Donji dom njemačkog parlamenta izglasao je rezoluciju u kojoj masovna ubijanja Armenaca u Prvom svjetskom ratu u tadašnjem Otomanskom carstvu karakterizira kao genocid. Procjenjuje se da je tada nastradalo čak 1,5 milijuna Armenaca. Rezolucija poziva na komemoraciju stradanja i ostalih kršćanskim manjina u 1914. i 1915. godini.
No, ovaj potez njemačkog parlamenta ne dolazi u politički pogodnom trenutku. Njegovo izglasavanje definitivno stavlja pritisak na dogovor EU s Turskom oko kontroliranja priljeva migranata iz Sirije i ostalih istočnih zemalja, a za čije je lobiranje njemačka kancelarka Angela Merkel uložila golemu energiju, stavivši tako i svoju političku budućnost na tanak led, jer je dogovor kontroverzan dok se svodi na zadržavanje ljudi u zamjenu za novac (čitaj: gotovinu), bezvizni režim za turske državljane i ubrzanje pregovaračkog procesa s Turskom, piše Vijesti.hr.
Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan, inače neskriveni obožavatelj dosega Osmanskog carstva i sultanata kao načina upravljanja državom, upozorio je kako rezolucija ugrožava bilateralne odnose Turske i Njemačke.
Uoči samog glasovanja u parlamentu, oglasio se i armenski predsjednik Serzh Sarkisian pozvavši zastupnike da zanemare riječi turskog predsjednika:
“Nije pošteno da se genocid nad armenskim narodom ne može nazvati genocidom samo zato što je predsjednik druge države ljut zbog toga”, zaključio je u izjavi za Bild.
Odmah nakon što je njemački Bundestag jednoglasno izglasao rezoluciju oglasili su se premijer Turske Binali Yıldırım i ministar vanjskih poslova te zemlje Mevlüt Çavuşoğlu. Obojica su suglasni da je ta odluka neprihvatljiva i da će zategnuti odnose te dvije zemlje.
Novoimenovani premijer Turske i AK partije Binali Yildirim odluku Bundestaga je okarakterizirao kao iracionalnu, koja će dosadašnje prijateljstvo dvije države staviti na veliki test.
Odluku kojom Bundestag zločine nekadašnjeg Osmanskog carstva u Prvom svjetskom ratu nad Armencima priznaje kao genocid komentitao je i Cavusoglu na Twitteru.
“Način da se zatvori vlastita tamna strana povijesti nije da se iznose klevete o povijesti druge zemlje”, napisao je Cavusoglu koji se s predsjednikom Turske Recepom Tayyipom Erdoganom nalazi u službenoj posjeti afričkim zemljama.
Yasin Aktay, glasnogovornik vladajuće AK partije u Turskoj kazao je da će odnosi sa Njemačkom ozbiljno biti narušeni.
Turski mediji izvješćuju da da AK partija priprema pisani ukor u parlamentu na odluku Bundestaga. U priopćenju te partije istaknuta je snažna osuda zbog “krivotvorenja povijesnih činjenica na ratna događanja 1915. godine”, tvrdeći da je u suprotnosti s međunarodnom pravnom praksom.
Armenci kažu da su 1915. godine za vrijeme Osmanskog carstva Turci ubili blizu 1,5 milijuna ljudi, dok turska strana tvrdi da je ta brojka puno manja i odbija naziv genocid.
Pokolj i deportacija Armenaca je genocid i za većinu povjesničara, a već 20 zemalja te zločine i naziva genocidom, dok se Turci brane tezom kako je stradanje Armenaca u Prvom svjetskom ratu više povezano uz civilni rat i borbe i tom ratu nego uz plan Otomanskog carstva da uništi tu manjinu u na svom teritoriju.
Kako je zapravo tekao genocid nad Armencima?
Nakon što je Osmansko Carstvo pretrpjelo svoje prve gubitke u Prvom svjetskom ratu, vlada Mladoturaka (nacionalistička organizacija turskih intelektualaca koji su se školovali na Zapadu) izolirala je intelektualce i političke lidere iz redova kršćanske armenske manjine. Potom je otišla i korak dalje – naredila je protjerivanje cijele armenske zajednice iz Anatolije u Siriju, analizirao je Telegram.
