Zabrana ulaska Milanu Radoičiću i braći Zvonku i Žarku Veselinoviću ponovno je otvorila pitanje kontrole granica i funkcioniranja sigurnosnih institucija u Bosni i Hercegovini. Analitičari upozoravaju da političke blokade, nedostatak suradnje i slaba razmjena informacija mogu omogućiti osobama pod istragama i međunarodnim potragama da BiH koriste kao tranzitnu rutu, piše DW.
Odluka Obavještajno-sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine (OSA) da zabrani ulazak u zemlju trojici državljana Srbije – Milanu Radoičiću te braći Zvonku i Žarku Veselinoviću – ponovno je otvorila raspravu o sigurnosti državnih granica i učinkovitosti institucija.
Kao razlog zabrane navedeno je da te osobe predstavljaju prijetnju nacionalnoj sigurnosti BiH. Odluka je uslijedila nakon što je beogradska Mreža za istraživanje kriminala i korupcije (KRIK) objavila da je Zvonko Veselinović ranije ovog mjeseca preko Sarajeva otputovao u Istanbul.
Slučaj je tako otvorio šire pitanje: mogu li osobe koje se povezuju s istragama, potjernicama i međunarodnim sankcijama koristiti političke i institucionalne slabosti Bosne i Hercegovine za nesmetano kretanje kroz regiju?
Tko su Radoičić i braća Veselinović?
Direktor istraživanja Beogradskog centra za sigurnosnu politiku (BCBP) Predrag Petrović smatra da Milan Radoičić i braća Veselinović nisu bili samo lokalni politički i poslovni moćnici na sjeveru Kosova, nego i važan dio neformalnih struktura političkog utjecaja koje je Srpska napredna stranka (SNS) godinama održavala na tom području.
Prema njegovoj ocjeni, njihova uloga bila je povezana s političkom kontrolom srpskog stanovništva na sjeveru Kosova, a određeni obrasci takvog djelovanja, kako tvrdi, kasnije su se mogli prepoznati i u drugim dijelovima Srbije.
Petrović smatra da odlazak pojedinih aktera iz Srbije u ovom trenutku nije slučajan, nego bi mogao biti povezan s pokušajem izbjegavanja moguće kaznene odgovornosti u slučaju promjene odnosa snaga u Beogradu i neovisnijeg djelovanja policije i pravosuđa.
Prema njegovim informacijama, braća Veselinović napustila su Srbiju preko Sarajeva i otputovala u Istanbul, dok za Radoičića postoje nepotvrđene informacije da je otišao u Rusiju.
Petrović posebno ističe poslovne i političke veze braće Veselinović s Republikom Srpskom, ali naglašava da nema dokaza da im je netko iz tamošnjih vlasti pomogao napustiti Srbiju.
Iz Ministarstva unutarnjih poslova Republike Srpske odbacili su medijske navode da se Radoičić nalazi na teritoriju tog entiteta i da uživa zaštitu tamošnjih institucija. Istaknuli su kako je za kontrolu državne granice nadležna Granična policija BiH, dok entitetska policija postupa po međunarodnim potjernicama.
Potjernice s Kosova i pravne prepreke u BiH
Jedan od ključnih problema u ovom slučaju odnosi se na pravni položaj Kosova i ograničenja međunarodne policijske suradnje.
Potjernicu za Milanom Radoičićem zbog oružanog sukoba u Banjskoj raspisale su vlasti u Prištini, a u sustav Interpola unesena je posredstvom Misije Ujedinjenih naroda na Kosovu (UNMIK), budući da Kosovo nije članica Interpola.
Bosna i Hercegovina ne priznaje neovisnost Kosova niti s njim ima sporazume o pravnoj pomoći i izručenju. Zbog toga postupanje po takvim potjernicama unutar sigurnosnog i pravosudnog sustava BiH može biti ograničeno i podložno političkim i institucionalnim preprekama.
Stručnjak za sigurnost Safet Mušić smatra da problem nije nužno u tehničkoj propusnosti granice, nego u načinu na koji institucije reagiraju na sigurnosne rizike.
Prema njegovu objašnjenju, Granična policija BiH dopušta ulazak osobama za koje u službenim bazama ne postoji zabrana ili potjernica koju Bosna i Hercegovina priznaje.
Dodaje da BiH nema zakonsku obvezu automatski provoditi sankcije SAD-a ili Europske unije kroz zabranu ulaska, dok je postupanje po potjernicama s Kosova dodatno ograničeno njegovim međunarodnopravnim položajem.
