Gost intervjua tjedna ‘Točke na tjedan’ bio je bivši ministar branitelja Predrag Matić. Komentirao je uhićenja bivših pripadnika HVO-a u Orašju, ali i izbore u SDP-u.
Jeste li i Vi na nekoj optužnici?
– Ja mislim da nisam i više puta sam o tome govorio. Nailazio sam na podsmjeh, ali ja ujutro kad se brijem znam jesam li na nekoj potjernici ili nisam. Ja znam što jesam, odnosno što nisam učinio. Ali u svakom trenu, kad prijeđete granicu, netko vas može optužiti za nešto. Bio sam sto puta u međuvremenu u Bosni, u Srbiji… Bio sam u ratu, ali ne bojim se ničega.
Sami ste rekli da nikad ne znate hoće li vas netko zaustaviti kada prelazite granicu. Prošlo je više od 20 godina od rata. Je li to normalno?
– Ratni zločin ne zastarijeva. 25 godina je prošlo, a izvlače se te optužnice. Plaćamo cijenu nečinjenja odmah nakon rata. Nekada je bilo “pa nemoj”, “to su naši dečki”, ali zakon pamti, obitelji pamte. Vidio sam izjavu Vinka Štefaneka i nekih drugih. To su ljudi časni do neba koliko ih ja poznajem. Krivnja se individualizira i po tom načelu trebamo ići.
BiH tužiteljstvo pretpostavlja i zapovjednu odgovornost?
– Zapovjedna odgovornost je široko tumačenje. Zapovjedni lanac počinje od vojnika na terenu, a završava predsjednikom države. General Miljavac je jedan od ljudi koji je od početka rata vodio najkompliciranije akcije u ratu, on je šesti u lancu. On je na optužnici jer je neki vojnik Pero tamo ubio neku babu? Pitanje jest je li Peri zapovjednik to naredio. Ako nije, priča počinje i staje na Peri. Ako mu je zapovjedio onda idemo dalje. Zapovjedna odgovornost generala Gotovine? On je imao 200 tisuća ljudi ispod sebe, što je trebao za svima trčati? Treba gledati jedino je li dao naredbe da se pale sela ili nije.
Ovdje u konkretnom slučaju, general Matuzović je častan čovjek koji sigurno to nije učinio. Ja sam bio u srpskim logorima i mi znamo stražare koji su tamo bili. Je li njima zapovjednik logora rekao da čine strahote ili nije to će reći stražari. I onda se ide dalje, tko je kome zapovjedao. Tako se dolazi do zapovjedne odgovornosti. A ako je samo stražar to učinio, to su uglavnom kukavice, kompleksaši…
Bivši ste ministar. Jeste l iznali za te optužnice?
– Nisam znao. BiH je neselektivno podizala te optužnice i vjerojatno su im pune ladice tih optužnica.
Što hrvatska treba napraviti dođu li one?
– Najprije treba sjesti i reći “OK prema tim kriterijima ćemo i mi podići optužnice, pa ćemo se gađati milijunima optužnica”. Treba ići direktno na zločinca. Zna se točno, ako nisu institucije, onda su obitelji istražile. To je početna točka, a dokle ćemo doći neka odluče sudovi.
Zašto se već 20 godina ne istražuju zločini? Ako su počinjeni i znamo za njih?
– Treba se vratiti u kontekst vremena. Sve se znalo, ali stvarno nije postojala politička volja. Hrvatska je sada u raskoraku. Hrvatska je na pola Europa, na pola smo Balkanci. Ovi o kojima sad pričamo su Balkanci. Najprije treba sjesti i zauzeti pravila. Mi smo bili napadnuta zemlja, Srbija je bila uključena po olimpijskom motu “važno je sudjelovati”. Bila je u svim ratovima u bivšoj državi i sve je izgubila, ali najviše ratnih zločina je na njihovoj strani. No ratni zločin je ratni zločin. Majke ubijenih u Paulin Dvoru jednako plaću kao majke naših branitelja.
Je li to bilo normalno? Voditi rat u drugoj zemlji?
