Na posebnoj sjednici Predsjedništva Hrvatskog narodnog sabora (HNS) koja će se održati 24. veljače biti će predstavljeni modeli promjene izbornog zakonodavstva i to kroz tri tematske cjeline-izbor članova Predsjedništva, novi način izbora za federalni Dom naroda sukladno odluci Ustavnog suda te pitanja grada Mostara.
Promjena izbornog zakonodavstva koju hrvatske stranke traže uvelike bi riješila brojne nagomilane probleme u političkom životu, ali i relaksirala ukupne odnose-posebice u Federaciji BiH te bi, ukoliko navedeni modeli dobiju potrebnu potporu, došlo i do podizanja demokratskih standarda s jedne, odnosno popravljanja institucionalne ravnopravnosti hrvatskog naroda s druge strane.
Dnevni list ovom prilikom donosi ključne stavke modela za izbor članova Predsjedništva BiH, kao i izaslanika u federalni Dom naroda u kojima je vidljivo kako se ispunjava načelo legitimnog izbora i predstavljanja, a što je jedna od stavki koje su najsnažnije stranke u BiH potpisale u Bruxellesu sada već davne 2013. godine.
Također, u slučaju Doma naroda poštuje se odluka Ustavnog suda BiH koji je uvažio ključne odrednice apelacije Bože Ljubića kojom je dokazano kako popunjavanje Doma naroda nije u skladu s konstitutivnošću naroda, odnosno kako je danas moguće da predstavnike jednog naroda biraju predstavnici drugog te kako načelo konstitutivnosti naroda u Federaciji, u kontekstu Doma naroda, može biti ostvareno samo ako se popunjavanje Doma naroda temelji na jasno preciziranim kriterijima koji trebaju dovesti do što potpunijeg predstavljanja svakog od tri konstitutivna naroda.
Dom naroda-dionički model
Kada je u pitanju Dom naroda, stranke HNS-a predlažu “dionički model“ koji je rješenje bazirano na točnom izračunu „koeficijenta elektorskog glasa“ koji matematički precizno svakom konstitutivnom narodu (i ostalim) u svakoj županiji dodjeljuje točno onoliko glasova („dionica“) koliki je udio stanovnika tog konstitutivnog naroda (i ostalih) u nekoj županiji prema ukupnom broju stanovnika tog naroda u Federaciji BiH.
Na ovaj način bi, vidljivo je u amandmanima na Izborni zakon došlo do promjene u broju izaslanika iz svake županije te bi konačno riješio problem da neke županije u kojima primjerice broj Hrvata minimalan daju isti broj hrvatskih izaslanika kao i županije u kojima su Hrvati većina.
Tako bi se 17 izaslanika iz reda bošnjačkog naroda biralo na način da Tuzlanska županija bira pet (5) izaslanika, Sarajevska četiri (4) izaslanika, Zeničko-dobojska tri (3) izaslanika, Unsko-sanska tri (3) izaslanika, Hercegovačko-neretvanska jednog (1) izaslanika i Srednjobosanska jednog (1) izaslanika iz reda bošnjačkog naroda.
17 izaslanika iz reda hrvatskog naroda biralo bi se na način da Hercegovačko-neretvanska županija bira pet (5) izaslanika, Srednjobosanska četiri (4) izaslanika, Zapadnohercegovačka tri (3) izaslanika, Herceg-bosanska dva (2) izaslanika, Zeničko-dobojska jednog (1) izaslanika, Posavska jednog (1) izaslanika i Tuzlanska jednog (1) izaslanika iz reda hrvatskog naroda.
