– Napominjemo važnost slijeđenja principa federalizacije i legitimnog predstavljanja kako bi se osigurao daljnji put BiH – navodi se u točki 2. prošlogodišnje rezolucije Europskog parlamenta o BiH.
Konkretne reforme
U vrijeme donošenja te rezolucije zastupnici iz Hrvatske u Europskom parlamentu tvrdili su kako od ideje Vesne Pusić, hrvatske ministrice vanjskih i europskih poslova, o novom pristupu Europske unije prema BiH neće biti ništa. Međutim, ona se u međuvremenu pretvorila prvo u britansko-njemačku, a potom i zajedničku inicijativu EU-a kojoj su ekonomske i društvene reforme s fokusom na rad i zapošljavanje na prvome, a ustavne promjene i “Sejdić-Finci” na drugom kolosijeku prema EU-u.
Prema toj inicijativi su hrvatski političari, neki potiho, drugi glasno kazali kako su skeptični, prije svega jer se njome, kako kažu, ne rješava “hrvatsko pitanje”, makar su je prihvatili kroz usvajanje zajedničke izjave koju je prema instrukcijama iz Bruxellesa skrojilo Predsjedništvo BiH. Uskoro nam stiže i nova rezolucija Europskog parlamenta gdje je fokus na europskoj, britansko-njemačkoj inicijativi, federalizacija se ni ne spominje, a ustavne promjene nalazimo “u tragovima”.
Nova rezolucija, kako se vidi u nacrtu, usredotočila se na novi britansko-njemački, europski pristup i reforme na koje su se i naši izabrani dužnosnici na svim razinama vlasti obvezali. Odmah na prvome mjestu je sporazum za rast i zapošljavanje koji uključuje bolne reforme, od reformi radnog zakonodavstva (ukidanje i izmjene kolektivnih ugovora), preko poreznih reformi (doprinosi i ostala davanja koja opterećuju gospodarstvo), revizije invalidnina, izjednačavanja i bolje raspodjele socijalnih primanja… a koja kao osnovni uvjet za nastavak financiranja zahtijevaju i međunarodne kreditne institucije na čelu s MMF-om. Nakon plana i početka/nastavka tih reformi razmotrila bi se aplikacija/zahtjev BiH za članstvo u EU-u, no u rezoluciji se ističe kako bi Europska komisija “posebnu pozornost trebala posvetiti provedbi presude ‘Sejdić i Finci’ kad Europsko vijeće od nje zatraži sastaviti mišljenje o toj prijavi BiH za članstvo”.
Kako se navodi u nacrtu rezolucije, EU bi trebao ujediniti sve donatore financijskih sredstava i to koristiti kao “polugu” te tako “poslati jasnu poruku čelnicima u BiH na svim razinama što se od njih očekuje”. Pozdravlja se i “obveza u pisanom obliku” koju su usvojili Predsjedništvo i Parlament BiH, a potpisali svi politički čelnici od kojih Europski parlament traži da se “slože s planom EU-a o opsežnom i uključivom programu reforme za napredak zemlje”.
Kao četvrta točka se ističe “djelotvoran i učinkovit mehanizam koordinacije”, oko kojeg se naši izabrani čelnici ne mogu godinama dogovoriti.
“Bez takvog mehanizma proces pristupanja EU-u će ostati na mrtvoj točki jer trenutačna organizacija zemlje je prekomjerno neučinkovita i nefunkcionalna”, navodi se u nacrtu rezolucije, a posebno se dodaje kako nadležni i to na razini države moraju dogovoriti strategije “posebno u oblasti prijevoza, energetike, okoliša i poljoprivrede”.
Politizacija, diskriminacija…
Nacrt je urađen početkom veljače, a rezolucija bi se trebala usvojiti tek idućih mjeseci, no vidljivo je kako su europski parlamentarci vidoviti, budući da se u njoj poziva na hitnu uspostavu novih parlamentarnih tijela i vlada na svim razinama, na što još uvijek čekamo. Što se tiče pravosuđa i borbe protiv korupcije, pohvaljeno je nekoliko rezultata poput zakona o zaštiti “zviždača”, no izmjene zakona o sukobu interesa su ocijenjene kao korak unatrag s “povećanim rizikom od političkog uplitanja”, četiri pravosudna sustava su ocijenjena kao “neučinkovita”, a navodi se političko uplitanje u sudske postupke.
