Razgovarao: Harun Cero/Al Jazeera
Čim je u bh. entitetu Republika Srpska predstavljen plan za smanjenje deficita, koji uključuje otpuštanje i smanjivanje plaća radnicima u javnom sektoru, odmah su se “usijali” svi telefonski kontakti, pa se taj plan na kraju sveo na smanjenje regresa ili toplog obroka, ističe za Al Jazeeru ekonomski analitičar Zoran Pavlović.
On tvrdi da bi Republika Srpska mogla doživjeti ekonomsku sudbinu Grčke, a za daljnje zaduživanje RS-a kaže da je “ubojstvo iz zasjede”.
Dug RS-a, zaključno sa 2015. godinom, iznosi pet milijardi i 277 milijuna konvertabilnih maraka (2,65 milijardi eura). Kako je po Vašem mišljenju došlo do nagomilavanja duga?
– Osnovni problem je u činjenici da javna administracija u RS-u ne vodi računa o objektivnim mogućnostima zaduživanja. Otkad je uveden porez na dodanu vrijednost, kao oblik neizravnog poreza koji se naplaćuje unaprijed, sve vlade, ne samo u RS-u, nego u cijeloj Bosni i Hercegovini, počele su se ponašati kao da imaju na raspolaganju neograničenu sumu novaca. Počeli su se baviti trošenjem tog novca, prije svega na povećanje administracije, visoke plaće i, na kraju, velike projekte, infrastrukturnog tipa, koji su jako skupi i za koje se praktično ne može osigurati vraćanje kreditnih obveza, ili se to jako teško može učiniti.
Projekcija koju je napravila Vlada RS-a prije dvije godine je jasno pokazala da će na otplatu duga ići oko 550 (281 miljuna eura), pa 650 (332 milijuna eura), pa 750 (383 milijuna eura) milijuna KM, te da 2018. godine bude 900 milijuna KM (460 milijuna eura), što je polovica prihoda koje proračun ostvaruje.
Nedavno je priopćeno da se RS planira zadužiti za još 25 milijuna KM (12,78 milijuna eura) novom aukcijom dugoročnih obveznica, koja će biti održana 1. studenog na Banjalučkoj burzi. Vi ste ranije kazali da bi dalje zaduživanje moglo RS dovesti do ‘grčkog scenarija’. Koji su vaši argumenti i je li Vas itko iz nadležnih entitetskih institucija kontaktirao u svezi s tom izjavom?
– Svijest o tome da s tim pojačanim zaduživanjem servisiraju obveze za koje nema fiskalnog prihoda dovodi do toga da je dug iz godine u godinu u porastu, a da ne postoji realan sektor koji će otplatiti sva ta zaduženja. Kada dođete u situaciju da su vam fiskalni prihodi značajno manji od fisklanih troškova, vi pravite praktično deficit u proračunu, a generiranjem deficita, da bi to servisirali, morate pokrivati zaduženjem.
Kada uzmemo grčki scenarij, gdjee su troškovi javne administracije bili enormno veći od prihoda, onda je jasno da će nastupiti situacija gdje se moraju rasprodati komunalna poduzeća i sve ono što je preostalo u RS-u, a to je definirano i Reformskom agendom. RS je najveći dio onoga što je bilo u državnom vlasništvu već prodao, i to prilično neučinkovito i bez kreiranja novog zaposlenja.
Situacija da se RS ponovo zadužuje na unutarnjem financijskom tržištu samo pokazuje da je praktično u ovoj godini započelo dugoročno zaduživanje putem obveznica koje dospijevaju na pet, sedam ili deset godina, a novac se koristi za tekuću potrošnju, što je, kako je jedan moj kolega rekao, “ubojstvo iz zasjede”.
Resorni ministar Zoran Tegeltija tvrdi da se valutna struktura duga RS-a može smatrati povoljnom. Kaže da je na kraju 2015. godine ukupan dug RS-a koji podliježe zakonskom ograničenju iznosio 58 posto bruto domaćeg proizvoda, a javni dug je 47 posto. Istaknuo je da RS ima najniži prag ograničenja u odnosu na ostale ekonomije, da se ne može zadužiti iznad 55 posto BDP-a. Na osnovu čega se daju takve izjave i koji je Vaš komentar na iznesene podatke.
– Osnovna stvar koju moramo prihvatiti jest da je statistika vrlo varljiva stvar. Možete uzeti statističke podatke koji su parametar europskih zemalja, gdje je prosječan BDP po jednom stanovniku od 10.000 (20.000 tisuća KM) do 50.000 (100.000 KM) eura. Uzeti te parametre i koristiti ih za RS, odnosno Bosnu i Hercegovinu, gdje je BDP po stanovniku 6.000 (tri hiljade eura) do 7.000 KM (3,58 tisuća eura), apsurdno je. Prije svega, ako se govori o strukturi duga, onda se misli na ročnost i na valutu.
Kada govorimo o zaduženosti, treba uzeti u obzir da bi, osim postotak same zaduženosti, trebalo uračunati i obveze koje nisu plaćene. Vi, primjerice, nemate dugova, ali ako niste platili kućne račune untrag pola godine, onda ste dužni, a da se to nigdje nije evidentiralo.
Neki dan je objavljen podatak da je prosječna zaduženost građana Bosne i Hercegovine 3.400 (1.738 eura) do 3.500 (1.789 eura) KM, pri čemu je zaduženost građana u Federaciji 2.400 KM (1.227 eura), a u RS-u 4.400 KM (2.249 eura). Po tome se također vidi koliki je stupanj zaduženosti u odnosu na broj stanovnika.
Prema medijskim analizama, Vlada RS-a ne može isplatiti prijevoz prosvjetnim radnicima kao i ostale naknade (rođenje djeteta, smrt člana obitelji…). Zar to nije zabrinjavajuće?
