Piše: Stjepan Brzica/Republikainfo.com
Srpski politikanti priznaju svoj veliki zločin ali ne i genocid iako je ta kvalifikacija usvojena i u Haškom sudu i općepoznata činjenica…Čak bi priznali da je izvršen genocid u Srebrenici ukoliko bi se u taj pojam pomiješali i poginuli Srbi.
To je očit dokaz o postojanju trajnog miksa mržnje i stupidnosti. Za mržnju odavno znamo i za njene korijene i ciljeve, ali je glupost onih koji kažu da neće nikada priznati da je u Srebrenici izvršen genocid. Valjda misle ako oni ne priznaju onda nije ni bilo genocida, a očito jest. Glupošću će najviše sami sebi naškoditi, pogotovo za to što javno govore da priznanje srebreničkog genocida ne bi bilo u interesu Srbije. A upravo je ektremistička propaganda doprinijela da mnogi Srbi prihvate ono što im se servira,a mnogima i godi.
Sada su se našli u teškoj situaciji jer je svjetsko javno mišljenje jednoglasno u osudi srebreničkog genocida. Nije jasno da li mogu skupiti toliko hrabrosti pa u interesu vlastite zemlje priznaju da je u Srebrenici izvršen genocid. Morali bi misliti na budućnost a ona je povezana sa zapadom a ne s Rusijom. Srbija mora spasiti svoju dušu, jer je ona najodgovornija za genocid, puno odgovornija od Karadžića i Mladića koji su samo, iako sa zadovoljstvom, izvršavali ono što se skuhalo u Srbiji, to je poznata formula: Jednu trećinu „Turaka“posjeći, drugu trećinu naterati da se vrate veri pradedovskoj, a ostale proterati i oduzeti im svu imovinu. Sve što se desilo u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini krenulo je iz Srbije i to ne samo ideologijom nego kompletnim vojnim jedinicama uključujući i korpuse kao i s takozvanim dobrovoljcima i vikend četnicima koji su punili kamione opljačkanim stvarima sirotinje. Sve so to dešavalo u cilju osvajanja i etničkog čišćenje kako bi se stvorila „Velika Srbija“. Vučić je ovih dana pao na vlastitom ispitu.
I bi i ne bi u Srebrenicu, onda nepametno pokazuje pravo lice kad pjeni mržnjom. To je jače od njega i diskvalificira ga kao političara. Posebno ga je uzbudilo puštanje na slobodu Nasera Orića od strane svicarskih organa. Digla se na noge u Srbiji četnička rulja, iako je Orić oslobođen u Hagu od svih optužbi, u Srbiji su smislili nove „dokaze“. Ali što hoće Srbija? Da sudi građane susjedne države dok istovremeno ne priznaje umješanost Srbije u zločine u Bosni i Hercegovini koji su jasni, dokazani i presuđeni u Hagu.
Četnička rulja je u oba svjetska rata za sobom ostavila krvave tragove u oba rata. Kao utuk na Orićevo oslobođenje, televizija BN pustila u eter jedan pamflet pun laži, falsifikata, pretjerivanja takvih zbog kojih bi se i baron Minchausen zastidio. U tom pamfletu poubijano je više Srba nego što ih je bilo. Svi mrze Srbe, Hrvati, muslimani, Albanci, djelomično Slovenci i Austrougarska te međunarodna zajednica. O katoličkoj crkvi i Vatikanu da i ne govorimo. Oni su uvijek smetnja velikospskim osvanjima, pa su za to i predmet tolike mržnje. U navedenom primitivno ‘zbubanom’ pamfletu samo su Srbi žrtve, a oni nisu ništa slično radili prema drugima.
Nije u Srebrenici i na puno drugih mjesta izvršen genocid? A za to što se hrvatska vojska usudila osloboditi vlastitu zemlju koja je bila predviđena za dio Velike Srbije, to se u Srbiji smatra agresijom, a zna se da nitko nije napadao Srbiju, a da je ona upravo to radila u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj.
