Iseljavanje iz BiH, Srbije i regije najavljuje demografski sunovrat. Najveći „usisivač“ radne snage je Njemačka – koja tako uvozi i plodnost.
Oko 6,55 milijuna ljudi živi u Srbiji – tako je početkom mjeseca rekao predsjednik Aleksandar Vučić, najavljujući da ima prve procjene s novog popisa stanovništva. U pitanju bi bio strahovit pad u odnosu na prošli popis (2011.) kada je u Srbiji živjelo 7,18 milijuna ljudi. Pa i takav pad je Vučić označio boljim od „očekivanog”, piše Deutsche Welle.
I prije popisa su neki mediji ocijenili da „Srbija umire”. No, kako se ispostavlja, preciznije bi bilo da „Srbija umire i emigrira”.
„Iseljavanje do sada nije bilo dominantan faktor, već je to bio negativan prirodni priraštaj“, kaže Ivan Marinković, demograf s beogradskog Instituta društvenih nauka. „Ali, sada je i iseljavanje alarmantno.“
“Ako popis potvrdi brojku koju je iznio predsjednik, valja računati da je ljudi ipak još manje”, objašnjava Marinković, “jer se mnogi po odlasku u inozemstvo ne odjavljuju, a rodbina ih prijavljuje kao da su tu”.
„Po osnovu razlike broja umrlih i rođenih, mi smo tijekom jednog desetljeća izgubili oko 470.000 ljudi. Sada bi moglo biti da smo na negativnom migracijskom saldu izgubili još 200.000 ili više“, kaže Marinković za DW.
Sličan je trend i u susjedstvu, zapravo u čitavoj bivšoj Jugoslaviji i Albaniji – s izuzetkom Slovenije. Nedavni popis u Hrvatskoj je pokazao da ta zemlja ima oko 400.000 ljudi manje nego na prošlom brojanju, što je deset posto stanovništva.
U Bosni i Hercegovini su stvari, čini se, još alarmantnije. Prema podacima Unije za održivi povratak i integracije u BiH, u periodu od srpnja 2013. do prosinca 2021. zemlju je napustilo čak 485.000 osoba.
Prema podacima Ujedinjenih naroda, BiH je iza Gvajane druga na svijetu po udjelu populacije koji živi u dijaspori (34%), dok je Albanija treća (30,7%). Moglo bi biti da se Kosovo kotira još više, ali podaci postoje samo za područja sa stolicom u UN.
Njemačka kao magnet
Odgovor na pitanje gdje najviše ljudi iz regije odlazi trbuhom za kruhom odavno je poznat. U pitanju je Njemačka, kao najveća europska zemlja i najveća ekonomija.
„To nije novost. Povijest migracija u Europi je neprestana. Ljudi idu tamo gdje ima posla i sigurnosti“, kaže za DW zastupnik njemačkih Zelenih, Boris Mijatović.
Usprkos nizanju kriza – zaključno sa pandemijom i ratom u Ukrajini – podaci pokazuju da je njemačka glad za radnom snagom neutoljiva, te da je Zapadni Balkan viđen kao jedan od resursa za rješavanje tog problema.
Samo u ovoj godini u Njemačkoj je u prosjeku upražnjeno 853.000 radnih mjesta. Najduže traje dok se pronađe njegovatelj starih osoba (239 dana su mjesta upražnjena u prosjeku), teško se nalaze i vodoinstalateri i tehničari za grijanje (224 dana), ljudi u visokogradnji (221) i medicinske sestre (188).
„To je tek početak“, pisao je tjednik Spiegel u naslovnoj priči ovog ljeta. Samo zbog demografskog razvoja Njemačkoj bi do 2035. godine moglo nedostajati čak sedam milijuna radnika. Tada, naime, i posljednji „bebibumeri“ odlaze u mirovinu. Lijek je jedino, kako je naveo njemački tjednik, useljavanje po 400.000 ljudi svake godine.
„Njemačka također ima izuznimno staru populaciju, ali zato uvozi veliki broj mladih stanovnika“, ukazuje demograf Marinković. „Ona problem manje rješava populacijskom politikom, koja je skupa i teško daje rezultate, a više kroz migracije. To je zbog gospodarskog napretka, ali se, posredno, uvozi i plodnost.”
Balkan je uvijek izvor radne snage
Kada su ovog ljeta njemački ugostitelji ponovo počeli raditi punom parom nakon pandemije, nedostajali su im radnici, pa je njihovo udruženje apeliralo na Vladu da hitno dopusti dolazak radnoj snazi iz zapadnog Balkana.
Slično se dogodilo i s aerodromima koji su, nakon vala otpuštanja tijekom ‘lock-downa’, hitno tražili ljude – i opet ciljali one iz Turske i iz zapadnog Balkana.
