Nakon tri desetljeća u Crnoj Gori se završava era autokratskog dugotrajnog vladara Đukanovića. Novi predsjednik Milatović je mlad, dobro obrazovan, proeuropski orijentiran, ali i politički neiskusan.
Piše: Keno Verseck/Deutsche Welle
Demonstracije oduševljenja i vatromet na ulicama u Crnoj Gori, govori političara s krupnim riječima poput: kraj diktature, smjena epohe, početak nove ere. U sijenci svjetske krize koju je Rusija razbuktala svojim ratom protiv Ukrajine, mala Crna Gora, koja ima stanovnika okoprilike koliko i prosječan europski grad – oko 620.000 – u nedelju (02. travnja, 2023.) doživjela jedan od najvažnijih dana u svojoj povijesti: predsednik Milo Đukanović, koji je na vlasti u različitim dužnostima više od tri desetljeća, izgubio je dramatičnom razlikom predsjedničke izbore od mladog ekonomista Jakova Milatovića, simbola istinskog zaokreta, koji mnogi Crnogorci već dugo žele.
Milo Đukanović, koji je nastupio sa izbornim sloganom “Milo, Nego ko?”, dobio je samo oko 40% glasova u drugom krugu izbora, koji je morao biti održan nakon prvog glasanja prije dva tjedna. Njegov izazivač Jakov Milatović došao je do 60%: rezultat koji je bio daleko jasniji nego što su predviđale mnoge ankete.
Za 61-godišnjeg Đukanovića to je poraz povijesnih razmjera – za Crnu Goru simbolični početak nove ere. Milo je više od 30 godina vladao malom zemljom na različitim funkcijama i bio je jedan od autokrata s najdužim stažom u Europi. On je u Crnoj Gori izgradio korumpirani klijentelistički sustav, od kojeg su najviše koristi imali on osobno, članovi njegove obitelji i uži krug prijatelja te članovi njegove „Demokratske partije socijalista“ (DPS), jer se u Đukanovićevom sustavu korupcije moglo sudjelovati samo s članskom iskaznicom DPS-a.
Zapad zatvarao oči nad korupcijom u Crnoj Gori
Đukanović, nekadašnji Miloševićev saveznik, koji se u kasnijim godinama uspješno prodavao za pro-europskog čovjeka, odveo je Crnu Goru u neovisnost, kasnije u NATO i na put EU integracija. Na Zapadu su čvrsto zatvarali oči nad njegovim učešćem u pranju novca, organiziranom kriminalu i korupciji.
Koliko god je povijesni i psihološki pad Đukanovića važna prekretnica za Crnu Goru i njen narod, kao i za cijelu regiju Zapadnog Balkana, najmanje dvije generacije su odrasle pod njegovom vlašću, toliko je neizvjesna budućnost „zemlje crnih brda“. Naravno da dužnost predsjednika države u Crnoj Gori nije povezana s dalekosežnim izvršnim ovlastima, ali upravo zato što je Đukanović u prošlosti vladao prvenstveno neformalnim sredstvima, fotelja predsjednika ima veliku simboličku moć.
Jakov Milatović: Hoće li uspješni ekonomist biti i uspješni političar?
U tu fotelju će sada sjesti mladi političar, kojeg čak i mnogim promatrači u samoj Crnoj Gori teško mogu procijeniti. 36-godišnji Jakov Milatović, oženjen i otac troje djece, je ekonomist, studirao je na Oxfordu i dobio stipendije za znanstvena istraživanje u Austriji, Italiji i SAD-u. Do sada je uglavnom radio u međunarodnom bankarstvu i financijama, uključujući i “Istočno-Europsku Banku” EBRD u Bukureštu, i dobro je upoznat s makroekonomskim problemima jugoistočne Europe. Manje iskustva ima u plovidbi teškim i opasnim političkim vodama Crne Gore i regije Zapadnog Balkana.
Kada je Đukanovićev DPS izgubio parlamentarne izbore u kolovozu 2020. godine, Milatović je odustao od karijere u međunarodnom bankarstvu i ušao u crnogorsku politiku, prvo kao ministar ekonomskog razvoja, sve dok prije godinu dana nije pala vlada premijera Zdravka Krivokapića, čiji je on ministar bio. A onda je, ubrzo nakon toga, zajedno s bivšim kolegom iz kabineta iz resora finacija Milojkom Spajićem, osnovao liberalnu stranku za opće okupljanje „Europa sada!“.
Novi predsjednik Crne Gore i “srpsko pitanje”
Milatović je tek prije samo nekoliko tjedana, u veljači 2023. godine, podneo kandidaturu za predsjedničke izbore. Njegov stranački kolega Spajić ranije je bio isključen iz procesa jer ima i srpsko državljanstvo. U Crnoj Gori dvojno državljanstvo je razlog za poništavanje kandidature za predsjednika. U međuvremenu, Spajić je podnio zahtev za otpuštanje iz srpskog državljanstva.
„Srpsko pitanje” je i središnja kontroverza u “osobnom kartonu” novog predsjednika. Iako Milatović ne njeguje simpatije prema srpskom desno-nacionalističkom predsjedniku Aleksandru Vučiću, za njega se kaže da ima određene afinitete prema Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi (SPC). SPC ima veliki društveni utjecaj u Crnoj Gori. Oko trećine stanovnika ove države sebe smatra za crnogorske Srbe. Ali i veliki dio onih koji sebe definiraju kao Crnogorce (oko 48%) također su vjernici SPC. Formalno, SPC ne dovodi u pitanje crnogorsku neovisnost. Ipak, ona se zalaže za bliske veze Crne Gore i Srbije.
Za “europsku Crnu Goru”
I u crnogorskoj politici je odnos prema Srbiji također najveća točka sporenja. Međutim, desno-nacionalističke i desničarsko-ekstremističke prosrpske stranke gube utjecaj u Crnoj Gori. Čak se i mnogi crnogorski Srbi protive velikosrpskim ambicijama Aleksandra Vučića. U zemlji više nema značajnije struje protiv neovisnosti Crne Gore.
Milatović također ističe kako podržava neovisnost svoje zemlje i da je glasao za nju na referendumu 2006. godine. Iako s njim neće biti „povratka u Srbiju“, on se prije izvjesnog vremena bavio „srpskim pitanjem“ na način koji je iznenađujući: kao ministar ekonomije, na primjer, oduševljeno je ‘twitao’ o sastanku s Joanikijem, mitropolitom Srpske Pravoslavne Crkve u Crnoj Gori, gde su razgovarali o planu za povećanje nataliteta.
U međuvremenu, Milatović nastupa suzdržanije: u intervjuima kaže kako teži boljim odnosima sa Srbijom, ali ističe da ga prva posjeta inozemstvu neće odvesti u Beograd, već u Bruxelles. Prema Milatovićevim riječima, njegov primarni cilj, ali i mandat koji je dobio od svojih birača, je “bolja i europskija Crna Gora” – i da će Crna Gora za pet godina postati članica EU.
/Desk/