Obitelji žrtava iz Križančeva Sela kod Viteza prošli tjedan uputile su pismo veleposlaniku SAD-a u BiH Michaelu Murphyju i visokom predstavniku u BiH Christianu Schmidtu.
Povod njihovog pisma je prvostupanjska presuda Suda BiH prema kojoj se za zločin-ubojstvo 64 Hrvata Križančeva Sela od 22. prosinca 1993. godine, a kojeg su počinili pripadnici Armije RBiH, prema kojoj je nepravomoćno na 20 godina zatvora osuđen samo jedan pripadnik Armije, Almir Sarajlić, pripadnik 325. brdske brigade. Ostalih sedam pripadnika Armije RBiH koji su bili obuhvaćeni optužnicom za ratni zločin nad zarobljenim pripadnicima HVO-a oslobođeni su. Optužbe su oslobođeni Ibrahim Purić, zapovjednik 325. brdske brigade Armije RBiH i zapovjednik Taktičke grupe Sjever 3. Korpusa Armije RBiH, Ibrahim Tarahija zapovjednik 3. bataljona 325 brdske brigade, Nijaz Sivro, pomoćnik zapovjednika za sigurnost, Rušit Nurković, pomoćnik zapovjednika za moral, informativno-propagadnu djelatnost (IPD) i vjerska pitanja i predsjednik Komisije za razmjenu, potom Šaćir Omanović, Sadik Omanović i Kasim Kavazović, svi pripadnici 325 brdske brigade Armije RBiH.
Obitelji stradalih u pismu američkom veleposlaniku u BiH i visokom predstavniku u BiH istaknule su svoju ogorčenost i razočaranost ovakvom presudom za 64 ubijena Hrvata Križančeva sela.
“Križančevo Selo ilustracija za brojne druge primjere, samo slika naše realnosti”
“Dana 19. rujna 2023. godine, nakon 30 godina od velikog, možda i najvećeg stradanja hrvatskog naroda u Lašvanskoj dolini pa i u BiH, imali smo priliku čuti sudski pravorijek, najviše sudske instance u BiH o tome št mosli o slučaju ‘Križančevo Selo’ pokraj viteza. Križančevo Selo samo je ilustracija za brojne druge primjere, samo slika naše realnosti u kojoj žive žrtve stradalih i poginulih Hrvatau BiH. Nikakva očekivanja nismo niti imali jer su nas mnogostruka iskustva u borbi za istinu i pravdu u poslijeratnoj stvarnosti stvarnosti Bosne i Hercegovine naučila da ne trebamo ništ ni očekivati, niti se čemu nadati.
Kada je naše kolektivno stanje duha takvo jer iskustva koja imamo ništa nam drugo ne mogu posvjedočiti, zašto nam onda vi, međunarodni autoriteti, dajete lažna uvjerenja o vladavini prava, pozivate nas da vjerujemo pravnoj državi kao i općeprihvaćenoj pravnoj maximi kako su svi jednaki pred zakonom?”, pitanje je obitelji žrtava Križančeva Sela upućena Murphyju i Schmidtu.
Potom ističu kako ih prethodna iskustva o neprocesuiranim zločinima nad bh Hrvatima demantiraju u potpunosti.
“Kako objasniti da nijedan zločin nad Hrvatima nije adekvatno istražen i procesuiran?”
“Što je s Osmicom, Buhinim kućama, Dusinom, Maljinama, Bikošima, Bugojnom, Trusinom, Uzdolom? Što je s Hrvatima Zenice, Kaknja, Vareša, Fojnice, Posavine? Što je s nizom drugih stratišta o kojima tek ponešto i ponekad možemo pročitati? Što je s 400.000 Hrvata koji su izbrisani sa svojih prijeratnih ognjišta kao primjer izravnih posljedica ratnog zločina i etničkog čišćenja?
Kako objasniti da niti jedan zločin počinjen prema hrvatskom narodu nije na adekvatan način istražen niti procesuiran, kako pred Haškim sudom, tako i pred domaćim pravosuđem? Ako i jeste, završeni su simboličnim kaznama i ugodnim tretmanom po pritvorskim ćelijama?”, navode u svom pismu obitelji žrtava.
“Zašto Hrvati BiH smatraju svojom tamnicom?”
Nadalje ističu: “Kada budete imali odgovore na ovu vrlo skromnu listu pitanja, onda će vam biti jasno zašto Hrvati u BiH ovu državu smatraju tamnicom, zašto je ne respektiraju, zašto se ne osjećaju lijepo, zašto nemaju povjerenja, a u konačnici, zašto se ne identificiraju s njom, ili da budemo do kraja banalni, ne navijaju za BiH nogometnu vrstu. Država koja ne poštuje svoje građane ne može očekivati uzvraćeno poštovanje”.
“Neodrživa logika presude za Križančevo Selo”
“Neodrživa je logika i pravni karakter presude u slučaju Križančevo Selo. Kako to da je jedan čovjek odgovoran za tolike egzekucije na tom mjestu? Sumnjamo u profesionalnost i sudačku objektivnost sudskog vijeća. Ne dvojimo uopće kako se tu radi o ljudima koji znaju svoj posao, ali isto tako ne dvojimo kako se radi o ljudima koji su nomenklatura duboke države povezane s političkim i vojnim strukturama bošnjačkog političkog vodstva. To su ljudi koji imaju i te kako sentiment za stradanje bošnjačkog naroda, ali ne i za zločine bošnjačkog naroda. Nemamo povjerenja u takav sud jer odluke Suda BiH, ne samo u ovom slučaju, nego i u nisuu drugih, ne korespondiraju niti s pravom, niti s činjenicama. Ako hoćete, ni sa zdravom logikom.
