Zika virus prvi put je izoliran 1947. godine, a prenose ga komarci vrste Aedes aegypti.
Piše: Dr.sc.Tomislav Meštrović/Plivazdravlje.hr
Zika virus spada u rod Flavivirus i obitelj Flaviviridae, po čemu je blisko povezan s virusom denge. Prvi put je izoliran 1947. godine u majmunu iz šume Zika u Ugandi (po čemu je i dobio ime), a zatim je sljedeće godine detektiran i u komarcima roda Aedes u istoj šumi. Virus se redovito pronalazi u različitim životinjskim vrstama (kao što su orangutani, slonovi, zebre i glodavci), a prvi slučaj infekcije čovjeka zabilježen u Nigeriji 1952. godine.
Virus uglavnom prenosi azijski tigrasti komarac Aedes aegypti (što je potvrđeno i eksperimentalnim modelima), no treba naglasiti kako velik broj drugih vrsta komaraca roda Aedes također može prenijeti infekciju. Sukladno obrascu hranjenja, do prijenosa najčešće dolazi tijekom dana (napose u rano jutro te kasno poslijepodne). Ostali načini zaraze su prijenos s majke na dijete preko posteljice ili za vrijeme poroda, a u medicinskoj literaturi se sugerira i mogućnost prijenosa spolnim putem te transfuzijom krvnih pripravaka.
Od izoliranih slučajeva do ozbiljnih epidemija
Prije 2007. godine Zika virus bio je karakterističan samo za tropsku Afriku i jugoistočnu Aziju, a 2015. godine započela je najveća epidemija dosad.
Poznavanje geografske rasprostranjenosti Zika virusa rezultat je seroloških istraživanja te izolacije virusa u komarcima i ljudima, kao i opisa rijetkih epidemija te izoliranih slučajeva u putnika povratnika. Prije 2007. godine endemsko kruženje virusa bilo je karakteristično samo za tropsku Afriku i jugoistočnu Aziju. Od travnja do srpnja 2007. godine prva epidemija izvan tih područja zabilježena je na otoku Yap u Saveznim državama Mikronezije, a između 2013. i 2015. godine nekoliko značajnih epidemija opisano je na otocima i arhipelagu Pacifičke regije – uključujući i veliku epidemiju u francuskoj Polineziji.
U travnju 2015. godine Zika virus se pojavio u Brazilu te postepeno proširio na Središnju i Južnu Ameriku, kao i na otok Sveti Martin te drugo Karipsko otočje. Zbog eksplozivnog širenja epidemije te sve većih broja zabilježenih slučajeva u putnika-povratnika u Europi, u siječnju 2016. godine Američki centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) izdao je preporuku o odgađanju putovanja u zemlje gdje su zabilježene epidemije, što zapravo čini većinu zemalja Središnje i Južne Amerike.
Klinička slika
Glavni simptomi akutne infekcije su vrućica, glavobolja, kožni osip, upale očne spojnice te bolovi u mišićima i zglobovima.
Smatra se da svoj ciklus u domaćinu virus započinje infekcijom dendritičkih stanica imunosnog sustava na mjestu ulaska, nakon čega dolazi do širenja u limfne čvorove i krvotok. Po završetku perioda inkubacije koji traje između 3 i 12 dana dolazi do pojave simptoma poput vrućice, glavobolje, kožnog osipa, upale očne spojnice te bolova u mišićima i zglobovima. Navedeni simptomi uglavnom su blagi, javljaju se u otprilike 20% zaraženih osoba te traju između 2 i 7 dana. Smrtni slučajevi nisu zabilježeni, a stopa hospitalizacije je niska.
