(foto: ilustracija)
Vučko profesorici Jug čestita na hrabrom istupu te, između ostalog, ističe: “Događaju se devijacije u svim strukama ali malo je hrabrih, koji se tome odupiru. Obrazovanje je stup društva i ako tu zakažemo, onda se sve ruši poput lego kockica. Cilj je stvoriti od ljudi gojeme, ljude koji ne misle i sa kojima se može upravljati, može ih se porobljavati jer oni više ne znaju misliti i razlučivati dobro od zla. Sve više pametnih mobitela i drugih predmeta pa čak i hrane, a sve više glupih ljudi. To je projekt koji traje već nekoliko desetljeća. “Oni” trebaju misliti za nas i kontrolirati naše umove. Prestrašno! Krajnje vrijeme je za reći – dosta -! Ukoliko to ne učinimo sada, vrijeme
će činiti svoje i ta šačica bešćudnika, hedonista, egoista i ljudi bez Duše, zavladat će svijetom i naša djeca, naše najveće bogatstvo, biti će njihovo roblje”. Ona poručuje da je Jug, otvorila Pandorinu kutiju te da ne odustaje.
Pismo profesorice Bernarde Jug, a koje očitava dramatično stanje u obrazovanju u susjednoj Hrvatskoj, prenosimo u cijelosti:
“Danas su mi maturanti jedne opće gimnazije bezobrazno i bahato odbili pisati ispit. Ja sam im tek došla na zamjenu. Prvo sam mislila da se šale. No, kada su kao OPRAVDANI razlog naveli da nisu dobili rješenja za ispit (oni to zovu “materijal za ispit” u kojem se nalaze sve riječi i svi zadaci za ispit i broj bodova koji pojedini zadatak nosi i još koješta što mi nisu htjeli reći jer su vidjeli da sam šokirana), kroz glavu mi je prošlo da je upravo to razred koji je prosvjedovao u Zagrebu na Trgu za reformu školstva i držao tamo govor tražeći “školu u kojoj će morati misliti svojom glavom, a ne učiti napamet” i shvatila sam da im je Jokić (sa svojim pajdašima) podvalio priču kako će zahvaljujući reformi morati manje učiti, odnosno u potpunosti prestati misliti i kako su medijski izmanipulirani.
Nisam znala što napraviti. To u životu nisam doživjela! Pokušala sam razgovarati, ali klan je udarao i tražio svađu, a kada su vidjeli da na to nisam pristajala i da mi je sve to bilo jednako komično koliko i tragično, postajali su sve agresivniji.
Lijepo sam upisala u e-Dnevnik da je cijeli razred kategorički odbio pisati ispit iako je trećina razreda htjela pisati, no bojali su se izbacivanja iz američkog klana kojeg se igraju, i otišla po ravnateljicu šokirana time što su mi upravo ti Jokićevi predstavnici koji su vrlo aktivno prosvjedovali i vucarali se po medijima pljujući trenutni školski sustav (da, o punoljetnim gimnazijalcima govorim) izrekli iako su točno znali godinu dana unaprijed kada je ispit i još što će sve biti u njemu i vježbali slične zadatke.
Sada sve to javno pišem i šaljem u ministarstvo i u medije. Dosta je bilo straha, dosta je bilo uljepšavanja i guranja pod tepih! Ovo je prava istina koju škole u strahu od skandala skrivaju i koju se i same sebi boje priznati.
Samo napominjem da ovo nije prvi puta da su me učenici tražili rješenja za ispit jer su tako navikli. I onda se pitate zašto su nam tako loši rezultati na PISA testovima?!
Sada znate zašto.
Ostali razredi pisali su ispit normalno i bez ikakvih teškoća usput još komentirajući kako ispit uopće nije bio težak. Naravno da nije težak! Ako si pratio na nastavi, za 3 možeš bez problema napisati, a ako si još doma i ponovio, to je pjesma!
Ako su ovakvi maturanti slika hrvatskog društva, a jesu, i to svježa i direktno iz škole, ovo su oni kojima su mediji dali najviše pažnje i koji su bili najglasniji za tu famoznu reformu (ne znajući, jadni, da su ih samo iskoristili kao žrtvenu janjad koja puno laje, a mlijeka ne daje) onda jao si ga nama!
