“Psiholozi tvrde da su zlostavljači mobberi osobe s poremećajem ličnosti. To su manje sposobne, ali moćne osobe bez kapaciteta za ljubav, radost, igru, kreativnost, davanje i djeljenje. Njima se lako pridružuju slabi u strahu da ne postanu žrtve. Mobingom prikrivaju nemoć u nekoj drugoj sferi svojega života, najčešće privatnog, u braku ili obitelji, formirajući oko sebe grupu u kojoj dokazuju svoju moć i važnost na račun žrtve. Stručnjaci kažu da i u ovom slučaju kada govorimo o zlostavljaču važi ona tvrdnja da iza svake prepotencije stoji impotencija”, kaže Ramić
Razgovarala: T. Čalić/republikainfo.com
Kako prepoznati mobbing?
-U zadnje vrijeme često se priča o ovom problemu, ali naše društvo nije razvilo ni svijest, a ni mehanizme za sprječavanje mobbinga. Svede se na to koliko je pojedinac spreman da se sam suprotstavi tom suptilnom teroru, koji se obično dešava u četiri oka ili u masi koja gleda svoja posla ili se smije. Ne zna se šta je gore – biti sam ili u masi sa nasilnikom. Takvo nam je društvo, “šuti i trpi, i još budi sretan što si tu i imaš posao”.
Začaran krug ucjena i poniženja. Klasična definicija mobbinga jeste da predstavlja oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedna osoba ili grupa njih sistematski psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu s ciljem ugrožavanja njezinog ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, pa sve do eliminacije s radnog mjesta. Ovaj problem je uveliko prisutan u društvima zapadnih zemalja, ali je fenomen mobbinga posebno karakterističan za zemlje u tranziciji, kao što je BiH.
Mobbing se može veoma lako prepoznati. Osobe su izložene psihofizičkoj torturi od strane pretpostavljenih na radnom mjestu, dobijaju stalne neprimjerene ili nemoguće zadatke, neprekidno su pod stresom ali i bojkotom od strane kolega zbog fizičkog nedostka, spola ili stupnja obrazovanja.
Moberi maltretiraju na nekoliko načina. Mogu napadati vaš socijalni ugled, širiti tračeve, ismijavati i ponižavati pred drugima. Mogu vam uskraćivati kontakte, isključivati vas iz razgovora, vikati i davati ponižavajuće gest-mimike. Žrtve su stalno pod stresom, daju im se besmisleni, ponižavajući zadaci i primorani su na rad koji im šteti zdravlju, a mogući su i fizički napadi, te seksualno zlostavljanje.
Dugotrajna izloženost ovakvom stanju kod žrtava mobbinga izaziva gomilu fizičkih i psihičkih problema. Osoba razvija pojačanu osjetljivost, gubitak samopouzdanja i apetita, te osjeća stalni umor, a javlja se i nesanica. Žrtve mobbinga odlaze na posao sa ”grčem u želucu” i nervozom”. Sve to prati bezvoljnost, povećan osjećaj straha i smanjenje produktivnosti u izvršavanju zadataka i obaveza. Kroz nekoliko godina sve ove smetnje prelaze u kronične bolesti koje dovode do trajnog invaliditeta i napuštanja radnog mjesta, pa čak i samoubojstva, ako se na vrijeme ne pruži adekvatna pomoć.
Kako se odvija cjelokupna procedura, kada je prijavljivanje mobbinga u pitanju?
-Naši odvjetnici, pravnici, i ostali stručnjaci iz tima prilikom preuzimanja izjave od klijenta u pisanoj formi, pregledaju i ostale dokaze i utvrđuju ima li ima elemenata mobbing, odnosno omalovažavanja, šikaniranja, zakidanje na zaradi, psihičkog maltretiranja, pa pa tek onda uzimaju slučaj u obradu. Nakon toga udruga se obraća nadležnim institucijama da preuzmu praćenje prijavljenih slučajeva mobinga.
Koje sve aktivnosti Udruga provodi kako bi se proširila svijest građana o ovoj vrsti zlostavljanja?
