Piše: V. Soldo
Tek nakon više od dva desetljeća od rata, tek nakon nepravomoćnih, ali ipak vrlo teških i oštrih presuda na ime optužene hrvatske šestorke u Haagu (bivših visokih i vojnih dnužnosnika H-B Prlić, Petković, Praljak, Stojić, Ćorić i Pušić) te i samim time inzistiranja bh. tužiteljstva na tezi ‘udruženi zločinački pothvat’ u procesuiranju osumnjičenih pripadnika HVO-a za ratne zločine, bez ikakve zadrške, može se kazati da je održavanje istog – više nego zakašnjelo.
No, gore od svega je i inzistiranje da se, bez dvojbe, jedno od najvažnijih, nacionalnih pitanja za Hrvate u BiH, kojih se, bez svake sumnje, želi optužiti da su pokretači i promicatelji ‘udruženog zločinačkog pothvata kojim su željeli protjerati i istrijebiti Bošnjake, pa i Srbe’ želi svesti na razinu – političkog pitanja i to prvenstveno, prema Bošnjacima.
Kako se čini, i ovo, ključno pitanje, sada se želi upotrijebiti u svojevrsno pranje savjesti političara koji su godinama bili u mogućnosti, prilici i, što je najvažnije, obvezi zaštite istine o Domovinskom ratu u BiH uz svaku osudu pojedinačnih zločina kojih je, bez ikakve dvojbe, bilo na sve tri zaraćene strane.
Dok su stolice prvih redova na ovom okruglom stolu, održanom u Domu HDZ-a BiH u Mostaru, bile rezervirane za političare, u ‘zadnjem dijelu’ gdje se smjestilo oko 30-ak visokih časnika HVO-a, od bojne do brigade, moglo se čuti da se radi o još jednoj, “promašenoj seansi” bez odgovora i zaključaka kako zaštititi dignitet Domovinskog rata, pružiti svu potrebnu pomoć osumnjičenima, srušiti tezu o udruženom zločinačkom pothvatu koji na stub srama stavlja cijeli jedan narod.
Izlagači ovog okruglog stola, dr.sc Ivo Lučić s Hrvatskog instituta za povijest govorio je o početcima i uzrocima rata u zemljama bivše Jugoslavije, Željko Raguž, ravnatelj hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata u BiH predočio je brojne statističke podatke stradanja Hrvata u BiH, odvjetnica Nika Pinter govorila je na temu pripreme i podizanja optužnica od strane Tužiteljstva u čijem je procesu obrana u potpunosti isključena, dok se dr. Božo Ljubić prvenstveno bazirao na političku konotaciju.
Međutim, konkretna pitanja prisutnih ostala su bez odgovora.
Nije bilo odgovora ni na neka od pitanja nekadašnjih časnika HVO-a, ‘kako se trebaju ponašati osumnjičeni hrvatski branitelji kada im u ranim jutarnjim satima na kućna vrata zakucaju specijalci SIPA-e s dugim cijevima i praćeni plačem djece i uznemirenim ukućanima, osumnjičenike budu tražili čak i u dječjem krevetiću” – Nije bilo odgovora niti od jednog političara kao ni visokog dužnosnika bilo koje razine.
Nije odgovoreno ni što je sa slučajevima generala Jelića, Obradovića, Lasića, sudskim procesom Andabak, Džidić, postupkom protiv Hrvata u Orašju, hrvatskom šestorkom u Haagu itd., kao ni kako se dogodilo da se tek nakon 22 godine nakon rata osniva ured za pravnu pomoć braniteljima. Na koncu, u raspravi nije sudjelovao niti jedan od odvjetnika koji se bave ovom problematikom pred Sudom BiH kako bi dao potrebne pravne savjete.
Nije pozvan niti itko od pravnih stručnjaka iz Tužiteljstva BiH kako bi, tu pred svima, pojasnio zašto isto inzistira na tezi ‘udruženog zločinačkog pothvata’ iako se radi o kvalifikaciji u nepravomoćnoj presudi haškog suda te zašto se optuženi (prevenstveno Hrvati) ‘retroaktivno’ sude po rigoroznijem bh. kaznenom zakonu, a ne po zakonu nekadašnje SFRJ koji je vrijedio tijekom počinjenja eventualnog (ne)djela.
Brojni sudionici nisu se mogli oteti dojmu da je ovo još jedan pokušaj da se ponovno, pa čak i na ovoj temi, licemjerno poentira nedostatak političke vizije, odgovornosti i posljedice dugogodišnjeg zanemarivanja ozbiljne rasprave o smjerovima u koje se želi uvući Domovinski rat u BiH i anatemizirati nekadašnje pripadnike HVO-a.
“Ovo je smiješni ćorak”, u jednom trenutku kazao je jedna od sudionika iz zadnjeg dijela dvorane, uz odobravanje njegove okoline.
U ovom kontekstu za podsjetiti je da Hrvatima nije zapriječeno imenovanje u institucije tužiteljstva gdje se pripremaju i podižu optužnice, dok se istodobno velika politička energija ulaže u sastav Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća. Također, Hrvati su oduvijek na visokim i najvišim dužnostima u ministarstvima pravde, ministarstvima financija, ministarstvima sigurnosti…tako da su mogli delegirati ključne teme i primjedbe iznimno važne za Hrvate u BiH.
Ali prečesto nisu: ili su ih olako shvaćali ili u tom trenutku to nije bilo “politički mudro” ili su težinu problema ‘skrivali pod tepih’ ili su, u konačnici, bili svrha sami sebi.
Ni do danas za neučinjeno ne snose odgovornost, no njih nitko zbog toga neće procesuirati “zbog zapovjedne odgovornosti”.
Tijekom ovog okruglog stola, predsjednik Glavnog vijeća HNS-a i zastupnik u Hrvatskom Saboru, dr. Božo Ljubić, jedan od hrvatskih političara s najdužim stažem djelovanja, dovodeći ovu temu isključivo u aktualni politički kontekst, istaknuo je da Hrvati ne bi trebali biti “politički naivni u ovom trenutku”, ma što to trebalo značiti.
Čović izbjegao novinare
Kako bi izbjegao neugodna pitanja novinara, a vjerojatno u kontekstu američkih sankcija prema njegovom političkom kolegi, predsjedniku RS-a i predsjedniku SNSD-a Miloradu Dodiku, predsjednik HDZ-a BiH i član Predsjedništva BiH na sudjelovanje u ovom okruglog stolu stigao je sa “zakašnjenjem” od 10-ak minuta i to nakon što su isti napustili novinari jer im nije bilo odobreno službeno pratiti rad okruglog stola. Predsjednik Čović u radu okruglog stola sudjelovao je oko 20 minuta, te je uskoro napustio dvoranu.
/Republikainfo.com/


