Psihologinja Marijana Grgić iz Čitluka zajedno sa suprugom prošla je proces rehabilitacije u komuni nakon što je saznala da je on ovisnik o heroinu. Iako sama nikada nije bila ovisnica, odlučila je s njim ući u zajednicu, uvjerena da je podrška najbližih ključna u procesu izlječenja.
U prvim trenucima osjećala sam se izdano, a kao što je to slučaj kod većine žena, i ja sam na početku pokušala prekriti sve, kao da se ništa nije dogodilo, misleći da će problem nestati ako ga ignoriramo. Naravno, to nije tako, kazala je Grgić u razgovoru za Fenu.
U tom trenutku duhovnog, emocionalnog i materijalnog pada svoje obitelji, osjećala je da je Bog zatvorio sva vrata, a otvorio jedan prozor. Smatrala je da nema drugog načina da opstane nego da ode sa suprugom u komunu, iako sama nikada nije bila ovisnica.
Nudila se prilika za zaposlenje izvan države, no tada nisam imala ni emocionalne ni fizičke snage da nastavim put negdje daleko i počnem ispočetka. U tom trenutku osjećala sam da bi najbolje rješenje bilo da i ja poradim na sebi i pokušam popraviti naš odnos koliko mogu, dodala je Grgić.
Teže nego u zatvoru
Boravak u zajednici ljudi često zamišljaju kao boravak u zatvoru.
Šalim se da je i teže nego u zatvoru, jer imam klijenata koji su bili u zatvoru. U zatvoru imate prostor za slobodno razmišljanje i izražavanje, dok u zajednici toga nema. Mijenja se potpuno ponašanje i način razmišljanja. S profesionalnog stajališta, ovo je savršena bihevioralno-kognitivna terapija.
Za razliku od psihoterapije koja traje sat-dva tjedno, ovdje ste od 0 do 24 pod nadzorom, zbog čega ljudi brzo mijenjaju stavove i mišljenja, ističe Grgić.
Terapija je intenzivna i zahtjevna, dan se sastoji od reda, rada i molitve.
Na početku smo tri godine proveli odvojeni – ja u kućama za žene, suprug u kućama za muškarce. Tek kada smo promijenili svoje svjetonazore, način razmišljanja, komunikaciju i ponašanje, i kada je naš način života ocijenjen kao netoksičan, ujedinili smo se, obnovili bračne zavjete i nastavili živjeti u zajednici još dvije i pol godine, gdje smo dobili još dvoje djece. Iz zajednice smo izašli s troje djece, bogatiji za novi život, svjetonazore i iskustva koja nas i danas drže, zaključila je Grgić.