Danas će u Sarajevu biti sahranjen Halid Bešlić, legendarnog pjevača narodne muzike, koji je preminuo 7. listopada u 72. godini života. Zbog smrti Halida Bešlića, Vlada Federacije BiH za danas, ponedjeljak, 13. listopada, proglasila je Danom žalosti. I Vlada Brčko distrikta donijela je istu odluku.
U gradovima diljem BiH, ali i u susjednoj Hrvatskoj, tisuće ljudi okupljaju se na gradskim trgovima odavajući želeći odati počast preminulom pjevaču Halidu Bešliću, velikom pjevaču narodnih pjesama. Ali i, prema svjedočenju mnogih, velikom humanitarcu i čovjeku iz naroda koji je razumio siromaštvo, bol i poteškoće običnog čovjeka, kakav je i sam bio, te nesebično pomagao.
No, ono što ga čini zaista velikim čovjekom je to što je Bešlić empatiju pokazivao i pomagao u tišini i tajnosti, a za mnoga njegova djela doznalo se tek nakon njegove smrti.
Vrlo “neobično”, ako se osvrnemo na bh političare, ali i brojne političare uopće, koji žele kamere i foto aparate i pri najbanalnijim donacijama poput, primjera radi, nekoliko kompleta udžbenika za djecu ili vrećica hrane za potrebite. I to ne plaćene iz njihovog džepa. Žele da se to “zabilježi”.
Okupljanje na trgovima tisuće ljudi, pjevanje njegovih pjesama preraslo je u pravi fenomen čije uzroke zasigurno trebaju istraživanja sociologa, psihologa, koji bi trebali odgovoriti na brojna pitanja – jesu li ovi ljudi s ovih prostora ovakvim iskazivanjem poštovanja prema jednom pjevaču pokazali koliko su “siti svega”, i korumpiranih, svađalačkih političara bez empatije za narode, od stalnih, prijetvornih i uvjetnih političkih kriza, izazivanja novih sukoba i razdora, najčešće na nacionalnoj osnovi, neprave koja stiže prekasno ili ne stiže nikako, teškog stanja u ekonomiji, pa tako i iseljavanja stanovništva, neizvjesnosti u budućnosti zbog globalnih sukoba…
Među onima koji odaju počast Halidu Bešliću su i upravo oni čijih (ne)djela su “site” mase. Čije prisustvo prolazi bez ijednog zvižduka negodovanja.
Je li odlazak Halida Bešlića bio povod da sva nezadovoljstva ovih naroda isplivaju na površinu i pokažu se na univerzalan način – pjesmom, dok u svim ostalim pitanjima uvijek proklija sjeme razdora te ovakvo jedinstvo učini nemogućim te ponovno isplivaju na površinu slabosti masa na ovim prostorima. Slabosti, usađene u kao neiskorijenjeni korov.
Na koncu, koliko god to voljeli ili željeli, ili pjesmom zbog odlaska ‘običnog’, a opet velikog čovjeka Halida Bešlića, željeli pokazati poštovanje njegovim djelima, ne može se zanemariti pitanje znači li to kolektivno pranje savjesti? A sutra, sutra je novi dan i bit’ će sve po starom.
(Republika/V.S.H.)
