Srpski i hrvatski političari žurno rade na razbijanju BiH. Iako je Europska unija to registrirala, nedostaje adekvatan odgovor.
Njemački list Tageszeitung (taz) počinje članak opisom jedne čajdžinice u Sarajevu koja nosi ime “Franz i Sophie” te podsjeća na atentat na austrijskog prijestolonasljednika i njegovu suprugu 1914. godine koji je bio okidač za Prvi svjetski rat.
Njezin vlasnik Adnan je tijekom posljednjeg rata kao dijete bio u Njemačkoj. Njegova obitelj je morala pobjeći jer pripada etničkoj grupi Bošnjaka. To što se u Srbiji sad propagira “srpski svet” izaziva kod njega nemir. Jako je osjetljiv na sve što miriše na nacionalizam. U svojoj čajdžinici on je zaposlio jednu mladu Srpkinju iz Republike Srpske i živi tradicionalnim multietničkim životom. Retorika koja se sad koristi podsjeća ga na 1991. kad je u Beogradu proklamirana Velika Srbija.
To znači, ujedinjenje svih Srba s prostora bivše Jugoslavije u jednu državu, piše novinar taz-a Erich Rathfelder i dodaje: “Velika Srbija se trebala realizirati napadačkim ratom na Hrvatsku, a potom i na BiH. Posljedica toga su bili zločini etničkog čišćenja i troipolgodišnja opsada Sarajeva. ‘Srpski svet’ ne podsjeća samo Adnana na politiku devedesetih, već izaziva strah u Sarajevu, posebno s obzirom na trenutne konflikte u Crnoj Gori, gdje Srpska pravoslavna crkva skupa s nacionalistima potiče nemire, ali i na granici s Kosovom koju su nedavno nadlijetali borbeni avioni i gdje su bile dovedene trupe iz Srbije”.
Sve to uznemirava i 87-godišnjeg SDP-ovca Mehmeda Čehajića, koji je kao dijete preživio 2. svjetski rat, a u posljednjem ratu uspio izvući živu glavu nakon što je jedna granata eksplodirala 200 metara od čajdžinice. On ne kritizira samo srpske i hrvatske nacionaliste, već i muslimansku nacionalističku stranku SDA i njezina vođu Bakira Izetbegovića i stalno se zalaže za pomirenje, piše Deutsche Welle.
Ali to što nakon Inzkovog nametanja Zakona o zabrani negiranja genocida radi Dodik, Čehajića teško pogađa, kao uostalom i mnoge druge u Sarajevu, konstatira novinar taz-a. “Inzko je time želio poduzeti nešto protiv nacionalističkih ideologija i negiranja zločina, ne samo onih koje su počinili Srbi. Zakon je trebao biti uvod u proces pomirenja. Ali reakcija je bila žestoka. Srpski nacionalisti ne žele ni čuti za pomirenje, za njih su ratni zločinci osuđeni pred Haškim tribunalom – heroji. Mladi nose majice s njihovim likovima. A kad bi priznali zločine, to bi dovelo u pitanje opstanak Republike Srpske”, piše novinar taz-a i dodaje da je na teritoriju današnje RS prije rata živjelo više od polovice nesrba, a tek je “vojnom okupacijom ove regije i etničkim čišćenjem omogućen nastanak ovog entiteta”.
Želi li Dodik odcjepljenje RS-a provesti oružjem?
Kao reakcija na Zakon o zabrani negiranja genocida svi Srbi su povučeni iz zajedničkih institucija BiH i parlamenta. Oni traže, uz podršku Rusije i Kine, ukidanje dužnosti visokog predstavnika i zajedničkog suda. Dodik traži i povlačenje srpskih vojnika iz Oružanih snaga BiH i formiranje Vojske RS, opisuje situaciju novinar taz-a.
“Želi li Dodik time odcjepljenje RS-a, koje stalno traži, provesti oružjem? Već godinama ruski oficiri vojno obučavaju srpske policajce pod plaštom borbe protiv terorizma. To nije prošlo neprimijećeno u NATO-u. Tokom jednog vojnog manevra ovoga ljeta, američke trupe su prošle kroz Banjaluku”, navodi njemački list, a prenosi DW.
List primjećuje i da hrvatski nacionalisti rade na destabilizaciji BiH kao i da se njihov vođa i šef HDZ-a Dragan Čović stalno žali kako su Hrvati u entitetu Federacija BiH potlačeni. “U stvarnosti su Hrvati privilegirani i imaju u institucijama BiH puno više mjesta nego što im to proporcionalno pripada. Čović traži Izborni zakon u interesu svoje nacionalističke stranke HDZ”, piše taz napominjući i da se hrvatski predsjednik Milanović proglasio predsjednikom svih Hrvata, pa time i onih iz BiH.