-U Trebinju je 22.09.2008.g osnovana Udruga za pomoć osobama zlostavljanim na radnom mjestu, prva na području BiH s ciljem znanstvenog i stručnog djelovanja na otkrivanje i pružanje pomoći žrtvama mobbinga. Mi kao udruga poštujemo želju naših klijenata da se njihova imena ne objave dok ne otpočne sudski proces, zbog njihove zaštite, jer se kako kažu boje moćnika i njihovih prijetnji.
Kroz istraživanja i u neposrednom radu sa ciljnom grupom, radnicima, dolazimo do podataka o obimu, vrstama, uzrocima i prirodi problema, čime se omogućava objektivnije sagledavanje sveukupnih subjektivnih i objektivnih determinanti.
Uključivanjem partnera i medija, kao i promotivnim plakatima podižemo svijest i animiramo širu društvenu zajednicu zbog uočavanja kompleksnosti problema i mijenjanja odnosa i stajališta prema njemu. Radionicama, na temu mobinga podižemo razvoj svijesti i otvaranje, prema potrebi, za rješavanje problema kod onih koji su se sa njima susretali. Ove aktivnosti imaju i efekte preventivnog djelovanja kod ljudi koja se sa ovim problemom nisu suočili. U direktnom radu sa ciljnom grupom potakli smo izgradnju cjelovitog identiteta, samopouzdanja i samokontrole.
Sveukupnost naših aktivnosti ima veliku prevenciju na ponašanje ljudi pomažući im da sagledaju mogućnost drugog, kvalitetnijeg pravca razvoja na putu rješavanja problema.
Naš rad dakle, doprinosi smanjenju i spriječavanju oboljevanja od mentalnih poremećaja, a takođe doprinosi otklanjanju socijalno neprihvatljivog ponašanja kod ljudi. Kao dugoročan efekat našeg rada očekujemo zauzimanje pravilnijeg i objektivnijeg stajališta poslodavaca, predstavnika pravosudnih organa vlasti, zdravstvenih radnika PZZ, šire zajednice i uključivanje većeg spektra pojedinaca i društvenih subjekata u rješavanju ovog problema. Takođe očekujemo da aktuelizacijom mentalno zdravlje dobije prioritetnu pažnju sveukupnog društva u svrhu prevencije mentalnih poremećaja.
U tom cilju stečena iskustva objavljujemo u letku koji distribuiramo u široj zajednici.
Kakvu zaštitu Zakon o zlostavljanju na radnom mestu pruža osobi koja zlostavljanje prijavi?
-Moralno maltretiranje već je zakonski kažnjivo u mnogim europskim državama, a najbolje zakone nalazimo u Švedskoj, Norveškoj, Francuskoj i Švicarskoj. Mobber je kazneno odgovoran, a žrtva može zatražiti odštetu za nanesenu joj “biološku štetu”. Ovom se zlu treba stati konačno na kraj kroz korištenje Zakona o radu RS/ kao posebna kategorija uveden je mobbing, koji je ušao u Zakon o radu RS, a također i Zakon o zabrani diskriminacije BiH Član 4. Uznemiravanje i mobbing od 2009.god.
U Zakonu o radu RS teret dokazivanja da nije bilo mobinga je na poslodavcu.
Poslodavac ne smije poduzeti nikakve mjere prema radniku zbog činjenice da se žalio na nasilje, diskriminaciju, uznemiravanje, seksualno uznemiravanje i mobing.
Ako sud utvrdi da je tužba osnovana naložiti će poslodavcu da tužitelju osigura ostvarivanje prava koja su mu utvrđena ili da plati odgovarajuću novčanu nadoknadu.
Jeste li imali slučajeva da nije bio u pitanju mobbing već lažna optužba?
-Lažnih optužbi za mobbing nikada nismo imali, ali smo imali anonimne prijave za mobbing, diskriminaciju. Tako naprimjer imamo anonimnu prijavu radnika bolnice Trebinje koji opisuju mobbing od strane direktorice ali zbog straha od otkaza nitko nije javno objavio svoje ime.
Imate li podatke koliko je slučajeva mobinga dospjelo pred bh. sudove i koje su najčešće propisivane kazne?
-Postupak pred sudom zbog mobbinga, kao i interni postupak pred poslodavcem, može, prema modelu zakona, pokrenuti radnik koji je zlostavljan, sindikat, profesionalno udruženje čiji je zaposleni član, ali i poslodavac. Pred sudom postupak može da pokrene i organizacija građana koja se bavi zaštitom ljudskih prava.
