Neslužbeni plan podjele BiH podigao je prašinu na Zapadnom Balkanu. EU se mora odlučno pozicionirati protiv takvih scenarija, piše Christian Schwarz-Schilling, bivši visoki predstavnik u BiH, za Deutsche Welle.
Piše: Christian Schwarz-Schilling/Deutsche Welle
Pandemija u Bosni i Hercegovini (BiH) odnijela je u odnosu na broj stanovnika posljednjih mjeseci više života nego u bilo kojoj drugoj zemlji u Europi, piše novinar TAZ-a Erich Rathfelder u svom članku o “sahranama na pokretnoj traci”. Već sama ova činjenica trebala bi usmjeriti našu pažnju na zapadni Balkan. Ali trenutno se čini da je EU više zabavljena samom sobom.
Dok se BiH bori s pandemijom, neuspjelim Covax-programom i vlastitim političarima, nekoliko dokumenata – takozvanih “non-papera” o BiH otišlo je za Bruxelles. Radi se o neslužbenim dokumentima, napravljenim da testiraju moguänost prihvaćanja političkih prijedloga.
Hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman predstavio je 22. ožujka u Bruxellesu “non-paper” koji su potpisale Slovenija, Mađarska, Bugarska, Grčka i Cipar, a kojim Hrvatska želi uglavnom “pomoći” Bosni Hercegovini na njenom putu u EU.
Ovim “non-paperom” hrvatska vladajuća stranka HDZ podržava napore svoje sestrinske stranke – HDZ BiH – da promijeni Izborni zakon u BiH na takav način da se može održati blokada države BiH a uz to da se održi i stalna kontrola i utijecaj Hrvatske na donošenje odluka u BiH. Da ovo otvara put trećem entitetu i u konačnici njegovom pripajanju Hrvatskoj, na prvi pogled se ne prepoznaje u ovom “non-paperu”.
Hrvatski “non-paper” izazvao je nezadovoljstvo mnogih. Manuel Sarrazin, član njemačkog Bundestaga i glasnogovornik za istočnoeuropsku politiku u parlamentarnoj grupi Bundestaga Bündnis 90/Die Grünen, dobio je od njemačke vlade zadovoljavajući odgovor na pitanje o tome kakva je njena pozicija po pitanju reforme Izbornog zakona u BiH. “Savezna vlada se zalaže za teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine – s postojećim entitetima. Stvaranje trećeg entiteta, pored postojeće Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, ne može biti cilj reformskih napora iz perspektive savezne vlade”, stajalo je u odgovoru iz Berlina.
Miran raspad BiH?
Član tročlanog Predsjedništva BiH Željko Komšić – bosanski Hrvat kojeg HDZ u BiH i Hrvatskoj ne prihvaća – napisao je vlastiti opsežni “non-paper” kao odgovor na “non-paper” Hrvatske i poslao ga 2. travnja u Bruxelles. U tom dokumentu on osvjetljava, prema njegovom mišljenju, „nejasnu politiku EU, koja je pod snažnim utjecajem Hrvatske i tamošnje vladajuće stranke HDZ, te nedostatak neutralnosti delegacije Europske unije u BiH”, kao i sveukupno „pogrešan pristup Izbornoj reformi u BiH”.
Komšić je ukazao i na miješanje Srbije i Hrvatske u unutrašnje stvari BiH kao i pritisak Rusije zbog aspiracija BiH za ulazak u NATO. On poziva na aktivniji angažman EU-a i pomoć u deblokadi državnih institucija, inače će, kako je naglasio, situacija u zemlji još više eskalirati. Međunarodna zajednica u BiH brzo je reagirala i pozvala sve političke aktere da prestanu sa špekulacijama i ne stvaraju nepotrebne tenzije.
Prije samo nekoliko dana Željko Komšić potvrdio je da je predsjednik Slovenije Borut Pahor prilikom nedavne posjete Sarajevu 5. ožujka rekao trojici članova Predsjedništva BiH da je u EU sve više glasova, koji pozivaju na dovršetak raspada Jugoslavije. Pahor je istovremeno pitao je li moguća “mirna disolucija” BiH. Prema Komšićevim riječima, on i Šefik Džaferović, bošnjački član predsjedništva, rekli su da mirno razdvajanje nije moguće, dok je Milorad Dodik, srpski član Predsjedništva BiH, izrazio suprotan stav. Nije nikakva novina da Dodik godinama zastupa takvo mišljenje.
Moglo bi se zapitati, zašto jedna tako važna informacija tek sada izlazi u javnost. Jedan od vjerojatnih razloga je informacija da je u opticaju još jedan “non-paper” o “neriješenim nacionalnim problemima Srba, Albanaca i Hrvata” nakon raspada Jugoslavije. Premijer Slovenije, Janez Janša, dobar Orbanov prijatelj, očigledno je u veljači neslužbenim kanalima, poslao “non-paper” predsjedniku Europskog vijeća Charlesu Michelu. Janša, međutim, poriče da je autor dokumenta.