Što više, zapadni Balkan je jedini regija izvan EU iz kojeg se u Njemačku ljudi mogu doseliti raditi iako nemaju nikakve kvalifikacije. Godišnja kvota iznosi 25.000 nekvalificiranih radnika, a osmišljena je s početkom izbjegličke krize 2015. kako bi se ljudi iz Srbije, BiH ili Sjeverne Makedonije obeshrabrili za dolazak uzaludno tražeći azil.
Njemačka je svojedobno sa Srbijom i BiH (i Tunisom i Filipinima) potpisala sporazum zvan ‘Triple Win’ o uvozu medicinske radne snage. Bivši demokrišćanski ministar zdravlja Jens Spahn 2019. je uvjeravao novinare da Njemačka dovodi medicinske radnike samo iz zemalja s viškom osoblja i gdje je stanovništvo „posebno mlado“.
To nikako ne vrijedi za spomenute dvije balkanske zemlje, Srbija čak ima jednu od najstarijih populacija na svijetu. Prema prognozama UN, Srbija će se naći u tužnom društvu pet zemalja koje će od danas do 2050. godine izgubiti još petinu stanovnika. Ostale četiri su Bugarska, Ukrajina, Letonija i Litvanija.
Presudan je kvalitet života
Je li vrbovanje radne snage s Balkana etički upitno? „Ne mislim da je kompletna odgovornost na Njemačkoj za to što ljudi napuštaju svoje zemlje“, kaže političar Zelenih Mijatović. Njegova stranka je danas u Vladi i, baš kao i ostale velike stranke, podržava doseljavanje.
„Ljudi napuštaju zemlje jer tamo ne vide perspektivu za sebe i svoje obitelji“, nastavlja Mijatović. „Vrijednosti EU su atraktivne – sigurnost, mir – za ljude sa Balkana, iz Moldavije ili Ukrajine. Zato moramo jačati te vrijednosti u regiji.”
On pak priznaje da se o odljevu mozgova – koji se zatim ulijevaju u Njemačku – ne raspravlja u dovoljnoj mjeri. „Ne u mjeri koja bi odgovarali drami kakva se odvija, recimo, u BiH. Tamo neki govore o više od sto tisuća ljudi koji su navodno prošle godine napustili zemlju. To bi moglo biti pet posto stanovništva“, dodaje Mijatović.
Upitan o etičnosti vrbovanja radne snage, Ivan Marinković kaže: „Kapitalizam ionako ne trpi moraliziranje. Nijemci su uspješni i to je to.“
Prema demografima, nastavlja sagovornik DW-a, za promjenu demografskog trenda nije dovoljna populacijska politika – povlastice za majke i mlade porodice, veći dječiji dodaci i tome slično. „Presudan je opšti kvalitet života. Mi ne moramo da živimo kao Nijemci, ali da je makar pristojno. Ovdje su mnogi ljudi naprosto prinuđeni da traže nešto bolje.“
Posljednji dostupni podaci kažu da to „bolje“ trenutno u Njemačkoj nalazi blizu 1,5 miliona ljudi iz bivše Jugoslavije – odnosno, toliko ih danas živi u Njemačkoj.
Među njima prednjače državljani Hrvatske (427.000), slijede oni iz Srbije i sa Kosova (po 243.000), BiH (211.000), Sjeverne Makedonije (121.000), dok je ljudi iz Albanije (74.000). Tome treba dodati one koji su se odrekli državljanstva, jer je to bio uvjet za dobijanje njemačkog državljanstva. Takvih u posljednjih deset godina ima 39.000 sa Kosova, 28.000 iz Srbije, skoro 20.000 iz BiH…
Mogu li narodi nestati?
Pri tome, sa starenjem i odumiranjem regije, situacija je bitno drukčija nego, recimo, 1968. kada je socijalistička Jugoslavija sklopila sporazum o „gastarbajterima” s Njemačkom. Tada je to još bio izvoz nezaposlenosti iz zemlje koja je imala dovoljno ljudi.
„Danas čak i Srbiji nedostaje radne snage kako ‘bebibumeri’ odlaze u penziju“, kaže demograf Marinković. „Tako penzioni fond ulazi u problem jer je osmišljen kao program međugeneracijske solidarnosti.“
S druge strane, dijaspora doduše šalje devize kući. Ponekad u mjeri koja je vrlo bitna za domaću ekonomiju, a mnoge obitelji zahvaljujući tome i preživljavaju.
Na pitanje mogu li balkanske države, uz „bijelu kugu“ i toliko iseljavanje, potpuno nestati, Marinković kaže: „Naravno da u jednom trenutku može prijeći prag kad je biološka obnova stanovništva nemoguća bez masovnog useljavanja. Ali, smjene stanovništva su se uvek događale kroz povijest.“
„Ne treba ići u one žalopojke da će nas ostati za pod jednu šljivu. Neće, ovdje će uvijek živjeti ljudi kao što su uvijek i živjeli, jer ovo je dobar prostor za život“, dodaje Marinković. „E sad, hoće li se to zvati Srbija ili nekako drukčije…“
/Desk/