To je još jedna u nizu radikalnih desnih europskih stranaka s kojom se povezala vodeća ruska snaga kojoj je na čelu svojedobno bio Vladimir Putin. Ujedinjena Rusija nedavno je sličan sporazum potpisala i s austrijskom desničarskom Slobodarskom strankom (Freiheitliche Partei Österreichs). Predsjednički kandidat Norbert Hofer i čelnik FPÖ-a Heinz-Christian Strache s Crvenog su trga poslali poruku da je “ovo dobar posao za našu iznimnu domovinu Austriju”.
Slične odnose gaji i s francuskim desnim populistima iz Nacionalnog fronta (Front National) te financijski podržava njihovu čelnicu Marine Le Pen na predstojećim predsjedničkim izborima. Moskvu je nedavno posjetila njezina nećakinja Marion Maréchal-Le Pen koja je razmijenila poklone s ultrakonzervativnom zastupnicom Krima u Dumi Natalijom Poklonskajom.
U Kremlju je boravila i čelnica radikalne Alternative za Njemačku (Alternative für Deutschland), Frauke Petry, koju je primio Vjačeslav Volodin, šef Dume i bivši Putinov šef kabineta. Isto tako ruski desničarski tisak otvoreno novoga bugarskog predsjednika Rumena Radeva naziva rusofilom te na skorim prijevremenim izborima navija za prorusku bugarsku Socijalističku stranku. U toj zemlji postoji i Nacionalni pokret “Rusofili” Nikole Malinova koji Radeva naziva proruskim političarem.
Mađarska
Zanimljivo je da Rusija ima najbolje odnose u Europi s jednim nekadašnjim sovjetskim satelitom – Mađarskom, ali osim dobrih veza s premijerom Viktorom Orbánom, održava i stranačke veze s desnonacionalističkom strankom Jobbik. Suradnju su potpisali i s vladajućom srpskom strankom premijera Aleksandra Vučića, ali i s proruskim Demokratskim frontom iz Crne Gore čiji su čelnici Andrija Mandić i Milan Knežević, prema optužnici crnogorskoga Specijalnog tužiteljstva, umiješani u pokušaj nedavnog državnog udara u toj zemlji.
Ne treba zanemariti ni poziciju predsjednika srpskog entiteta u BiH, Milorada Dodika, koji je češće u Moskvi, nego Sarajevu, pa skoro i Beogardu. Popis desnokonzervativnih europskih stranaka koje se gnijezde oko kremaljskih zidina sve je duži pa jedan od antieuropskih ideologa putinovske Rusije Aleksandar Dugin – koji navodno koordinira tim rusko-europsko desničarskim vezama – na ruskoj televiziji opušteno i slavodobitno govori “podržava nas proruska ‘peta kolona’ u Europi”.
No, politika Kremlja je logična u sadašnjem stanju neohladnoratovske pozicije i evidentne napukline unutar bruxelleskog jedinstva, kojeg je sve manje. “Mi smo na pragu novoga svjetskog poretka”, rekla je šefica Mladeži Nacionalno-oslobodilačkog pokreta Marija Kasatonova, pomoćnica zastupnika u Dumi Jevgenija Fjodorova, podržavajući Marine Le Pen za predsjednicu Francuske.
Putni nalozi
No, istine radi, svi ti radikalni desničari dolaze sami na poklon u citadelu ruske državnosti, Kremlj, a tamošnja politička elita, koja od Rusije stvara novi svjetski centar moći, to, naravno, ne odbija. Konačno, zašto i bi? Većinu “putnih naloga” za europske ultradesničare potpisuje Udruga svetog Vasilija koju vodi “pravoslavni oligarh” blizak Kremlju Konstantin Malofejev. Tako je “na pare svetog Vasilija” u Moskvi 2015. boravio i čelnik AfD-a Alexander Gauland.
Mađarski institut Political Capital još je 2014. godine naveo da od 24 najutjecajnije radikalne desničarske stranke u EU, njih 15 podržava Rusiju. To sve više nalikuje na preokrenutu nekadašnju Kominternu, odnosno “Koninternu” (desnu konzervativnu internacionalu). Naime, kako je nekada SSSR (od Staljina do Brežnjeva i Černjenka, pod Gorbačovom se sve već urušilo) pod svojom kapom držao komunističke partije Europe (osim SK Jugoslavije te poslije, u 80-ima, neke jače zapadne KP, poput Italije i Španjolske), tako je danas Moskva krajnjim desničarima ikona desnog konzervativizma.
Samo da je ‘anti’
Putin je lider antiglobalizma, antiliberalizma, antiimigrantske politike te konzervativnih društvenih, socijalnih i obiteljskih vrijednosti – protugay, muškarac i žena su jedini koji tvore obitelj i brak, zabrana pobačaja, novi nacionalizam, protiv EU, protiv NATO-a te za podrivanje uloge SAD-a. Rusija i jest trenutačno glavna konzervativna snaga Europe, koja uz pomoć sličnih europskih desnih radikala želi urušiti ili makar destabilizirati EU, zaustaviti “prodor” i širenje NATO-a te se pozicionirati kao nova politička, vrijednosna i ideološka alternativa zapadnoj civilizaciji.
Konstantin Petričenko, šef za međunarodne odnose Ujedinjene Rusije, kaže o odnosu s krajnje desnim snagama da “glavna snaga Rusije želi imati efikasnu suradnju s konstruktivnim političkim snagama u drugim zemljama”. Šef Mladeži AfD-a Marcus Frohnmeier izjavio je kako je “Rusija zemlja koja mnogima može biti primjer, pogotovo u borbi s terorizmom”. Svi desni radikali u svojim zemljama zagovaraju i najavljuju protubruxelleske “exite” slične britanskom. Sve te stranke pušu u ruski rog kada je u pitanju Ukrajina, odnosno Krim.
Matteo Salvini pohvalio se čelnicima Ujedinjene Rusije da je Lega Nord bila prva zapadnoeuropska stranka čiji su parlamentarni zastupnici posjetili Krim “nakon oslobođenja”. Za njima su stigli zastupnici francuskoga Nacionalnog fronta.
(Izvor: Jutarnji list)