Slušajući one što prijete iz Banjaluke referendumima i one koji iz Sarajeva koji animiraju Tursku da se vrati u Bosnu i u Hercegovinu da bude kao nekad. I jedni i drugi ništa ne razumiju. Neki sada priželjkuju ratove između Rusije i Turske kao u prošlosti, a ne razumiju da je to bilo u drugim vremenima koja se neće i ne mogu ponoviti.
A to samo dokazuje s kakvim nepismenjacima imamo posla. Velike sile se međusobno prepiru, ali vode vlastitu politiku, a ne tuđu. Rusija je u konfliktu sa zapadom sada najviše zbog Krima i Ukrajine, ali i zbog Balkana, a u Beogradu i u Banjaluci ne razumiju da su i pored svega Rusiji važniji zapadna Europa i Sjedinjene američke države od malih balkanskih satrapija koje su uglavnom zgodne za jednokratnu upotrebu. Tako se uvijek u prošlosti događalo, a takav odnos velikih i malih je konstanta.
Osim toga Rusija ima velikih unutrašnjih problema pogoršanih sankcijama. Čini se da Putin sve više razmišlja kako da spasi obraz nakon osvajanja Krima, destabilizacije Ukrajine i očite odlučnosti zapada da brani zemlje koje su u prošlosti više puta bile napadane i osvajane. Ne mogu tvrditi da će Putin brzo popustiti i tražiti kompromise, ali je za očekivati da će se to i dogoditi.
Čak je i Januković priznao umješanost Kremlja u događaje u Ukrajini. Već smo postavili pitanje što je za Rusiju važnije Srbija ili zapad, da ne govorimo o malom despotu iz Banjaluke koji je objektivno neznatan. Kojemu su najveći dometi prijetnje referendumima, što je tolikom otrcano da ni sam Dodik u to ne vjeruje. Slični su mu i neki iz Sarajeva, koji nastoje nabaviti oklopna vozila koje bi rado upotrebljavali protiv demonstranata što se naslućuju jer je stanje sve teže. Prošlogodišnji protesti na ulicama možda su bili generalna proba?
Budimo do kraja pošteni pa se osvrnimo i na gluposti sarajevskih nezrelih politikanata koji dolijevaju ulje na vatru umjesto da se dostojanstveno ponašaju i da se ne miješaju u sud i tužiteljstvo. Istina je da je srebrenički genocid neuporediv po zločinima počinjenim nad Srbima civilima ili zarobljenicima, a posebno je pitanje Vozuća gdje su mudžahenini klali zarobljene Srbe, a bili su u sastavu ABH.
Što im je to trebalo?
Zašto umanjuju i zataškavaju te zločine ne samo nad Srbima nego i nad Hrvatima u najvećoj mjeri civilima. Tko je odgovararao za zločine u Uzdolu, u Buhinim kućama, Križančevom selu, Trusini gdje se vodi proces na način da se umanji odgovornost zločinaca. Što je sa Bugojnom gdje proces nije ni počeo jer se sve zataškava. Da ne nabrajamo druga stratišta iz mržnje i gluposti. Misle li oni koji su svoje kriminalce i neodgovorne , polupismene pa i nepismene napuhane izvitopenom vjerskom propagandom. Svi se licemjerno zaklinju na suižvot što je zapravo jedini izlaz iz ove zagušljivosti. Na taj način ne može se izgraditi suživot. Od velikosrpskih zločinaca to se ne može ni očekivati jer gotovo dva stoljeća jašu istu ragu s kojom samo misle na osvajanje.
Oglasio se u sarajevskom tjedniku „Dani“ i Vuk Drašković koji smatra da je glupost ne priznati genocid u Srebrenici i dodao da oni isti koji su izvršavali Miloševiće naredbe u strogoj tajnosti i sada drže sakrivenu dokumentaciju o genocidu čak i filmove. Iako se možemo složiti s Draškovićem u tom pitanju, Draškovića uvijek treba uzeti s oprezom, što bi stari latini rekli, ‘cum grano salis’.