Ako ste sada pomislili da nam reforma treba, grdno se varate jer reforma je već provedena i to ispod stola. Ja sam ju nazvala TIHA REFORMA.
NITKO NE ZNA KADA JE PROVEDENA, NO ONA JE TU.
Zbog nje su učenicima puna usta njihovih prava, prijete odvjetnicima i roditeljima “poduzetnicima” i hvataju se za svaku riječ u pravilnicima i zakonima, naravno, tumačeći ih kako njima odgovara, a u svemu im pomažu nadobudni roditelji koji od svoje djece žele napraviti idiote uopće ne shvaćajući koliko im doživotne štete nanose.
Ne treba nama nikakva reforma, treba samo još više povisiti kriterije znanja i kriterije ponašanja, pojačati kazne i vratiti izbacivanje iz škola za ovakvo ponašanje i ovakve zahtjeve (jer izričito su rekli da ne žele znanje, nego šalabahtere – prema tome – ne moraju ići u školu!!!) i imat ćemo i zemlju znanja i zemlju Zdravih Odgovornih Odgojenih Odraslih Ljudi koji ne bježe od svojih obaveza i koji ne traže kruha bez motike.
Kad smo već kod motike, u istom razredu ostavila sam dušu pokazujući im pozitivne strane naše Hrvatske koju nezanemariv broj učenika blati, o njoj vrlo ružno govori, koju ne smatraju svojom domovinom, već “najgorom zemljom na svijetu iz koje treba otići prvim autobusom ili avionom čim završiš fakultet i više se nikada ne vratiti jer se ovdje ništa ne isplati, ništa ne valja, ništa se ne može postići…” (gotovo ih je nemoguće zaustaviti kada počnu negativno govoriti o Hrvatskoj pozivajući se na svoje roditelje koji im doma tako ružno govore o vlastitoj domovini.
Zaboravih reći – otkaz u toj školi sam već najavila. Odradit ću još samo toliko da ne napravim problem ravnateljici i učenicima koji to nisu zavrijedili iako sam danas bila spremna pokupiti svoje stvari, tražiti učenike da mi ponove sve još dok ih snimam i onda sve to dati u javnost jer ja nisam studirala i dala i srce i dušu i ostavila svoj vid na skupljanju znanja koje želim prenijeti njima, a niti plaćala svojim novcem razna usavršavanja da bi mi onda takvi neodgojeni i zlobni mladi ljudi (koji više nisu djeca) planski sabotirali rad i onemogućavali mi da pošteno odradim ono što sam pripremila.
I upravo zato i jesam stalno po zamjenama u ovom školskom sustavu jer korupciju prezirem, a za zamjene se uspijem izboriti svojim kvalifikacijama i svojim znanjem, vještinama, sposobnostima i zasluženom diplomom koju nisam stekla kao neki ministri, nego pravim studiranjem i autorskim diplomskim radom kakav bi trebao napisati svaki student koji želi dobiti diplomu, a ne samo copy-paste metodom citiranja citiranih.
Gdje je tu moje dostojanstvo i gdje je poštivanje mene kao Čovjeka prvenstveno, a onda i mog rada?!
Uskočiti nekome na zamjenu pred kraj godine dok je kriza stručnih predavača engleskog jezika i doživjeti ovo…
Fakat vrijedim više.
Radije ću prati podove čitav život, i to ću raditi s guštom (jer rada se nikada bojala nisam i vrlo sam spretna u svemu čega se uhvatim jer su mene moji roditelji i moji učitelji tog “lošeg starog školskog sustava” naučili da se ocjene ne dobivaju na lijepe oči, prijetnjama, podvalama i prepisivanjem, a niti raznoraznim “novokomponovanim dijagnozama”, već vlastitim trudom i znojem), nego da mi netko svake minute svakoga radnoga dana pokušava sabotirati moj radni dan koji sam voljna i dužna odraditi i svoju plaću pošteno zaraditi.
Čitav vikend ispravljala sam eseje i ispravke proteklih ispita iz kojih su nadobivali jedinice tijekom cijele ove školske godine, ali i ispravke ispravaka jer sve me to zateklo i omogućila sam učenicima da tko god želi, ocjenu može vlastitim radom i znanjem ispraviti ili poboljšati.