Nije teško na sudu dokazati mobing, jer je na poslodavcu da pobije radnikove dokaze i da dokaže da nije bilo mobinga. Nažalost korumpiranost sudstva ide u prilog poslodavcima, pa se i ne trude da dokažu da nije bilo mobinga, tako da je presuda unaprijed poznata, naravno u korist poslodavca. Ni pravnici ni radnici još ne znaju kako će se suci postaviti prema mobingu. I za najjednostavniji spor, u kojemu radnik traži isplatu plate, našim sudovima trebaju četiri godine, a za sporove u kojima ima elemenata zlostavljanja preduga je i godina dana, jer takvi ljudi trpe i finansijski i zdravstveno. Nažalost, sudski spor je izvor novog stresa za te, ionako potresene, ljude pa većina šikaniranih radnika unaprijed odustaje od traženja pravne zaštite.
Možda je ipak najvažnije shvatiti da je vlastito dostojanstvo važno i da nitko ne bi trebao trpjeti ni dan vrijeđanja, ponižavanja i manipuliranja na poslu, te da je upravo strah od reakcije šefa i gubitka radnog mjesta, zbog kojeg žrtve mobinga najčešće ne poduzimaju ništa, podsticaj moberima da budu još gori.
Postoji više snažnih razloga za donošenje posebnog zakona o sprečavanju zlostavljanja na radu, antimobing zakona jer su u BiH umjesto dijaloga, sve prisutniji problemi suočavanja sa autokratskim menadžmentom kao posljedicom svjetske globalizacije i liberalizacije.
Mobing ima i indirektne socio-ekonomske posljedice. Kod zlostavljanog produktivnost je bitno smanjena, što dalekosežno gledano ima utiče na ekonomski razvoj društva. Lječnici upozoravaju da su 33 zdravstvena simptoma povezana sa mobingom, zbog čega i pravni razlozi navode na donošenje tog zakona. Nacrt zakona propisuje prava i obaveze poslodavaca i zaposlenih u vezi sa zlostavljanjem, postupak za zaštitu od zlostavljanja, stepenovane mere, sudsku zaštitu, nadzor i kaznene odredbe.
Prema vašim iskustvima, koji profil poslodavaca najčešće sprovodi mobbing?
-Psiholozi tvrde da su zlostavljači mobberi osobe s poremećajem ličnosti. To su manje sposobne, ali moćne osobe bez kapaciteta za ljubav, radost, igru, kreativnost, davanje i djeljenje. Njima se lako pridružuju slabi u strahu da ne postanu žrtve. Mobingom prikrivaju nemoć u nekoj drugoj sferi svojega života, najčešće privatnog, u braku ili obitelji, formirajući oko sebe grupu u kojoj dokazuju svoju moć i važnost na račun žrtve.
Stručnjaci kažu da i u ovom slučaju kada govorimo o zlostavljaču važi ona tvrdnja da iza svake prepotencije stoji impotencija.
Menadžeri u tranzicijskom tazdoblju imaju jednu novo stečenu osobinu a to je da svojim ponašanjem najčešće emitiraju poruku da im niko ne može ništa. Upravo takvo njihovo ponašanje dovodi do toga da radno mjesto predstavlja scenu za kršenje ljudskih prava. Tipovi šefova koji dovode do mobinga su: nesposobni, neće ostvariti ciljeve, ali će brinuti o ljudima; neetički, ostvariti će ciljeve, ali neće brinuti o ljudima i nesposobni i neetički neće ostvariti ciljeve, ali neće ni brinuti o ljudima.
Prema nekim psihijatrijskim analizama postoje četiri osnovna tipa mobera i njihove kombinacije. Jedan od tih tipova je navodni “najveći radnik” koji uvijek nastoji biti u središtu pažnje i ponaša se kao da bi bez njega sve propalo! Drugi tip je manipulator, koji je profesionalno inferioran, ali to ne priznaje i nastoji sredinu uvjeriti u suprotno, pa makar i nasiljem! Zato često prijeti suradnicima, spletkari, ucjenjuje ih i zastrašuje. Treći tip je tip gurua koji je izrazit egoista, zlostavlja one koji ga mogu ugroziti svojim kvalitetnijim radom, sposobnošću, obrazovanjem, znanjem, a svoje greške pripisuje drugima po onoj narodnoj: Napad je najbolja odbrana!