Mušić upozorava da su zbog toga pojedinci koji su godinama pod američkim sankcijama ili se nalaze na kosovskim potjernicama mogli ulaziti u BiH, boraviti u njoj i napuštati je preko sarajevske zračne luke.
Politički pritisci otežavaju rad sigurnosnih institucija
Mušić ističe kako odluke o zabrani ulaska državljanima Srbije u BiH rijetko prolaze bez političkih reakcija.
Kao primjer navodi ranije protivljenje kadrova SNSD-a Milorada Dodika najavama zabrane ulaska Aleksandru Vulinu, nekadašnjem direktoru srbijanske Sigurnosno-informativne agencije (BIA) i potpredsjedniku Vlade Srbije, koji je također pod američkim sankcijama.
Slična politička rasprava vodila se i 2018. godine, kada je zabrana ulaska ruskom piscu Zaharu Prilepinu izazvala reakcije čelnika SNSD-a. Prilepin je tada proglašen sigurnosnom prijetnjom zbog sudjelovanja u proruskim oružanim formacijama u Ukrajini.
Prema Mušićevoj ocjeni, politički pritisci stvaraju okolnosti u kojima sigurnosne agencije čekaju da slučaj postane javan prije donošenja odluka, kako bi imale dodatno opravdanje za svoje postupke.
Takav pristup, smatra on, može dovesti do situacije u kojoj preventivna mjera dolazi tek nakon što je osoba već napustila zemlju.
Razmjena informacija između institucija pod znakom pitanja
Na probleme u funkcioniranju sigurnosnog sustava upozorava i Duško Vejnović, profesor Sveučilišta u Banjoj Luci i predsjednik Europskog defendologija centra.
On smatra da međusobno nepovjerenje između policijskih i obavještajnih agencija u BiH dovodi do selektivne razmjene informacija, koja se, prema njegovoj ocjeni, ne temelji uvijek na sigurnosnim kriterijima, nego može biti pod utjecajem političkih i ekonomskih interesa.
Vejnović upozorava i na nedovoljno učinkovit parlamentarni nadzor nad sigurnosnim sektorom, što prema njegovu mišljenju stvara prostor za prikrivanje pojedinaca i skupina povezanih s kriminalnim aktivnostima.
Granica duga 1.600 kilometara i nedostatak graničnih policajaca
Čak i kada se zabrana ulaska službeno donese, ostaje pitanje njezine provedbe na terenu.
Stručnjak za sigurnost Vladimir Vučković podsjeća da je granica Bosne i Hercegovine duga oko 1.600 kilometara, uz kronični nedostatak policijskih službenika, zahtjevan teren i brojne ilegalne prijelaze.
Ističe kako zabrana formalno znači da bi osobama na koje se odnosi trebao biti uskraćen ulazak na službenim graničnim prijelazima, ali njezina praktična provedba ovisi o stvarnim kapacitetima nadležnih službi.
Kao primjer navodi slučaj Zorana Galića, bivšeg ravnatelja Granične policije BiH i zamjenika ravnatelja SIPA-e, koji je u srpnju 2024. ilegalno prešao granicu i pobjegao u Hrvatsku uoči najavljenog uhićenja.
Hoće li Beograd i Sarajevo uspjeti uspostaviti učinkovitiju suradnju?
Predrag Petrović ne očekuje intenzivniju policijsko-obavještajnu suradnju Srbije i Bosne i Hercegovine dok se ne razjasni politička situacija u Beogradu.
Prema njegovoj procjeni, policija, obavještajne službe i tužiteljstva u Srbiji još prolaze kroz razdoblje neizvjesnosti, a dio rukovodećih struktura i dalje je povezan s dosadašnjim sustavom vlasti.
Petrović pritom razlikuje tehničku suradnju u suzbijanju uobičajenog prekograničnog kriminala od istraga koje zadiru u vrh političkih i kriminalnih mreža.
Smatra da bi nakon formiranja nove vlade u Beogradu i uspostavljanja stvarne civilne kontrole nad sigurnosnim aparatom suradnja s BiH trebala postati jedan od prioriteta.
Ključno je, poručuje, da postupanje institucija ne ovisi o političkim vezama osumnjičenih, nego o zakonu.
Slučaj Radoičića i braće Veselinović tako je ponovno otvorio pitanje koliko su granice Bosne i Hercegovine zaista pod nadzorom te mogu li njezine institucije djelovati neovisno o političkim pritiscima. Odgovor na to pitanje ne ovisi samo o jednoj zabrani ulaska, nego o učinkovitosti cijelog sigurnosnog i pravosudnog sustava.
/Desk/




