SAD i Rusija od ponedjeljka (22.6.) u Beču pregovaraju o posljednjem važećem sporazumu o ograničenju atomskog naoružanja. Kina nije uključena u pregovore, usprkos pritisku Amerike da se to učini.
Čuveni sat koji mjeri vrijeme do samouništenja čovječanstva pokazuje da je ostalo još samo simboličnih 100 sekundi. Prije deset godina to je vrijeme iznosilo šest minuta. Ta procjena znanstvenika je povezana s raskidanjem i neobnavljanjem važnih sporazuma o ograničenju nuklearnog oružja, piše https://www.dw.com/hr/pet-%C4%8Dinjenica-o-sporazumu-novi-start/a-53913493.
A sada je na stolu posljednji sporazum o nuklearnom naoružavanju – Novi START. On ističe u veljači slijedeće godine. Od ponedjeljka (22.6.) Sjedinjene Američke Države i Rusija u Beču pregovaraju o produženju sporazuma.
O čemu se pregovara?
START je skraćenica za Strategic Arms Reduction Treaty – Sporazum o smanjenju strateškog naoružanja. On od 2011. regulira američko-rusko smanjivanje nuklearnog oružanog potencijala – broj strateških nuklearnih bojevih glave bi trebao u obje zemlje biti smanjen na po 1.550 komada, a broj prijenosnih sustava na 880 i to do 2018. U te sustave spadaju interkontinentalne rakete s dometom preko 5.500 kilometara, podmornice s lansirnim raketnim sustavima i strateški bombarderi.
Do propisanog datuma, 5. veljače 2018. obje strane su ispunile obveze. To se provjerava međusobnim kontrolnim posjetima – 18 puta godišnje – i redovnom razmjenom podataka. Sporazum su potpisali u travnju 2010. tadašnji američki predsjednik Barak Obama i ruski predsjednik Dmitrij Medvedjev. Sporazum ističe 2021., ali može biti produžen na pet godina ako se obje strane slože.
Što je s Kinom i ostalima?
Moskva je nagovijestila svoju spremnost za produženje sporazuma. Washington, međutim, zahtijeva da se i Kina uključi u sporazum, a time i u kontrolu nuklearnog naoružanja. Kina zaista radi na jačanju svog nuklearnog arsenalka, ali je još jako daleko od američke ili ruske snage. Prema podacima Instituta za istraživanje mira iz Stockholma (SIPRI), Washington i Moskva imaju po 6.000 nuklearnih bojevih glava, a prema procjenama, Kina posjeduje tek 300. Peking odbija objavliti točne podatke.
Washington usprkos tome naglašava da se o razoružavanju ne može razumno pričati bez Kine, jer procjenjuje da će Peking ubrzanim širenjem atomskog vojnog programa uskoro udvostručiti svoj nuklearni arsenal. U isto vrijeme, čuju se i prijetnje da je Amerika spremna u novoj trci u naoružavanju toliko ostaviti Rusiju i Kinu iza sebe, da će one postati beznačajne kao nuklearne sile.
Moskva inzistira na bilateralnom odnosu s Washingtonom i ukazuje da SAD mogu svoje želje ostvariti u direktnom razgovoru s Kinom. Osim toga, Rusija ukazuje na 500 atomskih bojevih glava koje posjeduju Velika Britanija i Francuska i koje bi isto tako trebale biti predmet pregovora.
Kakva je pozicija Pekinga?
Kina ukazuje na svoj još uvek skroman vojni nuklearni potencijal i odbija se pridružiti pregovorima. Kineski ministar vanjskih poslova Hua Tsiuning je 11. lipnja na adresu Washingtona i Moskve poslao poruku da zemlje koje posjeduju najveće nuklearne arsenala imaju i posebnu odgovornost za razoružanje. Istovremeno je naglasio spremnost Kine da „sudjeluje u globalnim naporima za nuklearno razoružanje”. Dodao je da je krivica Washingtona što takvog razoružavanja nema.
Kineski „Global Times” je u komentaru glavnog urednika Hu Xijina zatražio hitno povećanje broja kineskih bojevih glava na 1.000, ali i 100 interkontinentalnih raketa tipa DF-41 koje mogu pogoditi svaki cilj u Americi. Na kineskim društvenim mrežama ta objava je dobila na tisuće lajkova. Zbog bliskosti „Global Timesa” i kineskog komunističkog rukovodstva, argumenti Hu Xijina su postale dio argumentacije američkog pregovarača u Beču Marshala Billingslea.
Stav Europljana
U europskim glavnim gradovima unisono traže produženje sporazuma. Njemački ministar vanjskih pooslova Haiko Maas je u veljači, na zasjedanju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, zahtijevao od Rusije i Sjedinjenih Američkih Država da pokažu snagu liderstva i produže sporazum. On je dodao da se mehanizam kontrole koji se sada raspada mora zajednički sačuvati i reformirati. Europljani ne razumiju zašto bi se odustalo od nečega što dobro funkcionira.
Kakav je kontekst?
U svijetu postoji devet država s nuklearnim oružjem. Institut SIPRI navodi da one ukupno posjeduju 13.400 atomskih bojevih glava. Više od 90 posto otpada na SAD i Rusiju. U hladnoratovskim vremenima je bilo čak 70.000 bojevih glava, pa je sadašnje stanje tek petina od toga. Međutim, smanjenje broja je praćeno tehnološkim napretkom u naoružavanju. Bojeve glave se danas mogu koristiti s puno većom preciznošću, a i razornije su nego ranije.
Prije dvije godine, u SAD je odlučeno da se preispita postojeći nuklearni arsenal. Tom prilikom bilo je riječi o ponovnoj konkurenciji velikih sila. Osim toga, tehnološki razvoj je, prema tom tumačenju, učinio mogućim ograničenu upotrebu minijaturnih nuklearnih bojevih glava na ratištu.
Prema izvješću SIPRI-ja, i SAD i Rusija ulažu velika sredstva u modernizaciju svojih nuklearnih bojevih glava i njihovih nosača, a atomsko oružje dobija novu ili veću ulogu u vojnim doktrinama. „To je znatno odstupanje od trenda postupne marginalizacije atomskog oružja nakon kraja hladnog rata”, upozorava Institut.
Od 1970. su Washington i Moskva ograničili utrku u naoružanju i počeli su graditi sveobuhvatni sustav razoružanja i kontrole naoružavanja. Sredinom 2002. Washington je jednostrano raskinuo Sporazum o proturaketnim sustavim (ABM), a prošle godine i Sporazum o zabrani raketa srednjeg dometa (INF). U ožujku je uslijedila najava SAD-a da će raskinuti i sporazum Open Skies koji omogućuje kratkoročno najavljene izviđačke letove pod motom „otvoreno nebo od Vancouvera do Vladivostoka”. Novi START je posljednji klimavi stup u toj arhitekturi.
(Izvor: DW)