Danas jedva da tko nema neki predmet iz lanca IKEA, ali jedva da netko zna što IKEA uopće znači: to su njegovi inicijali, Ingvar Kamprad sa seoskog imanja Elmataryd kod Agunnaryda, tvrtka koju je osnovao 1943. sa samo 17 godina. Već tada je bio iskusni poslovni čovjek: kao švrćo je shvatio da su u obližnjem Stockholmu šibice jeftinije nego u provinciji i redovito je biciklom odlazio u grad i prodavao šibice susjedima. Brzo je proširio asortiman, na sjemenje za cvijeće, razglednice i božićnu dekoraciju, piše Deutsche Welle.
Njegova IKEA koju je osnovao sa kapitalom koji bi danas iznosio nekih tridesetak eura je tada trgovala sa olovkama, novčanicima, okvirima za slike, stolnjacima, satovima, nakitom, najlonskim čarapama… Tek nakon rata, 1947. počeo je i sa namještajem kojeg su za njega izrađivali lokalni majstori, a još je deset godina prošlo dok nije otvorio i prvu robnu kuću.
Današnji imperij IKEA-e sa preko 160 tisuća zaposlenih u preko 40 zemalja svijeta se jedva može i zamisliti iz te perspektive, ali jedva da je itko upoznao čovjeka sa više energije nego što je to bio Ingvar Kamprad. Još i u dubokoj starosti je rekao: „Da sad samo sjedim i kažem dobro mi je, to bi bila katastrofa za mene.” Uvijek je razmišljao o nečem novom i još boljem.
Ali nikad nije niti zaboravio odakle dolazi: iz švedske provincije okružen ljudima sa plitkim džepovima. „Vidio sam siromašne radnike na poljima koji nisu jeli u kući, nego su morali objedovati u štali”, pričao je 2014. kada su ga čitatelji Svenska Dagbladet proglasili „Najboljim švedskim poduzetnikom svih vremena”. Tada je nešto dobro upamtio: „Ako ikad želim imati uspjeha sa mojim idejama iz Smålända, onda nikad ne smijem zaboraviti siromašne ljude.”
Doduše, jedan od najbogatijih Šveđana nije baš uvijek uviđao zašto bi morao plaćati tolike poreze koliko ih traži Švedska. Za čitavu tu zemlju je bio šok kada je još u sedamdesetima prošlog stoljeća preselio u Švicarsku. Tamo je živio čitavog svog aktivnog života, a niti IKEA zapravo nije švedska tvrtka: to je – opet da bi uštedio porez – još od 1982. zaklada sa sjedištem u Nizozemskoj, a sada je konglomerat tvrtki sa sjedištima u Lichtensteinu, Luksemburgu, Nizozemskoj i Švedskoj.
No kad je preminula njegova supruga Margaret, Kamprada je srce opet vuklo u njegovu Švedsku kamo se vratio 2014. Brzo nakon toga je prestao aktivno djelovati u tvrtki: „Imam problema sa svojim leđima i zato nemam više toliko energije da nastavim kao što sam radio do sad”, priznao je tada Kamprad. Može mu se vjerovati: već tada je imao 88 godina.
Posljednjih godina je mirno živio u Älmhultu i neće se tamo naći nitko tko bi rekao i jednu ružnu riječ o Ingvaru. Konačno, u tom gradu ne bi bilo gotovo ničega da nema IKEA-e. Ove nedjelje je iz uprave koncerna objavljeno kako je mirno preminuo u snu u svojoj 91. godini.
(Izvor:DW)