“Ja sam jedini terorist u povijesti zatvora u Zenici koji je imao vikend pogodnosti. Jedini”, počinje svoju priču za Radio Slobodna Europa (RSE) 34-godišnji Bosanac, koji je trogodišnju kaznu zatvora zbog ratovanja u Siriji, izrečenu na Sudu BiH, odslužio u siječnju 2020. godine.
U Siriju je otišao 31. siječnja 2013. godine. Sada, kada se osvrne na to razdoblje, kaže, nije imao “jasnu sliku” te zemlje i onoga što se tamo tada događalo.
“Isključivo zašto sam otišao i što je mene poslalo tamo su videa koje sam gledao o zlostavljanjima muslimana. Mene nitko nije poslao, niti mi je netko dao novac da ja odem tamo. Bilo je stvari koje su bile kako sam očekivao, bilo je onih koje nisu bile takve kako sam očekivao”, govori za RSE pod uvjetom da njegovo ime ne bude objavljeno.
U Siriju je, priča, otišao ratovati na strani “oporbe”, pojašnjava, riječ je o “slobodnoj sirijskoj armiji”.
“Tad ISIL nikako nije postojao u Siriji, ali to se ne spominje nigdje u mojoj optužnici i u mojoj presudi. I kažu otišao je s namjerom da se priključi ISIL-u. Kojem ISIL-u?”, govori osuđeni 34-godišnjak.
Družio se s Bosancima koji su već bili u Siriji, živio je u Azazu kratko, a potom nešto duže u Alepu. Na pitanje je li se borio odgovara da je bio u Siriji, “u ratu sam bio”. Kaže i da je naučio koristiti oružje u Siriji.
“Moja jedinica zvala se ‘Domaći i strani’ (Ketibetul muhadziri vel ensar), zapovjednik je bio Čečen. Kad sam napustio Arape, prešao sam tu gdje su Bosanci i tu je bio glavni Čečen. I tu je došlo do problema, jedna grupa je prešla u ISIL. Mi smo ostali tu. Nisam bio nikad za to da prijeđem, nisu me uvjerili da je ono što oni rade ispravno. Da su me silom htjeli natjerati, natjerali bi me. Jedan dio Bosanaca koji je prešao u ISIL, prešao je iz straha. Tada su oni bili najjači na terenu i taj broj koji je prešao nije prešao jer su mislili da su oni ispravni nego iz straha da će poginuti na drugoj strani”, prisjeća se.
Znak da napusti Siriju za njega je bila pojava sukoba između pobunjeničkih frakcija. Kaže da je u jednom trenutku nastao opći kaos, te da nije “više bio rat protiv režima”.
“To se dogodilo zbog borbe za vlast, tko će biti glavni. ISIL je htio čitavu teritoriju pokriti, neke frakcije se nisu slagale s tim. Meni je bilo lijepo dok nisu ti problemi počeli. Kad sam bio na liniji, bio sam na liniji. Kad nisam, uživao sam. Išao sam na bazen, vozio sam motor”, ispričao je za RSE.
Povratak u BiH
Nakon što je shvatio da, kako kaže, stvari nisu bile onakve kako je očekivao, iz Sirije je otišao u Tursku, gdje je boravio kraće vrijeme. Nakon toga se odlučuje vratiti u BiH.
“Najviše zbog roditelja, bio sam ih poželio, a i zato što u BiH još nije bio zakon o tome da je odlazak u Siriju kazneno djelo”, priča ovaj tridesetčetverogodišnjak.
Četiri mjeseca nakon što je došao u Bosnu i Hercegovine uhićen je po nalogu Tužiteljstva BiH, u policijskoj akciji “Damask 1”.
“Znao sam zašto me traže. Zbog Sirije. Došli specijalci, opkolili čitav grad. Kao da uhićuju ne znam koga. Bio sam ljut tad što su došli, ali oni su bili fer i korektni. Pitali su me imam li oružje, nikad nisam imao oružje. Ovdje nisam u BiH. Odveli su me u SIPA-u. Tri dana su me ispitivali. Bili su dobri, ne mogu ništa kazati. Ja sam pušten nakon 72 sata, nisam bio u pritvoru”, prisjeća se.
Tužiteljstvo BiH optužilo ga je da je organizirao, financirao i pridružio se tzv. Islamskoj državi u Siriji, koju je Vijeće sigurnosti UN-a proglasilo terorističkom.
Suđenje je trajalo skoro dvije godine. Otežavajuća okolnost bile su ranije presude, prije odlaska u Siriju, jedna uvjetna i jedna na tri mjeseca. Kaže, jedna je zbog tuče, druga zbog napada na nacionalnoj osnovi, kada je u centru bh. gradića u kojem živi, muškarcu strgnuo križ s lančića.
“Došli smo do kraja suđenja, ništa nisu imali protiv mene. I na kraju je Tužiteljstvo imalo dodatni dokaz, zaštićenog svjedoka. I dovelo je tog svjedoka. Postavili su mu pitanje jesam li se ja borio s ISIL-om protiv režima. To je djelomično točno, jer ja sam se borio protiv režima, ali nisam bio u ISIL-u. Ja sam ISIL-u bio neprijatelj, jer nisam htio biti s njima”, kaže.
Sud BiH proglasio ga je krivim i kaznio na tri godine zatvora. Odobreno mu je i spajanje kazne od tri mjeseca zbog napada na nacionalnoj osnovi. Kaže da na izricanje presude nije otišao jer je znao da će ga osuditi.
“Nisam znao na koliko dugo. Poslije sam samo dobio obavijest da se javim u zatvor u Zenici. Nitko nije došao po mene. Sve sam sam. Ja sam odležao svoje. Ja sam svoj dug platio. Nije trebalo ni ići nikako. Dabogda rat nikako nije ni bio. Mene su osudili za ISIL, da sam organizator, financijer i član. A ja nisam za to kriv. Pogriješio sam što sam otišao. To je moja greška. Sad ne bih otišao. Sada, da je takva situacija, ne bih.”
(Izvor: RSE)