Duge kolone Armenaca protezale su se diljem istočne Turske, a iz zasjede su ih putem napadali vojnici i kurdske bande, ubivši stotine tisuća ljudi. Pokrajinski dužnosnici napadačima su zajamčili da ih neće kažnjavati.
Ubojstva su se odvijala pred očima međunarodne javnosti, uključujući i misionare – dramatična svjedočanstva o tome da je stotine ljudi ubijeno, neki i živi zapaljeni, pojavila su se u zapadnom tisku. Fotografije su prikazivale i cijele doline pune ljudskih lubanja. Armenski povjesničari danas tvrde da je smrtno stradalo 1,5 milijuna ljudi, bilo da su ubijeni ili da su umrli od gladi u sirijskim pustinjama.
Kad su kasnije upitali guvernera pokrajine Diyarbakir Mehmeda Reshida, koji je bio među dužnosnicima koji su obećali napadačima na Armence da ih neće kažnjavati, kako kao liječnik može opravdati svoje postupke, rekao je: “Moj turski identitet pobijedio je moju profesiju. Mislio sam da ih treba uništiti prije nego oni unište nas. Ako me pitate kako sam kao liječnik mogao počiniti ubojstvo, moj odgovor je jednostavan: Armenci su postali opasni mikrobi u tijelu ove zemlje. A liječnikova je dužnosot da istrijebi bakterije”.
Zašto turske vlasti negiraju genocid?
Turska vlada odlučno odbacuje tvrdnje da je to bio “prvi genocid u 20. stoljeću”. Ističe da nije bilo namjere za uništenjem Armenaca, već je njihova deportacija bila zapravo obrambeni potez nakon što su stali na stranu Rusa u ratu. Ustvrdila je i da je u tom ratu poginulo više Turaka i ostalih muslimana nego Armenaca.
Neki povjesničari, uključujući i one sa Zapada, slažu se s time i ukazuju na povijest armenskog nacionalizma i terorizma protiv Osmanskog Carstva, pri čemu su poginuli brojni osmanski službenici, pa čak i Armenci koji su stali na stranu države. Tvrde i da je Rusija na jednak način protjerala Turke iz područja koja je osvojila, kao i da su mnogi muslimani ubijeni i protjerani s Balkana kad je Osmansko Carstvo tijekom 19. stoljeća izgubilo svoje europske zemlje Grčku i Bugarsku.
Turski premijer Ahmet Davutoglu rekao je ovaj tjedan: “Ožiljci na Turcima i muslimanima zbog proživljenih progonstava i masakra tijekom stoljeća i danas su još živi. Ignorirati tu činjenicu i dijeliti ljude slijedom patnji koje su pretrpjeli jednako je povijesno upitno kao što je moralno pogrešno”.
Tko je u pravu?
Turci imaju pravo kad kažu da se ne mogu povlačiti paralele s holokaustom židova u Drugom svjetskom ratu: nije bilo nikakvog plana za “konačno rješenje” kojim bi se istrijebili Armenci. Istina je i da je osmanlijska vlast, koja je tada bila na rubu propasti, imala razloga strahovati da će Rusija i druge zapadne, kršćanske zemlje iskoristiti njenu slabost da prošire svoiju sferu utjecaja, u suradnji s nezadovoljnim manjinama, analizira Telegram.hr.
No, masakri nisu započeli u Prvom svjetskom ratu. Progona je bilo i ranije, osobito od 1895. do 1896., kada su ubijene tisuće, možda i stotine tisuća Armenaca. Štoviše, čak i u vrijeme rata teško je opravdati događaj koji dovede do istrebljenja nekoliko stotina tisuća, čak milijuna ljudi.
Ono što je najvažnije – iako su pokolji civila po etničkoj ili nekoj drugoj osnovi nažalost dosta česti u ratovima, razlika je što se u ovom slučaju htjela istrijebiti cijela jedna nacionalna zajednica.
Turska vlada tijekom prošlog stoljeća nije htjela uopće govoriti o ovom događaju, progoneći povjesničare i ostale koji su izvještavali o prošlom i sadašnjem tretmanu manjina. Sadašnja vlada, priznajmo, ipak je odlučila progovoriti o tome. Međutim, u cijeloj istočnoj Anatoliji postoje gradovi koji su nekoć bili središta armenske civilizacije, a danas u njima nema ni traga prisutnosti Armenaca, unatoč “žaljenju” koje Ankara izražava.
(Izvor: Agencije)