Autonomne usluge prijevoza na zahtjev, poznate i kao robotaksiji, stižu u Europu. Waymo (Google), Uber i Lyft (Baidu) najavili su pokretanje usluga u Londonu 2026. godine, dok britanski startup Wayve cilja na 2027.
Ovu utrku, koja se uglavnom predstavlja kao američko-kinesko nadmetanje, potaknula je najava Vlade Ujedinjene Kraljevine da će „ubrzati pilot-projekte do proljeća 2026… prije mogućeg šireg uvođenja kada puni Zakon o automatiziranim vozilima stupi na snagu u drugoj polovici 2027.“
Zakonodavstvo na razini EU-a o upotrebi autonomnih vozila još je u razvoju i nadograđuje se na (ograničene) zakone koji već vrijede u pojedinim državama. Opća uredba o sigurnosti proširena je 2024. godine kako bi uključila tehnička pravila za automatizirana i povezana vozila, posebno ona s autonomijom razine 3 i više – odnosno vozila koja se mogu sama voziti u određenim okruženjima, ali uz obvezu da je ljudski vozač dostupan za intervenciju po potrebi, prenosi Forbes BiH.
Kako umjetna inteligencija ima sve veću ulogu u radu autonomnih vozila, i EU Akt o umjetnoj inteligenciji, čija se široka primjena u Europskoj uniji očekuje od kolovoza 2026., utjecat će na uvođenje robotaksija. Ovaj akt, opisan kao „prvi objedinjeni pravilnik za AI sustave na svijetu“, u početku je EU-u donio reputaciju pionira. Međutim, stavovi se mijenjaju. Nedavne izmjene i kašnjenja u implementaciji, koje tehnološka industrija predstavlja kao nužan korak za očuvanje globalne konkurentnosti regije, politički stručnjaci opisuju kao „zaokret prema deregulaciji koji riskira odricanje od demokratskih zaštita“.
Kao rezultat toga, nije sasvim jasno kada će se robotaksiji pojaviti u gradovima EU-a. Ipak, očekuje se da će svako uvođenje predvoditi estonska platforma za prijevoz Bolt, koja je nedavno najavila partnerstvo s kineskim Pony.ai-em.
Snalaženje u izgrađenom okolišu
Može se tvrditi da će se robotaksiji u Londonu suočiti s dosad najvećim tehnološkim izazovom. Gradska cestovna mreža starija je od automobila nekoliko stoljeća. Prepuna je uskih, zavojitih ulica koje je teško svladati čak i najiskusnijim vozačima. Ne postoji mrežni raspored, ima mnogo složenih raskrižja i veliki broj kružnih tokova, što je daleko od tipova cestovnih mreža na kojima su ova vozila do sada testirana.
Osim toga, londonske ceste ne koriste samo automobili, kombiji i kamioni. Budući robotaksiji morat će se nositi s flotom od 9.000 autobusa koji često staju, 1,5 milijuna biciklista dnevno, povremenim odbjeglim vojnim konjem, bezbrojnim turistima i, naravno, čestim pješacima koji prelaze cestu izvan obilježenih prijelaza (što u Ujedinjenoj Kraljevini nije nezakonito).
Naravno, i dalje postoje velika, neodgovorena pitanja o sigurnosti autonomnih vozila u prometnim urbanim sredinama. U SAD-u je zabilježeno bezbroj primjera samovozećih automobila koji su se neočekivano zaustavljali na željezničkim prugama, u tunelima ili zbog nestanka struje. Američki Nacionalni odbor za sigurnost prometa nedavno je najavio istragu protiv Wayma nakon više prijava da su njihova vozila nezakonito prolazila pokraj zaustavljenih školskih autobusa u najmanje dvije savezne države.
U raspravama o sigurnosti prisutno je i mnogo pretjerivanja. Prošlog tjedna Tesla je objavila da su njihovi robotaksiji uspješno prevozili putnike u Austinu (Teksas) „bez sigurnosnog nadzora u vozilu“. Međutim, brzo je otkriveno da je svako od tih „nenadziranih“ vozila zapravo pratilo drugo „nadzirano“ Teslino vozilo (s prisutnim vozačem), pa su tvrdnje o postizanju istinske, potpuno nenadzirane autonomije u najmanju ruku neiskrene.
Način na koji kompanije koje razvijaju autonomna vozila dijele podatke također može biti netransparentan. Na primjer, kako je nedavno izvijestio David Zipper, viši suradnik u MIT Mobility Initiative, one često grupiraju različite vrste sudara ili u ukupnu kilometražu sigurne vožnje uključuju i kilometre prijeđene bez putnika. Prema Zipperu, ne postoji ni približno dovoljno pouzdanih podataka koji bi potkrijepili tvrdnju da će samovozeći automobili biti sigurniji od onih koje voze ljudi.
Stavovi javnosti prema robotaksijima
Kada je riječ o stavovima javnosti prema ovim vozilima u Europi, slika je nejasna. Novo istraživanje na gotovo 8.500 Europljana pokazuje da podrška uvođenju robotaksija znatno zaostaje za podrškom unaprjeđenju tradicionalnijeg javnog prijevoza.
Istraživanje je naručila neprofitna organizacija Clean Cities, s ciljem razumijevanja kako stanovnici gradova poput Londona, Berlina, Varšave i Rima gledaju na javni prijevoz – metro, tramvaj, vlak, autobuse i robotaksije.
- 83% ispitanika podržalo bi proširenje željezničkih projekata u svom gradu.
- Isti postotak želi bolje veze javnog prijevoza između prigradskih područja i centra grada.
- Snažna podrška mjerama poput smanjenja cijena javnog prijevoza za korisnike s niskim prihodima (70%) te pretvaranja nekih automobilskih traka u trake za autobuse ili tramvaje (63%).
Nasuprot tome, rezultati za robotaksije bili su podijeljeni: nešto više ispitanika izrazilo je podršku (37%) nego protivljenje (35%), dok se velika skupina (28%) izjasnila kao „neodlučna“. Podrška autonomnim vozilima bila je najveća u Sofiji (Bugarska) i Parizu (Francuska), a najmanja u Madridu (Španjolska).
Uočene su i značajne razlike prema spolu i dobi. Više muškaraca nego žena podržava robotaksije (43% naspram 32%), a popularniji su među osobama mlađim od 35 godina (47% naspram 33%). Više od polovice ispitanika (52%) s djecom osnovnoškolske dobi podržalo je uvođenje robotaksija.
Posebna studija iz studenog 2025. godine utvrdila je da osobe s fizičkim oštećenjima pokazuju jasnu sklonost AV taksijima i autobusima, dok osobe s mentalnim poteškoćama preferiraju daljinski upravljane taksije (gdje ljudski operater može intervenirati). Autori navode da su ove preferencije oblikovane potrebom za pristupačnošću, ali i psihološkom sigurnošću.
Barbara Stoll, viša direktorica kampanja u organizaciji Clean Cities, pozvala je gradske čelnike na aktivniju ulogu: „Početni kaos s nereguliranim e-romobilima lekcija je o tome što se dogodi kada se novoj tehnologiji dopusti da preuzme ulice. Gradonačelnici moraju usmjeravati robotaksije kako bi postali sila dobra koja nadopunjuje, a ne konkurira javnom prijevozu.“