Najnoviji prijer je jučerašnja Novalićeva izjava tijekom posjete posebnog predstavnika EU Larsa Gunnara Wigemarka, a u svezi Prijedloga zakona o radu i reformskoj agendi.
“Želim napomenuti da smo u odsustvu ugovorenog aranžmana s MMF-om otpočeli s reformskim točkama koje su sadržaj reformske agende. Tu, prije svega, mislimo na vrlo eksponirani zakon o radu o kojem se mnogo govorilo, a koji je u nekim medijima dočekan vrlo negativno. Zakon o radu je bukvalno prepisana stečevina Europske unije i prilagođen je za naše prilike. Htjeli smo pokazati međunarodnoj zajednici i našoj javnosti da su reforme naš zadatak i da ne nastaju pod pritiskom EU ili međunarodne zajednice, a mi od njih tražimo pomoć, a nikakav pritisak”, rekao je Novalić.
Međutim, treba podjsetiti na nekoliko činjenica:
1. BiH nije dobila tranšu MMF-ovog kredita po stand by aranžmanu upravo zbog neprovođenja reformi.
Novalić je nakon informacije da MMF ovaj put odustaje od kreditiranja BiH, kazao: Bosna i Hercegovina je u finansijskoj dubiozi, ostali smo bez nove tranše Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) od 200 milijuna, tako da će se morati naći drugi izvori financiranja kako bi se izmirila dugovanja, ali i obaveze prema građanima.
2. Premijer Novlić izjavljuje ili bolje kazati “izvaljuje” da se “u odsustvu ugovorenog aranžmana s MMF-om otpočelo s reformskim točkama koje su sadržaj reformske agende”. Znači li to da se s reformskim točkama ne bi tako brzo počelo da je pristigla tranša MMF-ovog kredita?
3. Upravo pritisnunta nedostatkom MMF-ovog novca, Vlada F BiH prisiljena je na donošenje novog zakona o radu. On, između ostalog, vodi ukidanju kolektivnih ugovora, skoro nepoznatoj praksi u suvremenom, zapadom svijetu te tako značajnoj uštedi milijuna KM i izbjegavajući, isto toliko teških, tužbi radnika.
Jedna od reformskih agendi bit će i smanjenje broja uposlenih u javnim poduzećima, profesionalizacija radnih mjesta, a svi ovi rezovi za aktualnu vlast (kao ni za bilo koju drugu koja se usudi provoditi nužne reforme), neće biti nimalo ružičasta.
Stoga Novalićeva rečenica “Htjeli smo pokazati međunarodnoj zajednici i našoj javnosti da su reforme naš zadatak i da ne nastaju pod pritiskom EU ili međunarodne zajednice, a mi od njih tražimo pomoć, a nikakav pritisak”, blijedo uvjerljivo izgleda, s obzirom na činjenicu da je BiH ostala bez MMF-ovih milijuna te da je prisiljena tražiti kredite kod nekokoliko komercijalnih banaka.
Također, ukoliko Novalić nastavi s ovakvim nespretnim i nejasnim rečeničkim opservacijama, koja jedna drugu baca u kontradiktornost i pri tom vrijeđa inteligenciju slušatelja i čitatelja, upitna je i podrška za ono što želi napraviti i promicati.
“Ovaj zakon o radu je proširenje prava radnika. Novi zakon smanjuje prava povlaštenima i povećava prava radnika”, kazao je premijer FBiH, dodavši da su prema starom Zakonu o radu povlašteni položaj imale pojedine grane kao što su javna uprava, energetski sektor, komunikacije i komunalni sustav.
Ovo što je kazao premijer je potpuno točno, jer se samo regres pojedinim uposlenicima u nekim javnim poduzećima mjeri s jednom mjesečnom plaćom “običnih” radnika.
Međutim, ukoliko sagledamo drugu stranu, ovime će se znatno umanjiti prava više od 25.000 uposlenika u javnim upravama, energetskom sektoru i komunikacijama. Neizravno, ovo smanjenje pogoditi će više od 100.000 ljudi, članova njihovih obitelji.
Unatoč činjenici da su njihova primanja, u odnosu na ostale radnike, daleko veća, postavlja se pitanje: što će smanjenjem njihovih plaća dobiti “obični radnici”, koliko i u kojem omjeru i hoće li to biti još jedna prijevara najsiromašnijih radnika u Federaciji?
(V.S./Republikainfo.com)
