloga UN-a, stvorenog zahvaljujući Pobjedi i koji je postao kamen temeljac suvremenog svjetskog poretka”.
A zatim prijelaz s općeg na pojedinačno. Rusiju strašno smeta stav bivših članica SSSR-a ili lagera koje tvrde da dolaskom Crvene armije nije nastupilo oslobođenje nego zamjena jedne okupacije drugom, jedne dikature drugom. “Među posljednjim primjerima je situacija oko demontaže spomenika maršalu Ivanu Konjevu u Pragu. Vidimo u tome neposrednu prijetnju ne samo po humanističke vrednosti već i međunarodnu sigurnost”. Više na Euractiv.hr.
Što je ipak pretjerano. Posebno ako se prisjetimo gušenja Praškog proljeća.
Svoj ekspoze na tu temu Bocan-Harčenko zaključuje pohvalom Srbiji: “Visoko cijenimo to što se u Srbiji čuvaju tradicije antifašizma, odlučno se suprotstavlja reviziji povijesti, pažljivo odnosi prema spomenicima palima za oslobođenje Jugoslavije u Drugom svetskom ratu”.
(Izvor: Euractiv.hr)