Ništa boljim nije ocijenjena ni javna uprava koja je “rascjepkana, politizirana i nefunkcionalna te financijski neodrživa”. Europski parlament je zabrinut i jer se u nekim izjavama preispituje legitimnost presuda Haaškog suda. Napominje se kako je u BiH danas još oko 84.500 interno raseljenih osoba i 6853 izbjeglica. Po pitanju diskriminacije, osim nacionalnih manjina i građana koji se ne mogu kandidirati na izborima, navodi se i diskriminacija LGBT osoba, politički i financijski pritisak na medije, politička, financijska i institucijska ovisnost javnih televizija i RAK-a kao medijskog regulatora.
“Europski parlament i dalje je zabrinut zbog podjele na temelju etničke pripadnosti u javnim školama u određenim županijama u FBiH te poziva nove čelnike zemlje da promiču uključiv i nediskriminirajući obrazovni sustav” navodi se, između ostalog, u rezoluciji. Treba na kraju kazati i kako su sve rezolucije Europskog parlamenta u suštini neobvezujuće, no da one dijelom usmjeravaju i rad Europske komisije kao svojevrsne “europske vlade”.
Kolinda Grabar-Kitarović između Bruxellesa, Mostara i Sarajeva
Hoće li hrvatska predsjednica iznositi privatna ili mišljenje EU-a?
Danas u Sarajevu očekujemo nedavno izabranu predsjednicu Hrvatske Kolindu Grabar-Kitarović koja, kako je i obećala, dolazi u svoj prvi državnički posjet u BiH. Tko će sve biti u njezinom izaslanstvu, nije poznato, no već je vidljivo kako tijekom posjeta nećemo čuti ništa o konkretnim problemima između dvije zemlje o kojima bi ona i tročlano Predsjedništvo BiH, kao (su)kreatori vanjske politike svojih zemalja, trebali razgovarati.
A nije da ih nemamo, počevši od graničnih prijepora pa sve do najnovijeg spora oko (tradicionalne) trgovine između BiH i Hrvatske, odnosno prijelaznog sporazuma između BiH i EU-a kojem prijeti suspenzija 1. siječnja 2016.
Danas možemo očekivati “naslikavanje” državnika, osmijehe i izjave potpore europskom i NATO putu naše zemlje, dok će se problemi ostaviti za “nekad kasnije”. Jer osim granice i još nekih sporova proizišlih iz raspada bivše Jugoslavije, sva hrvatsko-bosanskohercegovačka pitanja danas se i to na zahtjev Hrvatske rješavaju u Bruxellesu.
Makar hrvatska vanjska politika ima pravo na neka “odstupanja”, čitav odnos Zagreba prema Sarajevu, Mostaru i Banjoj Luci danas je jednak odnosu koji zauzimaju Europska komisija kao izvršno tijelo EU-a te Europski parlament kao zakonodavno tijelo. Hrvatska vanjska politika dio je zajedničke europske vanjske i sigurnosne politike utjelovljene u visokoj predstavnici Federici Mogherini, ali i zajedničke politike NATO-a čija je Hrvatska također članica.
Jedino neugodno pitanje koje bi se moglo danas postaviti moglo bi biti novinarsko, o mišljenju hrvatske predsjednice o deklaraciji Hrvatskog narodnog sabora i pozivu na federalizaciju BiH, kad bi morala razdvojiti mišljenje Kolinde Grabar-Kitarović kao privatne osobe (ili eventualno bivše HDZ-ovke) i predsjednice Hrvatske kao članice EU-a i NATO-a. Ili se ne miješati u unutarnju politiku BiH i ostaviti predstavnicima triju konstitutivnih naroda (i ostalih građana) da se dogovore.
Vanjska politika BiH je posebna priča. U nacrtu rezolucije Europskog parlamenta o BiH se navodi kako je “vanjska politika BiH i dalje pod utjecajem različitih stajališta, što rezultira niskom stopom usklađenosti sa stajalištima EU-a (52 posto)”.
“Europski parlament je zabrinut zbog posljedica odbijanja Rusije da prihvati standardni jezik Vijeća za provedbu mira (PIC) o teritorijalnom integritetu BiH i zbog ruskog negativnog opisa težnji BiH za pristupanje EU-u”, ističe se u nacrtu rezolucije.
(Izvor: Dnevni list)