“On je sramota za njemačke medije”. Tim je riječima zaključen uvodnik u Global Timesu, kineskim novinama na engleskom koje su jedan od megafona onoga što misli vrh Komunističke partije, prenosi Euractiv.
On je Julian Reichelt, glavni urednik njemačkog dnevnog lista Bild. Koji je stekao globalnu slavu svojim čvrstim, jasnim i argumentiranim odgovorom kineskom predsjedniku Xi Jinpingu. Reichelta je na reakciju ponukalo otvoreno pismo koje mu je poslalo kinesko veleposlanstvo u Berlinu. Pismo su mu uputili jer se Bild javno pitao bi li Kina trebala platiti ogromnu ekonomsku štetu koju je koronavirus prouzročio u svijetu.
Kinezi se nisu žurili, dobro su razmislili, a onda objavili uvodnik naslova: “Urednik Bilda prodaje dušu napadajući Kinu zbog virusa”.
Uvodnik počinje napadom vlasti u Pekingu na Donalda Trumpa: “Kako se približavaju predsjednički izbori, Trumpov tim prebacuje odgovornost na Kinu optužujući ju za prikrivanje epidemije kako bi okrenuo bijes svoje javnosti. S jedne strane, to ozbiljno krši međunarodnu etiku, dok s druge strane ponašanje ima svoju logiku iz perspektive američke domaće politike”. A onda s tim povezuju Reichelta: “Bild, najveće njemačke novine, nedavno su objavile “račun” koji Kina treba platiti zbog izbijanja koronavirusa u Njemačkoj. Glavni urednik Julian Reichelt je snimio video u kojem zlonamjerno napada Kinu. Očito se povodi za Trumpom kako bi optužio Kinu”.
I onda kineski autori nastavljaju tumačiti kako je Kina sjajno riješila sve svoje probleme s epidemijom dok su Europa i SAD gledali i nisu se pripremali i zato je globalna situacija tako loša. Zaboravljajući navesti da su nedavno “korigirali” broj mrtvih u Wuhanu za – 50%. Statistička pogreška, tumačili su.
Upravljači kineskom propagandnom mašinerijom izgradili su jedinstveni narativ od kojeg ne odustaju i koriste ga u odgovoru na sva pitanja koja i na koji način bacaju sumnju na “savršen kineski odgovor” na krizu. Interesantno je da je kineska propaganda propustila odgovoriti Niallu Fergusonu sa Stanforda na sljedeće pitanje postavljeno Xi Jinpingu: “Kad je postalo jasno da se epidemija širi iz Wuhana na ostatak pokrajine Hubei, zašto ste zabranili putovanja iz Hubeija u ostatak Kine – 23. siječnja – ali ne iz Hubeija u ostatak svijeta”?
U Global Timesu pišu ovako: “Wuhan je izdao obavijest o blokadi grada u ranim satima 23. siječnja, poruku toliko šokantnu da su ju razglasile sve zemlje, uključujući SAD i Njemačku”. A onda slijedi vrlo sporan dio: “Niti jedan slučaj bolesti nije bio zabilježen u Njemačkoj u trenutku kad je Wuhan blokiran, niti u Ujedinjenoj Kraljevini ili Italiji. Francuska je objavila prvi slučaj u Europi 25. siječnja”. To bi dakle trebalo biti tumačenje da Kina nema ništa sa širenjem virusa. Iako je inkubacija 14 dana, iako su ljudi iz Wuhana bili u Europi, iako se iz Wuhana putovalo u Europu.
A onda slijedi klasično sredstvo branjenika koji nema argumente: prebaciti odgovornost na tužitelja. “Kina je u tom trenutku bila jedino glavno bojište,dok je globalna situacija bila dobra. Da su sve zemlje počele pridavati značaj epidemiji od 23. siječnja, pratiti svaki potvrđeni slučaj i bliski kontakt i usvojile pravovremene karantenske mjere, virus ne bi pogodio europske zemlje jednu za drugom, niti bi SAD svaki dan svjedočio tisućama smrtnih slučajeva”. Da su slučajno tada europske zemlje zabranile dolazak putnika iz Kine to bi izazvalo žestoke izljeve bijesa iz Pekinga. Ali, krive su europske zemlje. Kina nema s tim ništa. Kao da se virus nije prvo ondje pojavio.
Na kraju touché: “A što je tada Bild radio? Što su radili ostali europski mediji? Zašto nisu intervjuirali europske stručnjake za prevenciju epidemije? Zašto nisu alarmirali Europljane na moguće izbijanje zaraze na kontinentu? Na žalost, mnogi zapadni mediji su tada kritizirali i ismijavali blokadu Wuhana i optuživali Kinu za kršenje ljudskih prava. Sve do danas, neprestano neki zapadni novinari iznose negativne stavove o blokadi”.
Ovdje sada izlazi na vidjelo srž onoga što je francuski predsjednik Emmanuel Macron nedavno rekao: “”Postoje stvari koje su se dogodile, a o kojima se ne zna”. Preciznije, Kina ne poznaje što je to sloboda medija. I što je bitno veći problem, smatra da bi se prema njoj svi ostali mediji trebali ponašati tako da pišu samo ono što Kina želi da se piše. Kritika – to ne postoji. Čak ni drugarska ili samokritika.
A onda nova parada: “Zašto bi svijet trebao posebno kriviti Wuhan kada ni sam nije uspio u početku spriječiti virus? To je stvaranje okvira po srednjovjekovnom modelu. Sada se pojavljuje na Zapadu, što je uskrsnuće zla”. Kao da epidemija nije počela u Wuhanu.
A onda konačni obračun s Bildom. SAD je zao prema Kini jer idu izbori, Ujedinjena Kraljevina i Australija (interesantno, nema europskih država, primjerice Francuske) jer pokazuju svoju lojalnost Washingtonu.
“Što se tiče Bild-a, on očito želi biti u središtu pažnje njemačkih medija. Oni doslovno prodaju svoju dušu (moram staviti napomenu – to dolazi iz Partije koja se protivi bilo kakvoj religiji). Sudeći prema žestokim primjedbama Juliana Reichelta tijekom razgovora s njemačkim medijima, on nema suosjećanja sa zaraženim pacijentima i smrtnim slučajevima. Niti pokazuje dobru volju za promicanje globalne solidarnosti protiv pandemije. Jedino što zna je intenzivirati suprotstavljanje Kine i Zapada kako bi se učinio važnim. On je nesumnjivo tipičan nitkov u globalnoj intelektualnoj zajednici u ovom turbulentnom vremenu. On je sramota za njemačke medije”.
Tako komunistički propagandisti zaključuju svoj uvodnik. Ako je netko još imao ikakvih dvojbi o naravi i ciljevima kineskog režima, mislim da mu je ovaj tekst konačno morao razbiti sve dvojbe. Da je Reichelt u Kini, ne bi bilo uvodnika – ali niti Reichelta nakon što bi objavio svoj test i video.
(Izvor: Euractiv)