General Ljubo Ćesić Rojs svjedok je u postupku koji USKOK vodi protiv Ante Jelavića, svojedobno pomoćnika ministra obrane Hrvatske Republike Herceg-Bosne, generala HVO-a i HV-a, za ratno profiterstvo i zlouporabu položaja i ovlasti.
Govoreći o kupnji stana za Ivicu Rajića on je kazao:
– Da Ante nije to riješio, tribalo mu se suditi, a ne zato što jest to riješio! Ništa Ante nije napravio, a da za to nije znao vrh države, pa ministar Šušak je znao odakle mačka iskoči iz kojeg žbunja, a kamoli ne da je Ivici Rajiću (bivši zapovjednik Druge operativne grupe HVO-a iz Kiseljaka – op.a.) riješeno stambeno pitanje. Svi haaški optuženici, pa tako i Rajić, bili su riješeni na isti način, političkom odlukom da se svima osiguralo stambeno pitanje, zapošljavali su se članovi obitelji, dobili su vojne penzije. Nije postojala pismena odluka, sve je išlo usmeno – kazao je Ljubo Ćesić Rojs, kako se sam oslovio, general-bojnik “u penziji po kazni”, koji je u ponedjeljak svjedočio na splitskom Županijskom sudu, piše Slobodna Dalmacija.
A pojavio se kao svjedok u postupku koji USKOK vodi protiv Ante Jelavića, svojedobno pomoćnika ministra obrane Hrvatske Republike Herceg-Bosne, generala HVO-a i HV-a, za ratno profiterstvo i zlouporabu položaja i ovlasti.
Tereti ga se da je u ožujku 1996. godine, s namjerom da zapovjedniku HVO-a Ivici Rajiću omogući da se značajno nepripadno materijalno okoristi, na teret proračuna MO Herceg-Bosne, koji je u to doba financiran izravno sredstvima MORH-a, bez pravnog osnova donio pisanu odluku da se trgovačkom društvu iz Opuzena isplati 739.081,41 kuna za stan od 90 kvadrata na splitskim Blatinama.
“Hodajući kompjutor”
Stan je u vlasništvo dobio Rajić koji je 2003. godine uhićen u Splitu i prebačen na suđenje u Haag, gdje je osuđen na 12 godina zatvora za ratni zločin u mjestu Stupni Dol.
U svom je upečatljivom svjedočenju Rojs često prekidao sutkinju Ankicu Boban govoreći joj “draga predsjednice vijeća”, a ona ga je pokušavala obuzdati govoreći mu kako ima fantastičnu memoriju kao sudionik događaja tih godina, no da se pokuša usredotočiti na konkretna pitanja.
– Svim haaškim optuženicima iz Herceg-Bosne i njihovim obiteljima bio je osiguran smještaj u Hrvatskoj. U Srednjoj Bosni branila se Hrvatska jer da je ona pala, pali bi i Split, Šibenik, Zadar… Ja sam hodajući kompjutor, a s obzirom da su naši partizani nakon 2000. godine sve uništili jer je uša đava u državu, ja sam evo tiskao 10 tisuća primjeraka poslanice predsjednika Franje Tuđmana, odnosno govora od 15. siječnja 1996. godine.
Što se tiče Rajića, ja sam osobno davao suglasnost za kupnju stanova haaškim optuženicima. Svima smo tada kupovali stanove u vlasništvo da su makar njihove obitelji osigurane dok su u Haagu, a plaćali su se i troškovi odvjetnika, telefona, putovanja članova obitelji do Haaga… Kad smo Rajiću rješavali stambeno pitanje, tada protiv njega nije bila podignuta optužnica – pojasnio je Rojs. Rajića je, kaže, dva puta upoznao i to u kabinetu ministra Gojka Šuška.
– Pet dana ja mogu govoriti istinu bez vode, ja sam vojnik… Šušak je tada dobio potvrdu da su svi haaški optuženici stambeno riješeni i gdje se nalaze, a bili su pod nadzorom MORH-a u Baškom Polju. Svi osim Darija Kordića kojeg smo, to mogu danas reći, dvije godine skrivali u jednoj vikendici u Jasenicama kod Masleničkog mosta jer smo tada gradili autocestu. Sve se znalo, mi smo imali državu u rukama, a ne kao danas…
Bez predsjednika Tuđmana niko nije mogao potpisati niti nabavu kilograma trulih jabuka… I kad bi se, u interesu države, donijela odluka da se isporuče, oni su se isporučivali Haagu. I svi su otišli osim Rajića jer su sigurnosne službe tada ocijenile da ne bi bilo dobro da se on sastane u Haagu s Tihomirom Blaškićem, da to ne bi bilo dobro za Hrvatsku.
Rajić je do 2000. bio kooperativan, bio je spreman ići u Haag ako ga mi pošaljemo. Morali smo ga skloniti iz Kiseljaka da nam ne radi probleme – kazao je Rojs. Pojasnio je da se sve financiralo preko MORH-a i preko Federacije BiH, odnosno Sarajeva te iz vlastitih prihoda Ministarstva obrane Herceg Bosne.
– Pa ja sam Jelavića zvao jednom iz Bostona i usmeno mu rekao da se prebaci 630 tisuća dolara za troškove odvjetnika Rivkina. Ništa nije bilo pismeno, a sve je bilo po zapovijedi Šuška i jedinog predsjednika svih Hrvata. Pa 12 tisuća naših ljudi je bilo preko granice u Herceg-Bosni i normalno je da nije bilo nikakve pisane odluke jer smo morali paziti da nam ne uvedu sankcije… Zato smo i žrtvovali jadnike iz Herceg-Bosne.
Za Rajića sam ja prenio zapovijed Jelaviću da se odrede sredstva za kupnju stana i njemu i ostalim optuženicima. Morao je Jelavić poslušati jer da nije, ja bih ga osobno udavio. Da to nije napravio, tribalo bi ga objesiti o stablo… Vjerojatno bi bio razriješen svih dužnosti, a možda bi završio i u zatvoru da nije postupio kako mu je naređeno – slikovit je bio Rojs. Dodao je da je MORH imao svoj pravilnik o dodjeli stanova, a da je “Ante imao svoj”. Suđenje se nastavlja, piše Slobodna Dalmacija.
/Desk/