– Jeste. Svaki, najveći laik mora znati – vi Dubrovnik ne možete braniti sa Straduna. Morate od topništva, 20, 30 kilometara… Ne možete braniti Županju ako vas ovaj iz Orašja gađa kako hoće. To je potpuno normalno i legalno. Jako je važno, fenomenalna je stvar, da su na području Orašja Hrvati i Bošnjaci cijelo vrijeme rata ostali zajedno bez obzira što se događalo kasnije. Prikazan je popis časnika s tog popisa, bilo ih je 28, svih nacionalnosti, a uhićeno je samo 10 Hrvata. Rekao bi Tuđman da je znakovito. I drugi su sudjelovali, nije moguće da su samo Hrvati činili zločine.
Je li konačno na ovom pitanju konačno postignut konsenzus hrvatske politike? Postoji li mogućnost da se postigne i konsenzus oko nove strategije nacionalne sigurnosti?
– Mislim da smo mi od početka bili jasni, ali nema konkretnih poteza. Prosvjednici u “šatoru” ponavljaju mantru da se izjednačaju žrtva i agresor. Tu sad nema veze tko je bio agresor, a tko žrtva. Zna se tko je počinio najviše zločina, ali zločin je zločin. I Haag je osnovan jer se lokalne elite nisu mogle dogovoriti koga tužiti. Politika Hrvatske prema BiH je nekad politika sličila na nešto, sad ne sliči na ništa. Mi nemamo strategiju: mali Jozo u Mostaru ima 5 godina. Gdje mi njega vidimo za 5, 10, 15 godina? Najlakše je da se oni presele u Zagreb, oni su se spasili… Strateški cilj Hrvatske je da Hrvati u BiH opstanu i ostanu. Jedini iskreni na prozapadnu i proeuropskom putu BiH su Hrvati, a najmanja su opcija.
Ministar Tomo Medved najavio je da će ponovno aktivirati mogućnost da branitelji koji to još nisu uspjeli učiniti dobe status branitelja. Ima li doista još takvih?
– Zbog bolesti i statusa invalida ne podržavam jer bi onda svi postali invalidi. Što se tiče statusa branitelja i ja sam imao tu incijativu. Uvjerio sam se da postoji, ali na prste ruku ih možete izbrojiti, oni koji iz ovih ili onih razloga nisu uspjeli aktivirati svoj status. Ali kada HDZ to najavljuje izražavam veliku skepsu. Očekujem da bi se uskoro mogle dijeliti neke bombonjere ili buketi cvijeća milijuntom branitelju.
Okrenimo se situaciju u SDP-u. Unutastranački su izbori blizu, situacija je uzavrjela. Hoće li se SDP uspjeti konsolidirati da osvojo izbore nakon mandata ove Vlade?
– Ja sam uvjeren da ćemo se i prije vratiti na vlast. Ovi izbori pokazuju da je SDP najdemokratičnija stranka u Hrvatskoj. Svatko ima pravo birati i biti biran.
Koliko je demokratično da jedan kandidat drugoga optužuje za lažiranje potpisa?
– Sad ustvari počinje kampanja, ja očekujem da bude malo žešća. Samo neka paze da ne idu ispod pojasa. Možda su mogli potpisati neki kodeks. Isto što i rade u SAD-u. Siguran sam da će tamošnji gubitnik čestitai pobjedniku nakon svega i reći “ti si i moj predsjednik”. Ne bi bilo dobro da je kampanja limunada jer onda nismo napravili ništu. Kad želiš naglasiti po čemu si bolji od protivnika, moraš ga malo bocnuti.
Koga Vi podupirete?
– Pitali su me gotovo svi kandidati da im dam potporu. Radi se o osam kolega s kojima sam dobar, programi su slični kao jaje jajetu i odlučio sam u prvom krugu ne dati potporu nikome. A u drugom krugu ću se jasno opredijeliti. Očekujem da nakon izbore na bude metla protiv onih koji nisu podržavali pobjednika, nego da svi zajedno podržimo onoga tko bude izabran. Koalicija HDZ-a i Mosta nije čvrsta. Ne vjerujem da će biti kao u kikiriki mandatu Karamarkove Vlade, ali da su nešto posebno jaki, nisu.