U četvrti tip spadaju psihopati koje se prema žrtvama ponašaju kao napasnici, nerijetko viču na njih, ne daju im mogućnost da išta kažu ili objasne, surovi su, agresivni i arogantni, proračunati i bez ikakvih emocija, spremni čak i na fizičko nasilje. A zatim postoje oni moberi koji su ili kombnacija nekih ili kombinacija svih gore pobrojanih tipova mobera.
Tko su najčešće žrtve mobinga?
-Na udaru mobinga su muškarci i žene, ali kako kažu stručnjaci i, nažalost, naša stvarnost, najčešće su žene iznad 40. godine starosti i u pravilu su to uvijek savjesne, odgovorne i vrijedne osobe, one koje vole i znaju raditi svoj posao. Žene naročito sebe doživljavaju ne kao žrtvu u takvim situacijama nego kao metu koja treba da savije kičmu i postanem ljupka poslušna žena koju svatko može da ponižava, vrijeđa kad mu se prohte da bi izliječila svoje komplekse ili šta god, a od žene kao ljudskog bića ne bi ostalo ništa.
Žene su suočene sa velikim rizikom od mobinga zbog pojave dvostrukog mobinga. Ugrožene žene su raznih zanimanja – od čistačica do profesorica na fakultetima, iz državnih i privatnih tvrtki, iz vojnih, policijskih i zdravstvenih ustanova. Istraživanja su pokazala da je kod mladih žena najčešće psihičko zlostavljanje povezano sa seksualnim zlostavljanjem. Seksualno nasilje je opći naziv za brojne oblike seksualnog zlostavljanja, za koje je karakteristično da se odvijaju bez dobrovoljnog pristanka, odnosno da su iznuđeni primjenom sile, prijetnjama ili zloupotrebom moći.
Uznemiravanje obuhvaća dobacivanje i vulgarne komentare, seksističke viceve i šale na radnom mjestu, ali i ucjene koje podrazumevaju prisilu da se izvrše određene seksualne radnje, u cilju ostanka na poslu, napredovanja, itd. Nerijetko, događaju se i silovanja. Međutim, seksualno nasilje ne uključuje nužno fizički kontakt, ali ženu uvek dovodi u neugodnu situaciju, ponižavajući je i izazivajući osjećaj srama i krivnje.
Žrtve mobbinga mogu biti: mlade osobe tek zaposlene i starije osobe pred mirovinom, osobe koje traže više samostalnosti u radu ili bolje uvjete rada, višak radne snage različitog spola (žena u skupini muškaraca ili muškarac u skupini žena), različite seksualne orijentacije, pripadnici manjinskih skupina: različite religije, vrlo kreativne osobe, ekscentrične osobe, bolesne osobe, tjelesni invalidi, te poštenjaci-osobe koje su uočile i prIjavile nepravilnosti u radu.
Kad primjete da se nad nekim vrši mobing većina radnika razmišlja: “To se dešava negdje drugo Ili nekom drugom. Svejedno. Mislim, vidim ja da ženu/čovjeka konstantno maltretiraju bez ikakvog razloga… ali šta sad ja tu mogu imam djecu, blizu sam mirovine, ne bih da sebi kompliciram život, šta se imam ja tu mješati – mislim toliko nas ovdje ima: zašto ne reagira netko drugi!?”
Navedeni sindrom poslušnih crva, i još ponešto, učinili su da naša zemlja postane jedan od svjetskih rekordera po učestalosti pojave koja se identificira terminom mobbinga! Ili, jednostavnije rečeno, kaznenim djelom zlostavljanja, šikaniranja, napastvovanja, prijetnji ili maltretiranja na radnom mjestu.
Stvar je utoliko ozbiljnija ima li se u vidu to da je, prema nedavnom obznanjenih statističkim podacima ova pojava najraširenija u: organima državne uprave (ministarstva, tajništve), školstvu, zdravstvu, te kulturi i obrazovanju. Dakle – upravo u onim ustanovama i institucijama koje bi trebale predstavljati društvenu preventivu ovakvim pojavama.