U pismima porukama se kaže kako EU očito nije u stanju riješiti problem s migrantima. S druge strane nudi se rješenje koje uistinu nije cjelovito i ne može u cijelosti odgovoriti na izazov zbrinjavanja velike izbjegličke populacije, ali može makar djelimice ublažiti krizu, jer prognani Posavci nude smještaj za oko 100.000 izbjeglica!
Dalje, u tim porukama kažu: ako bi se njihovim primjerom poveli i drugi prognani Hrvati iz Bosne, moglo bi se riješiti problem udomljenja i do pola milijuna migranata, jer upravo je toliko Hrvata iselilo iz Bosne, a posebno sa područja današnje Republike Srpske. Na raspolaganju je, dakle, više od 100.000 stambenih jedinica koje su još uvijek u vlasništvu Hrvata prognanih iz RS i Federalnog dijela Bosne.
Mi smo prognani i rasuti smo diljem svijeta. Naša imovina je ostala. Istina, dobar dio stambenih jedinica je devastiran, ali unesrećenim Sirijcima, Afganistancima, Iračanima i brojnim Afrikancima poslužit će naša kućna mjesta i naša zemlja da otpočnu novi život u slobodarskoj i demokratskoj Bosni i Hercegovini, kaže se u e-mail porukama prognanih Posavaca iz Modriče, Dervente, Bosanskog Šamca, Brčkog i Bosanskog Broda.
Također pišu da su svjesni da njima nema povratka na njihova ognjišta. Svjesni su da je od njih ruke digla Međunarodna zajednica, Republika Hrvatska, BiH, vodstvo i stožerna stranka Hrvata u BiH… O vlastima u Republici Srpskoj ne treba trošiti riječi jer su od njihove strane i prognani, tako da je iluzorno bilo očekivati da se iz Republike Srpske angažiraju oko povratka Hrvata u Bosansku Posavinu i Republiku Srpsku.
Uzdali su se u obećanja Dodika koje je dao bivšem hrvatskom predsjedniku Josipoviću.
Mislili su da će od primanje odličja Franje Komarice od Predsjednika Republike Srpske biti nekakve vajde.
Na kraju se ispostavilo da su sve to laži i pusta obećanja i da Hrvati Bosanske Posavine više ne vjeruju nikomu, a ponajmanje njihovim samozvanim i instaliranim predstavnicima u tijelima vlasti Republike Srpske, gdje izdvajaju Davora Čordaša i Josipa Jerkovića koji radije rade u interesu Republike Srpske, a ne u interesu prognanih Hrvata.
Naša borba za našu Bosansku Posavinu je izgubljena. Ipak, nije sve beznadežno kako se čini da jeste. Zato se stavljamo na raspolaganje sa svojom imovinom u Bosanskoj Posavini i nudimo je migrantima na korištenje.
Ako s našom imovinom budu upravljali vrijedno i domaćinski, otvoreni smo da im istu poklonimo u trajno nasljedstvo. Mi na to imamo pravo. Po svim zakonima BiH i Svijeta. Mi smo neprikosnoveni vlasnici svoje zemlje, svojih kuća i stanova i sa svojom imovinom možemo raditi što hoćemo. Uostalom, to je temeljno ljudsko pravo zajamčeno poveljom UN-a i nitko nam to pravo ne može otuđiti, ističe se u pismima Hrvata prognanika iz Bosanske Posavine.
Nadalje dodaju, naši Posavljaci: zgroženi smo s postupcima pojedinih Vlada u EU i Europi, prije svega načinom kao se ophode prema tim unesrećenim ljudima. Mi znamo kako im je. Na svojoj koži smo osjetili što znači biti izbjeglica i što znači gledati samo tuđe nebo. Zato se rado solidariziramo sa izbjeglicama iz ratom zahvaćenih zemalja Bliskog Istoka i Afrike te im nudimo svoju imovinu, svoj zavičaj i svoje mjesto pod suncem i Božjom kapom.
Na naš redakcijski upit kako će na našu dobrotu reagirati Republika Srpska i njezin predsjednik Milorad Dodik, što će kazati na našu velikodušnu ponudu, koja im se možda neće svidjeti, dali su nam sljedeći odgovor: Republika Srpska mora dokazati da nije genocidna tvorevina i da nije fašistički produkt. Da nije entitet utemeljen na rasizmu i zločinu. To bi morali dokazati, ako ne mogu protiv „ustaša“, to nije razlog da se jednako odnose i prema Sirijcima i Afganistancima koji zaista nemaju nikakve veze ni sa ustašama ni sa ustaškim pokretom. Uostalom, zar i aktualna četnička Srbija nije pokazala tolerantan odnos prema migrantima iz tih zemalja? Pa zašto bi nominalno liberalnija Republika Srpska bila protiv istih?
Dalje, ističu naši Posavljaci, da bi samo lud čovjek odbio ovakvu humanitarnu i velikodušnu ponudu.
Na ovim migrantima RS bi mogla procvjetati i profitirati. Dobit će od Arapa besplatne ili jeftine nafte u neograničenim količinama. Besplatne turističke aranžmane u Dubaiju, ali i na cijelom području južnog Mediterana i atraktivnog Crvenog mora. Konačno će se riješiti “ustaškog” Jadrana i potrebe da ljetuju u omraženoj im zemlji.
Saudijska Arabija je svakako oficijelno izrazila spremnost svakom muslimanu koji useli u Europu dati 5.000 dolara u kešu. Što znači da će po četveročlanoj obitelji to biti iznos od 20.000 dolara što je negdje oko 35.000 KM. U svakom slučaju dostatan iznos da se renoviraju porušene kuće i RS po tom pitanju neće imati nikakvog troška. Ono što za renoviranje hrvatskih i bošnjačkih kuća dobije od Međunarodne zajednice moći će trošiti prema svom nahođenju jednako kako je to činio i do sada. Volja mu pomoći sirotinju u Republici Srpskoj, volja mu povećati svoj bankovni račun.
Uz to, arapske zemlje će se pobrinuti i za preostalu infrastrukturu i infrastrukturne objekte. Tako nude izgradnju 100 džamija i isto toliko medresa. A ako baš to smeta četnicima, neće im biti problem porušiti ih, čim kod nas pukne puške. Znaju dobro kako se to radi. Ne bi im bilo prvi put. Važno je ostaviti prvotni dobar dojam. Neka drugi grade, ami ćemo rušiti…
Najviše nas je dojmila procjena prognanih Posavaca kako će ovim udomljavanjem migranata aktualni predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik gotovo pa sigurno postati počasni član Arapske lige i kao će konačno dobiti međunarodni ugled i priznanje, s dobrim izgledima da uz pridošle Arape dobije većinu u Bosni i Hercegovini, te da na predstojećem referendumu izglasa odvajanje Republike Srpske od Bosne i Hercegovine. Pa nek´ idu onda kud ih volja. ´Oćel u Srbiju, ´oćel u Europu… ´Oćel u PM!
Naša redakcija nije mjerodavna da odlučuje o prijedlogu prognanih Posavaca, ali može ponuditi svoj medijski prostor jednoj pametnoj, promišljenoj humanitarnoj ideji.
Ako netko ima bolji prijedlog za rješenje pitanja izbjeglica u EU, neka nam ga pošalje, rado ćemo objaviti.
Kako stvari stoje, za sada se ovaj prijedlog naših humanitarnih Posavljaka, nekadasnjih Posavaca, čini najoriginalnijim i teško da će tko ponuditi nešto bolje (bez uporabe vojne sile).
(izvor: e-posavina.com)