S tim u vezi odluka prvostupanjskog suda morati će pretrpjeti preinake jer jednostavno nije logično da je jedan čovjek mogao uraditi takvu vrstu zločina koji je bio organiziran i koji, bez ozbiljne logistike, nije mogao biti niti napravljen. Sarajlić je možda najodgovorniji, ali sam nije mogao to napraviti. Kako bilo, i ova sramotna presuda potvrđuje kako je u Križančevom Selu počinjen ratni zločin nad hrvatskim narodom, što su bošnjačke vojne i političke strukture godinama negirale.
Sudsko vijeće poklonilo je vjeru nizu svjedoka koji su, sve do jednoga, promijenili iskaze, a iskaze svjedoka tužiteljstva, odnosno iskaze obitelji žrtava, nisu uzete u obzir. Stječe se dojam kako je sud, tobože, želio kazniti počinjeni zločin jer je od evidentan, a zapravo žrtvovan Almir Sarajlić kojemu je natovareno i ono što je trebala biti zapovjedna odgovornost vodećih kadrova AFBiH.
Kako objasniti i dovesti u logički slijed da je u istom predmetu osuđen potčinjeni vojnik, a njegov zapovjednik ili zamjenik zapovjednika istom presudom oslobođen? Likvidacije ljudi nije mogla počiniti jedna osoba bez organizirane pomoći i podrške. Bez ikakve dileme, politika i bošnjačka duboka država, imali su utjecaja na rad Suda BiH jer najveće stratište hrvatskog naroda u Lašvanskoj dolini, pa i u BiH, završilo je tek s jednom osuđenom osobom.
Svi znamo da je sam kazneni postupak bio obilježen prijetnjama i ucjenama svjedocima, čak i premlaćivanjem, što dalje dovoljno indicija da se u Križančevom Selu događalo nešto što ovo sudsko vijeće nije vidjelo.
“Jesu li likvidirani ljudi u Križančevom selu zločinci?”
Vitez je općina u kojoj je za vrijeme bošnjačko-muslimanskog sukoba stradalo 653 Hrvata i 394 Bošnjaka. Za sve zločine počinjene nad Bošnjacima odgovaralo je gotovo cjelokupno vojno i političko vodstvo Hrvata u Vitezu i šire. Bošnjački zločini u Vitezu sankcionirani su tek jednom presudom, nakon 25 godina od počinjenja. Neusporedivo veći broj stradalih Hrvata u Vitezu i neusporedivo veći broj procesuiranih hrvatskih zločina u Vitezu, kosi se s elementarnom logikom i zdravom pameću, ako hoćete i sa zakonima fizike. Kako mnogostruko veći broj stradalih Hrvata u Vitezu može počiniti mnogostruko veći broj ratnih zločina? Jesu li likvidirani ljudi u Križančevom selu zločinci?
Bonske ovlasti za “rak ranu” bh društva
Možda se pitate zašto se obraćamo Vama? Vi nas pozivate da poštujemo pravnu državu, učite vladavini prava, međunarodnu pravdu etablirate kao normu ponašanja i sustav vrijednosti, a odnos poštovanja prema žrtvi kao obrazac i zalog za uspostavu novih odnosa u BiH i zavjetrinu zajedniške budućnosti sva tri naroda u BiH.
Cijela međunarodna zajednica vjerojatno sebi postavlja pitanje zbog čega političko vodstvo srpskog naroda negira genocid u Srebrenici. Sve dok bude vladao pristup i odnos “moja žrtva je žrtva, a tuđa žrtva nije žrtva”, kao društvo za posljedicu ćemo imati takvo stanje kolekvitvne svijesti kod sva tri naroda u BIH. Sud BiH negira uopće mogućnost da je nad Hrvatima u BiH moguće počiniti zločin bilo koje vrste. Tek sporadični slučajevi osude zločina su samo iznimka koja potvrđuje pravilo. Institucionalni odnosn nepoštivanja hrvatske žrtve u BiH je samo drugi naziv za “popularno negiranje genocida”.
Sve dok ne postoj odgovori na gore postavljena i nikad odgovorena pitanja, mi imamo pravo to tako kazati. Svi ćemo se složiti, makar i načelno, da je pravna država pretpostavka normalne i uređene države. Obraćamo se vama jer ste i vi svjesni da je pravosuđe “rak rana” ovoga društva. Nikada niste iskoristili tzv. ‘bonske ovlasti’ prema imenovanim nositeljima pravosudnih institucija. Ili smijenite takve pojedince ili ukinite Odjel za suđenje ratnim zločinima. Vjerujte, Hrvatima u BiH je potpuno svejedno, nikakvih očekivanje nemamo”, zaključuje se i poručuje u pismu obitelji žrtava Križančeva sela upućenih na adresu – Michael Murphy i Christian Schmidt.
/Republika/