BiH poput seizmografa
Njemački list konstatira da je BiH “poput seizmografa” kad je u pitanju razvoj događaja na Balkanu i dodaje: “Naravno da oni u Bruxellesu i Berlinu to dobro znaju. Zna se da Rusija pokušava spriječiti proširenje EU-a, a prije svega NATO-a, i podržati nacionalističke snage ne samo ‘srpskog sveta’, već i one u Sjevernoj Makedoniji i Hrvatskoj. Postoji opasnost i da bi konferencija o Balkanu, koja se danas održava u Sloveniji, mogla podcijeniti najnoviji razvoj situacije na Balkanu”.
Na to, kako primjećuje dalje taz, ukazuju nedavni posjeti Angele Merkel i Ursule von der Layen regiji. “Obje političarke su dale do znanja da u Vučiću vide pouzdanog partnera. Predstavnici demokratske opozicije na to gledaju sa zabrinutošću. To ih podsjeća na ponašanje međunarodne zajednice pred rat 90-ih, kad se udvarala Miloševiću. Ono malo opozicionara, koji su u Vučićevom diktatorskom režimu još javljaju za riječ, zgroženi su”, konstatira taz, a prenosi DW.
Pa ipak, polako se u svim dijelovima Balkana formiraju demokratski pokreti, koji “ne mogu više trpjeti nacionalistički orijentirane i korumpirane kleptokrate”. Proteklog vikenda je na tisuće ljudi pod vodstvom gradonačelnika Banja Luke Draška Stanivukovića prosvjedovalo zbog Dodikove korupcije i korupcije u njegovoj stranci. Na teritorijima pod kontrolom Bošnjaka je muslimanska nacionalistička SDA sve slabija i “u povlačenju”, piše njemački novinar. “U Zagrebu je lijevo-zeleni aktivist Tomislav Tomašević pobijedio na izborima. Za Adnana i Mehmeda Čehajića to su znaci nade. A i zeleni čaj im malo bolje šmeka nego inače”, zaokružuje svoju priču novinar lista Tageszeitung iz Berlina.
Uništenje Karahasanova ‘grada čuda’
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) se u članku pod nazivom “Uništenje grada čuda” osvrće na knjigu Dževada Karahasana pod nazivom “Dnevnik selidbe”, koja je sad ponovno i u potpunosti prevedena na njemački, ali i proširena s dva eseja i jednim razgovorom. To je ratni dnevnik u kojemu pisac, kako piše ovaj njemački list, baca pogled na Sarajevo kojega više nema, ne želeći prihvatiti ulogu žrtve. Onaj tko očekuje roman u stilu ratne reportaže, viđene očima svjedoka, prevario se. Jer autor crpi svoju refleksiju iz svakodnevice. Geler, koji je ušao u njegov regal s knjigama; čovjek koji umire dok stoji u redu za vodu, a drugi mu zavide ili jedna majka koja plače, jer njezina zdrava djeca ne mogu napustiti grad.
Karahasan, kojega su odgajali franjevci, promatra kako njegovi sugrađani počinju aranžirati svoj život u zgradama razorenima granatama, bez vode i grijanja. Njegova tuga je posvećena razaranju Sarajeva kao “čuda od grada”, koje on prati kao kroničar jer Sarajevo doživljava kao “drugi Jeruzalem”, piše FAZ i dodaje: “Agresori sa svojim dualističkim i crno-bijelim pogledom na svijet nisu izdržali takvu otvorenost Sarajeva prema drugim kulturama, oni su uništili grad jer, kako smatra Karhasan‚ u njemu stoje bogomolje četiri religije. Posebno tragično u tom kontekstu djeluje egzodus Židova, koji ne mogu preboljeti što su agresori njihovo “židovsko groblje” zloupotrijebili da tu postave svoje minobacače”.
Šta je ostalo od grada u kojemu se govorio turski, sefardski, mađarski, španjolski, talijanski i njemački jezik? Taj grad, kako konstatira novinar FAZ-, postoji još samo u sjećanjima i knjigama Dževada Karahasana. A ako danas u njemu ima još ostataka “čarobnog grada” ili “grada čuda”, onda je to zato što njegovi stanovnici tijekom opsade, a i godinama nakon nje nisu prestali čuvati to nasljeđe, piše Frankfurter Allgemeine Zeitung.
(izvor: Deutche Welle)