17 izaslanika iz reda srpskog naroda biralo bi se na način da Sarajevska županija bira četiri (4) izaslanika, Herceg-bosanska tri (3) izaslanika, Unsko-sanska tri (3) izaslanika, Tuzlanska dva (2) izaslanika, Hercegovačko-neretvanska dva (2) izaslanika, Zeničko-dobojska dva (2) izaslanika i Srednjobosanska jednog (1) izaslanika iz reda srpskog naroda. Kada je u pitanju 7 izaslanika iz reda ostalih oni bi se birali na način da Sarajevska županija bira tri (3) izaslanika, Tuzlanska dva (2) izaslanika, Zeničko-dobojska jednog (1) izaslanika i Unsko-sanska jednog (1) izaslanika iz reda ostalih.
Modeli za Predsjedništvo
Na HNS-u su definirana i tri modela za izbora članova Predsjedništva pri čemu se u obzir uzima stajalište Ustavnog suda BiH o legitimnosti predstavljanja konstitutivnih naroda te uvažavajući činjenicu kako članovi Predsjedništva BiH izabrani s teritorija Federacije BiH u suštini predstavljaju te narode i njihove interese.
Prvi model navodi kako je Federacija BiH jedna izborna jedinica pri čemu se kandidat iz hrvatskog naroda bira se s jedne liste, a kandidat iz reda bošnjačkog naroda s druge liste.
Svaki glasač dobio bi listu na kojoj se nalaze kandidati iz naroda kojem on pripada sukladno izjašnjenju glasača na posljednjem popisu. Svi ostali glasači koji nisu pripadnici jednog od konstitutivnog naroda za koje se vrši izbor, mogu glasovati za jednog kandidata sa jedne od listi.
Drugi model također govori o Federaciji kao jednoj izbornoj jedinici, a unutar Federacije definiraju se izborna područja A, B i C. U izborno područje A se ubrajaju sve općine u kojima prema podacima sa popisa stanovništva 2013. živi više od 2/3 bošnjačkog naroda. U izborno područje B se ubrajaju sve općine u kojima prema podacima sa popisa stanovništva 2013. živi više od 2/3 hrvatskog naroda. Sve ostale općine (u kojima niti Bošnjaci niti Hrvati ne čine 2/3 stanovništva) se ubrajaju u izborno područje C. Za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH bio bi izabran kandidat koji je među bošnjačkim kandidatima osvojio najveći broj glasova unutar Federacije BiH uz uvjet da je u području A+C osvojio veći broj svojih glasova nego u području B+C.
Za hrvatskog člana Predsjedništva BiH pak bio bi izabran kandidat koji je među hrvatskim kandidatima osvojio najveći broj glasova unutar Federacije BiH uz uvjet da je u području B+C osvojio veći broj svojih glasova nego u području A+C.
Treći model je sličan prethodnom, ali se kao kriterij uzimaju županije s većinom jednog ili drugog naroda. Federacija je opet jedna izborna jedinica, a za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH bio bi izabran kandidat koji je među bošnjačkim kandidatima osvojio najveći broj glasova unutar Federacije BiH uz uvjet da je pobijedio u barem dvije (2) županije s etničkom većinom bošnjačkog naroda. Ukoliko ni jedan nije pobijedio u dvije županije, uzima se onda onaj koji je (pored najvećeg broja glasova) pobijedio u barem jednoj, a ako i to nije moguće izabrao bi se kandidat koji je među bošnjačkim kandidatima osvojio najveći broj glasova unutar Federacije BiH.
Kod hrvatskog člana Predsjedništva bio bi izabran onaj kandidat koji je među hrvatskim kandidatima osvojio najveći broj glasova unutar Federacije BiH uz uvjet da je pobijedio u barem dvije županije s etničkom većinom hrvatskog naroda. Ukoliko je to nemoguće, onda pobjeđuje onaj koji je (pored najvećeg broja glasova među ostalim hrvatskim kandidatima) pobijedio barem u jednoj županiji s hrvatskom većinom. Ako ne postoji niti jedan hrvatski kandidat koji je pobijedio u barem jednoj županiji s etničkom većinom hrvatskog naroda, onda se za hrvatskog člana Predsjedništva BiH izabire kandidat koji je među hrvatskim kandidatima osvojio najveći broj glasova unutar Federacije BiH.