Taj „non paper” pod naslovom “Zapadni Balkan – put naprijed”, koji je ovog tjedna objavio slovenski portal “necenzurirano.si” je sve drugo samo ne takav, kakav se u naslovu predstavlja. To je prije svega nastavak nacionalističke politike Srbije i hrvatske vladajuće stranke HDZ prema BiH. Prema nekim informacijama, dio dokumenta je napisan čak u Budimpešti, ali u Bruxellesu ga nazivaju “slovenskim papirom”.
Mogući ratni sukobi
Slovenski „non paper” je izazvao popriličnu pomutnju, jer se u njemu predlaže promjena granica u regiji i to tako da nastanu Velika Srbija, Velika Hrvatska i Velika Albanija. Bosna i Hercegovina bi bila podijeljena između Hrvatske i Srbije, a samo mali dio zemlje bi ostao Bošnjacima. Stoga nije ni čudo da su se porotivnici ovog slovenskog „non papera” vrlo glasno pobunili u BiH, ali i u Crnoj Gori. Čak se spominju mogući oružani sukobi.
U dokumentu se govori o „silent procedures” („tihoj proceduri)” s nositeljima odlučivanja u regiji i međunarodnoj zajednici, o tome može li se predloženi plan provesti. Zastrašujuće je da su dijelovi međunarodne zajednice očito već aktivni u takvom “tihom postupku”. Je li potpuno zaboravljeno da je u BiH upravo zbog planova o podjeli zemlje došlo do stravičnog rata?
Janša nije izrabno opvrgnuo ovakve navode. Naglasio je da Slovenija “ozbiljno traži rješenja za razvoj regije kao i za EU-perspektivu Zapadnog Balkana” ali da takve ciljeve upravo sprječavaju tvrdnje po kojima se slovenski ‚non paper‘ povezuje s prethodnim planovima podjele BiH”.
Predsjednik Slovenije Pahor nije komentirao “non-paper” premijera Janše, ali je iz njegovog ureda između ostalog priopćeno: “Predsjednik Pahor redovito upozorava na opasnost ideje raspada Bosne i Hercegovine i redizajna granica na Zapadnom Balkanu. S obzirom na zabrinutost zbog ovih ideja, on je tijekom svoje posjete Sarajevu u ožujku pitao sva tri člana Predsjedništva BiH što o njima misle.”
Pahor je u nastupu na slovenskoj POP TV rekao da je nakon povratka iz BiH još više uvjeren da se EU suočava s “neugodnom situacijom u kojoj neće moći preko noći donijeti odluku o budućnosti Zapadnog Balkana, a ipak će morati djelovati brzo”. Rekao je i da strahuje da je trenutni tempo prespor. “U tom slučaju, svašta se može dogoditi na Zapadnom Balkanu, možda čak i uz upotrebu sile, pa ćemo opet gledati krvoproliće.”
Američko veleposlanstvo i EU protiv povlačenja novih granica
Američko veleposlanstvo u Sarajevu odgovorilo je na planove iz slovenskog „non-papera” jasnom izjavom u kojoj se poziva na Daytonski mirovni sporazum i odbila povlačenje bilo kakvih novih granica: “Bosna i Hercegovina je demokratska, multietnička, suverena i neovisna država sa neporecivim teritorijalnim integritetom.” Stav Europske unije u pogledu zapadnog Balkana i granica također se čini vrlo jasnim: “Ne postoji ništa što se treba promijeniti”, rekao je glasnogovornik Europske komisije.
Bez obzira na to, takve „tihe procedure” , kako se navodi u “non-paperu”, su jako zabrinjavajuće vijesti – posebno pred održavanje sastanka ministara vanjskih poslova i ministara za europska pitanja zemalja članica EU 19. travnja (op. red.: ukoliko ne bude pomaknut na svibanj), a na kojem je na dnevnom redu Zapadni Balkan, kao i pred Samit Brdo-Brijuni u Kranju, koji bi se trebao održati za oko dva mjeseca.
Proces Brdo-Brijuni zajednička je slovensko-hrvatska inicijativa koju je Pahor pokrenuo 2010. godine kao tadašnji premijer, kako bi ojačao međusobno povjerenje i podršku na europskom putu zapadnog Balkana. Ove godine je francuski predsjednik Macron gost na samitu Brdo-Brijuni. Ali s takvim “non-papirima” koje Hrvatska i Slovenija šalju u svijet, ne može biti govora o povjerenju i podršci.
Nije jasno zašto je Slovenija, koja će uskoro preuzeti predsjedavanje EU-a, potpisala hrvatski “non-paper”. Ali jasno je da su ideje s kraja 1980-ih koje su Slobodan Milošević i Franjo Tuđman donijeli na svijet i danas itekako žive.
EU se mora konačno pozicionirati protiv nacionalističkih i fašističkih težnji, uključujući i one u vlastitim redovima, i nastupiti na zapadnom Balkanu a posebno u BiH s jasnom, transparentnom i fokusiranom politikom. To je iznimno važno i zbog nacionalističkih stremljenja unutar same EU.