– Kao što sam rekao, vi možete tvrditi da niste dužni, a niste platili svoje obveze. Revizor je utvrdio da su izdaci koja je Vlada RS-a prikazala u završnom računu za prošlu godinu, gde je prikazala suficit od 100 milijuna KM (50 milijuna eura), pogrešni, a da se, zapravo, radi o deficitu od 200 milijuna KM (100 milijuna eura). Značajan broj obveza koje su proračunski morale biti isplaćene nije prikazan i na kraju se ispostavilo da je neto zaduženje za RS prošle godine bilo 200 milijuna KM (100 milijuna eura). To je generiranje ukupnog duga. Vidi se na kraju godine, a tijekom godine to ne možete vidjeti ako ne napravite rebalans proračuna.
Na stranici Vlade RS-a pojavio se dokument, Strateški plan za smanjenje ukupne potrošnje na plaće do 2019. godine, u kojem se ne precizira način smanjenja. Je li to na neki način priznanje da je RS u lošoj financijskoj situaciji? Po Vašem mišljenju, kako će se izvesti ovaj plan i hoće li izazvati socijalne nemire?
– Osnovni problem koji imamo je Reformska agenda i Pismo namere, koje je poslano u Washington Međunarodnom monetarnom fondu (MMF), da bi se pokrenuo mehanizam financiranja MMF-a. U tom dokumentu je predviđeno i smanjivanje ukupnog učešća osobnih dohodaka i troškova administracije u proračunu i jedan od elemenata koji je bio spomenut prije desetak dana od strane ministra privrede je da će doći do smanjivanja plaća u javnom sektoru i otpuštanja.
Pošto su se u roku do sedam dana “usijali” svi telefonski kontakti, jer je puno ljudi koji su tamo zaposleni po raznim rođačkim ili partijskim linijama, Vlada je predstavila dokument koji ukazuje na potrebu aktivnosti koje misli provesti, ali koji će se odnositi samo na dio prihoda, odnosno primanja, zaposlenika koji se tiču regresa, toplog obroka i druge elemente, a to nije obveza koju je RS preuzela Pismom namjere.
Mediji su prenijeli izjavu ministra Tegeltije u kojoj on navodi da ‘Vlada apsolutno ne razmišlja o varijanti smanjanja plaća za zaposlene u javnom sektoru’. A upravo je to jedan od preduvjeta za kredit kod MMF-a te dio Reformske agende.
– Izvešće MMF-u će se morati slati u periodima od tri mjeseca i mora se jasno definirati što se uradilo, koja je vrsta ušteda i koji je to put kojim će ostvariti suficit. Bez suficita nema vraćanja dugova. Jedan od osnovnih generatora dugovanja na proračunu je trošak administracije. Jedina mogućnost realnih ušteda, kad već nije moguće u kratkom roku stvoriti nove porezne prihode, je smanjivanje plaća i smanjivanje brojčanosti administracije. Ja mislim da se to mora dogoditi.
Slažete li se s izjavom profesora ekonomskog fakulteta u Sarajevu Vjekoslava Domljana da je Bosna i Hercegovina, time i RS, ‘u velikoj rizičnosti’ da postane rob MMF-a?
– Slažem se s izjavom profesora Domljana. On je to jako dobro definirao. Definirao je čak i pojam “budžetlije” – ljudi koji žive na budžetu. Monetarna sfera ingerencije je na razini entiteta. Obveze koje će imati RS će biti teže i veće nego u slučaju Federacije. Generalno gledajući, to nije dobra politika prekomjernog trošenja, zanemarivanja realnog sektora, koji treba stvoriti novu vrednost.
Prema nekim istraživanjima, 73 posto građana u RS-u posuđuje novac. U prosjeku svaki građanin banci duguje oko 2.000 KM (tisuću eura). Pokazuje li to svu težinu prezaduženosti građana u tom bh. entitetu? Je li to više nego u Federaciji i koliko je to loš pokazatelj u odnosu na zemlje u regiji?
– Prema posljednjim podacima Središnje banke Bosne i Hercegovine, pada razina zaduživanja RS-a, kako poduzeća, tako i građana, dok još uvek postoji ta tendencija u Federaciji. To pokazuje da se usporava gospodarska aktivnost, pa samim tim i osnov za zaduživanje. Kada se stupanj zaduženosti usporedi između RS-a i Federacije, on je veći za građane RS-a. Zato što je veći dio tih sredstava iskorišten za kupovinu nekretnina. U posljednje vreme se građani sve više zadužuju zbog plaćanja komunalnih računa.
Mi smo, zato što smo ostali bez posla i gospodarstva, dovedeni u situaciju u kojoj bi se, recimo, mogao nalaziti bračni par koji je uzeo kredit za stan. Jedna plaća ide za kredit, a druga za život. Zamislite da jedno od njih dvoje ostane bez posla. Građani RS-a su dovedeni u situaciju da će platiti račune, a neće imati dovoljno za hranu. Ili obrnuto.
U što najviše RS troši novac koji uzima kao pozajmicu i u koje svrhe bi ga, zapravo, trebao trošiti, koji bi to bio najbolji način potrošnje?
– Mora se trošiti manje od prihoda, da bi se stvorio suficit kojim bi se vraćali krediti. Iz proračuna RS-a se svaki mjesec daje novac mirovinskom fondu, željeznicama i nekim drugim poduzećima. To je nedopustivo. Vlasti u RS-u i Federaciji izbjegavaju suočavanje s realnošću. Kada pogledate informacije koje se plasiraju u javnost, dobijete dojam da je situacija dobra, ali zapravo, nije tako.