Piše: Vera Soldo/republikainfo.com
Nama, Hrvatima, već sada mora biti jasno da ćemo sljedećih godina biti u potrazi za, tzv. hrvatskim, nacionalim ponosom i to očito još uvijek pod vrlo živim dojmom ushita svečanom inauguracijom predsjednice susjedne Republike Hrvatske, i žalom da je takav jedan ili barem sličan, Dolenčićev redateljski uradak, trebalo organizirati i za naše novo tročlano Predsjedništvo.
Predsjedništvo jedinstveno i neponovljivo u svijetu, pravi endem s tri osobe, za čiju nam veličanstvenu inauguraciju ne bi mogao pomoći nitko doli Spilberga, iz kojeg nam dolaze optimistične poruke odlične suradnje. Rekli bi neki da su ih natjerale zajedničke nevolje.
Eto, jer nije bilo takvog nečeg ili sličnog inauguriranja kod nas, mi Hrvati nemamo naš hrvatski ponos i nama, Hrvatima, mora biti jasno da se hitro i žurno bacimo u potragu za novim, hrvatskim neprijateljem broj 1 ili ćemo za sve loše na kraju biti krivi mi – Hrvati.
A, zašto bi za Hrvate u BiH bili krivci hrvatski političari kada tu ulogu možemo nekom nonšalantno utrapiti?
Nema više Lagumdžije, kao da nikada i nije postojao, skoro da i nema više HSP-a, nema više ni Budimira, a i Lijanović iščezava, što ne znači da nema novih kandidata za dežurnog krivca za sve hrvatske probleme u nastajanju ili one koji će tek nastajati, a Hrvati u BiH, kako mi se čini, sada će imati svetu zadaću – tragati za izgubljenim nacionalnim ponosom.
Da, da jesu Hrvati imali loših poteza – bome jesu. Da jesu imali loših politika, bome jesu, ali da se hrvatskom narodu u BiH poručuje da su ostali bez nacionalnog ponosa – e, to će biti, bome, malo morgen.
Ali, zašto se Hrvate želi uvjeriti da su izgubili nacionalni ponos?
Zar legalno ne izabraše legitimnog Hrvata Čovića u Predsjedništvo, zar ne izglasaše ponosnog, legitimnog i zakonitog Čavaru za predsjednika Federacije, zar ne sjedoše u skoro sve fotelje s hrvatskim predznakom?
Što nas to sada svrbi? U čemu je sada problem, kada nema ni platformaša, kada su svi čistokrvni Hrvati bez primjesa tamo gdje bi trebali biti?
Evo, završava se tamno doba platformaške vladavine i zašto Sarajevo sada nije preplavljeno crveno-bijelom ‘šahovnicom’?
Kako prodati novi politički marketing, po onoj “obećanje, ludom radovanje”, ponosan narod učiniti ludim i sve lijepo upakirati u celofan s novim metama i krivcima?
Već sada je dobro uzeti novi zamah za kuknjavu i vječitu patetiku, angažirati plaćene babe narikače, da Hrvati slučajno ne bi pomislili da su ponosan narod, a da su im legitimni i legalni političari na njihovu – sramotu.
Svrabež dežurnih izdavača licence za hrvatstvo, patetičan žal za svečanom i skupom inauguracijom i najava naricanja o izgubljenom ponosu čitavog jednog naroda neće ublažiti ‘zagrebački melem’.
Čujem da već neki liječnici toplo preporučuju da ovi ‘pacijenti’ umjesto šipka ili mondenih maslina u dvorištu posade – šljivu, najbolje, afričku.
Jer ponos Hrvata – ne pada!