Tetoviranje Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini veže se uz vremena vladanja Turaka, a predaja kaže da je ono obavljano da bi se djevojke sačuvale od begova koji su tražili pravo prve bračne noći. Navodno su zaobilazili djevojke koje bi po tijelu nosile znak križa. Tetoviranje se obavljalo na različite načine.
Navodno su tetovaže služile i za raspoznavanje katolika među ostalima, te sprječavalo „odmetanje“ od vjere. Verzije su brojne. Tetoviranje kod katolika u našoj zemlji istraživao je arheolog i povjesničar Ćiro Truhelka (1865.-1942.), a istraživanja o istome objavio u Glasniku zemaljskog muzeja 1894.
On navodi da je najljepše oblike tetoviranja našao u dolini Lašve, naročito u mjestima oko Guče gore, a više-manje bujne i u susjednim kotarima na sjeveru do Banja Luke, a na jugu do ramske doline i Kupresa. Truhelka dalje navodi da se pri tetoviranju postupa na način da se ujutro na Ivandan, na Blagovijest, na Cvjetnicu ili koji drugi dan u Velikom tjednu iskupi „mlađarija“ neke obitelji i otpočne tetoviranje – sicanje .
Čađ i slina ili majčino mlijeko
„S velikom se radošću podvrgavaju toj bolnoj operaciji, koja se dotle produžuje, dok ruke ne oblije krv, te se bol više ne može snositi“, opisuje Truhelka. Podrobno prikazuje i način tetoviranja. „Ornament se najprije na koži nacrta tupim krajem igle, zamočenim u crnilo, naročito za to priređeno, pa se onda po crtežu šiljatim rtom dotle bocka, dok ornament ne bude gotov. Da se crnilo ne osuši, više se puta crtež za procedure navlaži crnilom.
Iza toga se rana svilenom hartijom(hartijom za cigarete) ili voštanom hartijom obloži i zavije. Istom drugi dan smije se rana oprati studenom vodom. Upotrijebljeno je crnilo tuš, priređen od čađi. Čađ od luči uhvati se preklopljenim tanjurom ili sačom, pa se rastare mladim medom i vodom. Mjesto čađi često se upotrijebi barut, a nerijetko se čađ razmuti slinom, koja se rano ujutro nakupila u ustima, pa da ne izvjetri, dobro ga poklope u jednoj posudi i sačuvaju za upotrebu“, kaže Truhelka o postupku tetoviranja. Na području Kupresa, tetoviralo se s prokuhanim majčinim mlijekom u koje bi se dodalo gara i tinte, a zatim bi se užarenom iglom radili simboli križeva.
“Zategneš dok krv ne udari”
I danas po selima, gdje živi starija čeljad, žive i priče o razlozima i načinima tetoviranja. Da one ne budu zaboravljene brinu se zaljubljenici u ovu pojavu.
U današnje vrijeme ovakvog tetoviranja nema, i ono nestaje s našim majkama i bakama. Da se to na vrijeme zabilježi u Prozor Rami pobrinuli su se jedan fotograf i jedan profesor.
S početkom 2020. godine započele su aktivnosti na prikupljanju foto-materijala za foto-monografiju tetoviranih žena tradicionalnim simbolima na području Rame.
Inicijator projekta je fotograf Mladen Topić te je uz potporu prof. Zorana Stojanovića, dvojice neizlječivih zaljubljenika u svoj kraj akcija i krenula. Do sada su, kažu nam, fotografirali 12 baka iz svoga kraja, pažljivo bilježeći njihove priče.
Obilaze ramski kraj te fotografiraju i bilježe o tradicionalnom sicanju, odnosno tetoviranju ramskih žena. Uz fotografiranje motiva bilježe kada i zašto su izrađene tetovaže na njihovim rukama te na koji način su to radile. Završetak ovog projekta i tiskanje monografije autori očekuju do kraja ljeta ove godine.
O tetoviranju Hrvata više se može saznati i na društvenim mrežama. Na facebooku imamo skupinu Tradicionalno tetoviranje Hrvata koja okuplja više tisuća članova. Cilj im je isti kao i dvojki iz Prozor-Rame. Grupa, kako piše u opisu, radi na očuvanju kulturne baštine, žele očuvati što više motiva prastare hrvatske tetovaže.
(Republikainfo.com/K.S.P.)