Sa konstatacijom da je “dobar dio hrvatske javnosti nezadovoljan informativnim programom HRT-a” portal Teleskop pokrenuo je seriju razgovora s istaknutim javnim osobama koje otvoreno govore o svojevrsnoj cenzuri na “javnoj televiziji”.
Istaknuti sociolog Ivan Markešić za Teleskop otkriva svoja iskustva koja su bila prilično neugodna u posljednjih nekoliko godina.
Gledate li Hrvatsku televiziju?
-Jako malo gledam televiziju, pa tako i HRT. Ako gledam, onda su to informativne i dokumentarne emisije.
Kako ocjenjujete informativni program?
– Kako već rekoh, najviše gledam informativne emisije, među kojima i HRT-ove, s čijim sadržajem nisam baš uvijek potpuno zadovoljan, zbog čega ponekad moram pogledati snimke informativnih emisija nekih drugih televizija da bih došao do potpune informacije.
Je li HRT pod kontrolom HDZ-a i Plenkovićeve Vlade?
-Kako što je poznato, Hrvatski sabor bira/određuje članove Programskoga vijeća HRTa, a HDZ s Plenkovićem na čelu ima – zajedno s koalicijskim partnerima – većinu u Hrvatskome saboru, normalno je očekivati da će na uredničkim mjestima na HRT-u biti postavljeni ljudi koji će provoditi politiku saborske većine. Programsko vijeće HRT-a ima ukupno jedanaest članova, od kojih Hrvatski sabor bira i razrješava devet. Dva člana Vijeća HRT-a biraju i razrješuju novinari i drugi zaposlenici HRT-a. Način izbora ovih ljudi dovoljan je pokazatelj kakvu uređivačku politiku možemo očekivati.
Kakva su vaša osobna iskustva s HRT-om?
-Moja osobna iskustva s HRT-om (Hrvatskom televizijom i Hrvatskim radijem) – općenito uzevši – bila su i jesu jako pozitivna. Međutim, nekoliko zadnjih godina – snaženjem utjecaja predstavnika Katoličke crkve na uređivačku politiku HRT-a (barem ja tako mislim) – smanjivali su se i moji nastupi u informativnome programu, ali i u emisijama religijskoga sadržaja, dakle u emisijama koje su odgovarale onome čime se bavim, sociologijom religije.
Do toga je došla zbog mojih javnih nastupa u kojima sam bio nešto kritičniji prema djelovanju pojedinih predstavnika Katoličke crkve u RH, što me je – da budem potpuno iskren – iznenadilo i (za)čudilo. Mislio sam, a toga stava sam i danas, da bi svim javnim medijskim servisima pa tako i HRT-u trebalo i te kako biti stalo do toga da ima pojedinaca koji su spremni izložiti se u javnosti i svojim stavovima ići nasuprot prevladavajućem mišljenju, a sve da bi se propitivala istinitost onoga što se u javnosti prihvaća kao gotova stvar.
Na to je zacijelo utjecao i moj tekst o nekadašnjoj emisiji Nulta točka koju je uređivao gosp. Mislav Togonal, a koji je objavljen na portalu Prometej.ba pod naslovom Nula ‘Nulte točke’ http://www.prometej.ba/clanak/osvrti/nula-nulte-tocke-743 i prenesen na nekoliko drugih internetskih portala.
U tekstu sam napisao da se čudim što HTV nije u stanju u svoje emisije posvećene Bosni i Hercegovini, pozvati i Hrvate koji žive u Bosni i Hercegovini i uistinu je vole, za koje je ona istinska Domovina. A ima ih još jako puno, unatoč politici „humanog preseljenja“ koja im je bila namijenila ulogu „divljači“ u rezervatima od posebne hrvatske državne skrbi. No, umjesto njih, poziva se osobe – uz prof. dr. Ninu Raspudića i prof. dr. Ivo Lučić – koje nastupaju ponajviše u ime velikosrpskih i velikohrvatskih, ali što je jako važno, uvijek na štetu hrvatskih bosanskohercegovačkih interesa, a što su pokazali i posljednji izbori. Nažalost, kad je riječ o položaju Hrvata u BiH, HRT je i dalje ostala u službi nesretne HDZ-ove politike. Stoga, sve moje gore iznesene ocjene toga odnosa i dalje stoje.
Što bi trebalo promijeniti?
-HRT bi trebao postati uistinu javni servis svih građana Republike Hrvatske, a ne servis jedne političke koalicije i jedne religijske zajednice, što to sada, prema mišljenju mnogih, HRT uistinu jest.
(Izvor: Teleskop.hr)