Kako se bira Dom naroda
Prema rješenju za Dom naroda svaki politički subjekt, neovisni kandidat i/ili lista neovisnih kandidata koji ima zastupnike u zakonodavnom tijelu županije iz reda konstitutivnih naroda, odnosno ostalih sudjeluje u raspodjeli mandata za Dom naroda. Postotak sudjelovanja svakog političkog subjekta u klubu konstitutivnih naroda, odnosno ostalih određuje se na način da se broj stanovnika konstitutivnog naroda, odnosno ostalih u županiji podjeli s brojem stanovnika odnosnog naroda, odnosno ostalih u Federaciji, nakon čega se tako dobiven broj dijeli s brojem izabranih zastupnika u zakonodavnom tijelu županije iz reda svakog konstitutivnog naroda, odnosno ostalih. Tako dobiven broj naziva se koeficijent ili udio za svaki od konstitutivnih naroda, odnosno ostalih u odnosnoj županiji. Postotak se pak određuje na temelju posljednjeg popisa stanovništva. Nakon izračuna nadležno tijelo za provedbu izbora za svaki politički subjekt izvršava zbrajanje koeficijenata za sve županije u ovisnosti o broju izabranih zastupnika odnosnog političkog subjekta. Rezultat se potom dijeli s 1, 2, 3, 4, 5… i tako redom, sve dok je potrebno za raspodjelu mandata za Dom naroda iz reda svakog od konstitutivnih naroda, odnosno ostalih.
O trenutnom popunjavanju Doma naroda
U odluci Ustavnog suda se navodi kako je temeljna zadaća Doma naroda zaštita konstitutivnosti naroda. Nadalje, prema Ustavu Federacije, Federacija se sastoji od federalnih jedinica (županija). Međutim, bez obzira na navedeno, Dom naroda, navodi se, nije Dom federalnih jedinica nego Dom konstitutivnih naroda.
Ustavni sud ističe kako pravo na demokratsko odlučivanje koje se ostvaruje legitimnim političkim predstavljanjem mora biti utemeljeno na demokratskom izboru izaslanika u Dom naroda FBiH onog konstitutivnog naroda koji predstavlja i čije interese zastupa. Također, načelo konstitutivnosti naroda u FBiH, u kontekstu Doma naroda, može biti ostvareno samo ako se popunjavanje Doma naroda temelji na jasno preciziranim kriterijima koji trebaju dovesti do što potpunijeg predstavljanja svakog od tri konstitutivna naroda u FBiH. Sud uočava da članak 10.12. stavak 2. Izbornog zakona u dijelu: „Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u svakoj županiji kantonu“ i članak 20.16.A Izbornog zakona (određivanje po jednog izaslanika iz svakog konstitutivnog naroda za svaku županiju) daju mogućnost pripadniku konstitutivnog naroda da bude izabran u Dom naroda čak i u krajnjem, ali mogućem slučaju da je ta osoba jedini pripadnik nekog od konstitutivnih naroda u jednom od županija, pod uvjetom da je izabrana u zakonodavno tijelo te županije. Dakle, tog izaslanika na neposrednim izborima izabrali su pripadnici drugog konstitutivnog naroda. Stoga Sud ističe kako je više nego očito da navedene odredbe omogućavaju da predstavnicima jednog konstitutivnog naroda u zakonodavnom tijelu županije legitimitet daju predstavnici drugog konstitutivnog naroda. Ustavni je sud stoga zaključio kako ova dva članka ne samo da se ne temelje na jasno preciziranim kriterijima koji trebaju dovesti do što potpunijeg predstavljanja svakog od tri konstitutivna naroda u FBiH nego očito impliciraju da pravo na demokratsko odlučivanje isključivo legitimnim političkim predstavljanjem neće biti utemeljeno na demokratskom izboru izaslanika u Dom naroda onog konstitutivnog naroda koji predstavlja i čije interese zastupa.
(izvor: dnevni-list.ba)