U određenog broja zaraženih osoba infekcija Zika virusom može dovesti do neuroloških komplikacija. Primjerice, u već spomenutoj epidemiji u francuskoj Polineziji zabilježeno je 73 slučajeva Guillain-Barréovog sindroma (autoimune bolesti perifernog živčanog sustava) i drugih neuroloških komplikacija na populaciji od 270 tisuća ljudi, što se povezuje s direktnim djelovanjem ovog virusa. Ipak, puno više pažnje (a i ozbiljnu zabrinutost svjetskih zdravstvenih agencija) izaziva druga glavna komplikacija ove infekcije, a to je neželjeni ishod trudnoće u vidu mikrocefalije.
Zika virus i trudnoća
Iako još uvijek nema pravih kauzalnih dokaza, epidemiološka situacija ukazuje da žene koje se zaraze virusom tijekom trudnoće (u bilo kojem tromjesečju) imaju povećan rizik od rađanja djece s abnormalno malom glavom i oštećenjima mozga, što je stanje koje se naziva mikrocefalija. Konkretni čimbenici koji utječu na zarazu tijekom trudnoće te povećavaju rizik od zaraze ploda još nisu sasvim jasni, no virus je dokazan u mozgu preminule djece, a genetičkim sekvencioniranjem povezan sa sojem Zika virusa koji je trenutno u cirkulaciji.
Prema podacima Američkog centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), između listopada i siječnja 2016. godine u Brazilu je zabilježeno više od 3500 slučajeva mikrocefalije, što je porast od 30 puta u usporedbi s prethodnim godina. Nadalje, samo u brazilskoj saveznoj državi Pernambuco se u tom razdoblju s mikrocefalijom rodilo između 1-2% djece; neka od tako rođene djece imala su vrlo težak oblik bolesti, a neka su i umrla. Shodno tome, zdravstvene vlasti počele su trudnicama i ženama koje planiraju trudnoću savjetovati izbjegavanje putovanja u zemlje gdje vlada epidemija, sukladno podacima Svjetske zdravstvene organizacije o trenutnim trendovima širenja Zika virusa.
Dijagnostika i liječenje
Liječenje je simptomatsko te se uglavnom bazira na kupiranju boli, snižavanju vrućice i davanju antihistaminika za kožni osip.
Postavljanje dijagnoze ove virusne bolesti prvenstveno se bazira na detekciji virusne ribonukleinske kiseline (RNA) u kliničkim uzorcima akutno bolesnih osoba. Razdoblje viremije (prisustva virusa u krvi) je relativno kratko, stoga se virus može otkriti isključivo unutar 3-5 dana od pojave simptoma (premda se genetski materijal u urinu može naći i do desetak dana od pojave bolesti). Serološkom dijagnostikom gleda se imunosni odgovor domaćina, a dijagnoza akutne infekcije postavlja se detekcijom IgM protutijela ili četverostrukim porastom titra IgG protutijela u parnom serumu.
Liječenje je simptomatsko te se uglavnom bazira na kupiranju boli, snižavanju vrućice i davanju antihistaminika za kožni osip koji često svrbi. Davanje acetilsalicilne kiseline i drugih nesteroidnih protuupalnih lijekova se izbjegava zbog povećanog rizika od hemoragičnog sindroma koji se javlja kod drugih flavivirusnih bolesti, ali i rizika od Reyeovog sindroma nakon virusnih infekcija u djece.
Mjere kontrole i prevencije
Glavni koraci u sprječavanju širenja infekcije Zika virusom jesu redukcija gustoće vektora (komaraca) mjerama poput zaprašivanja te smanjivanje kontakta između komaraca i ljudi. Potonje se postiže korištenjem repelenata, nošenjem odjeće koja pokriva većinu tijela, kao i uporabu fizičkih barijera poput zatvorenih vrata i prozora te mreža za komarce. Također je važno ukloniti vodu iz svih predmeta gdje se ona može zadržavati (kao što su kante, lonci i bačve), budući da je to pogodan milje za razvoj ličinka komaraca u odrasle jedinke. Trenutno ne postoji učinkovito cjepivo za infekciju Zika virusom, ali istraživanja na tom polju već su započela.