Jutros sam u školu došla kao i inače – vedro, veselo i puna radnog elana jer zaista volim raditi!
I zato što sam duboko uvjerena da je
Rad = Dar.
To je jedna od prvih životnih stvari koje se trudim prenijeti svakom svom učeniku.
I onda me dočekalo ovo o čemu sada pišem.
Zar za ovo ja dajem svoje zdravlje?!
Gdje su moja prava kao učitelja i kao Čovjeka koji samo želi u miru i s ljubavlju raditi ono za što je plaćen?!
Ne želim biti dio ovako trulog sustava. Iako nije kriv sustav sam. Krivi su svi učitelji u posljednjih 12 godina njihovog školovanja koji su ovom razredu i svim ostalim razredima dozvolili ovakve “pripreme za ispit”, koji nisu zauzeli čvršći stav, koji nisu branili znanje i profesiju iznad raznih podmetnutih gluposti koje nam izvana podmeću, krivi su psiholozi i pedagozi koji su u škole na velika vrata unijeli sva moguća dječja prava kojima straše i učitelje i roditelje, a o obavezama nikada niti slova, a kamoli žive riječi i krivi su ponajviše sami roditelji koji su im usadili potpuno kriv način suočavanja sa svojim svakodnevnim odgovornostima.
Neka probaju to napraviti na državnoj maturi. Ako su junaci. Neka probaju.
Takve učenike trebalo bi istog trena izbaciti iz škole pa neka maturu polažu u večernjoj skoli.
Oni koji će ju morati polagati. Oni koji, kako mi danas rekoše učenici tog četvrtog “a” razreda, imaju roditelje bogate poduzetnike, oni će si ionako kupiti diplome na nekom od privatnih visokih škola ili fakulteta gdje će ovakvi koji traže rješenja za ispit biti dobrodošla pojava nakon što plate školarinu cca 30 000 kuna.
Učenicima sam rekla veliko hvala (i ponovit ću im i napismeno i usmeno) te da mi je žao što nismo na istoj frekvenciji jer meni moja ljudska i profesionalna etika ne dozvoljavaju da od njih pravim zdrave invalide i činim im doživotnu medvjeđu uslugu dajući im praktički gotova rješenja za ispit.
A možda zaista nije potrebno investirati 12 godina u učenje engleskoga jezika i plaćati tolike učitelje tolike godine kad oni samo žele šalabahtere za ispit i kad prvim avionom planiraju pobjeći iz Republike Hrvatske jer ih negdje u Njemačkoj, Kanadi, Švedskoj ili Austriji “čeka med i mlijeko, bogatstvo i raj uz nerad i neznanje” jer ionako će vani prvo prati zahode, a jezik mogu učiti usput.
Prema tome, ako se ovakvo ponašanje učenika, i to već punoljetnih maturanata, ne smije ozbiljno sankcionirati, a prema važećim pravilnicima koji im sve to dozvoljavaju niti ne može (pismena opomena i/ili ukor – tko se još toga boji?!), uz sve silne “dušebrižnike” koji im sve to blagoslivljaju, molim ministra ovog i ovakvog sustava da otpusti sve učitelje stranih jezika i tako državi uštedi znatna sredstva.
Oni sposobni i koji zaista vrijede naći će si novi posao ili se prekvalificirati, a oni koji loše rade i protiv kojih se učenici u pravilu nikada ne bune (već sam u nekoliko škola naišla na praksu gotovanluka i davanja rješenja za ispite pa su mi ravnatelji prijetili ako to iznesem u javnost, no nitko od učenika i roditelja to nije htio prijaviti jer im je to odgovaralo), ionako će prirodnom selekcijom otpasti i tako više neće nanositi štetu, kvariti sustav, a niti će država nepotrebno u njih investirati ono čega u ovoj državi više nema – novac poreznih obveznika.
Enough is enough.
I rest my case.
Živjela “ZEMLJA ZNANJA”!
Ja u takvoj farsi više ne želim sudjelovati. Nisam se za to školovala, a niti se neprestano za takav rad obrazujem”, stoji u pismu Bernarde Jug koje je je uputila na adrese mjerodavnih ministarstava ali i brojnih medija.
/Republikainfo.com/