“Ako ćemo objektivno analizirati, ova priča je ‘iscurila’ iz naše bolnice na nekorektan način od ljudi koji su neodgovorni prema svojim pacijentima i kući u kojoj rade. Ali to je prošlo vrijeme. Želim da u medijima imamo partnere ne zbog mene, nego zbog panike koja se napravila. Ono što se dogodilo, kroz određene medije nam je napravilo dodatnu štetu i probleme”, izjavio je Kvesić ne pricizirajući kako bi se korektno, a na zadovoljstvo bolnice, moglo objaviti da bebe u Mostaru umiru od bolničke bakterije.
Premda su i nakon ovog intervjuaa broja pitanja neodgovorena, u cijelosti prenosimo što je ravnatelj bolnice kazao na upit novinara Večernjeg lista:
Što se trenutačno događa u bolnici kada je u pitanju Klebsiella pneumoniae?
-Stvorila se velika panika, strah i svatko se pita što se događa. Činjenica jeste da na Odjelu neonatologije Klinike za dječje bolesti imamo bakteriju Klebsiella pneumoniae izoliranu već mjesec dana i oko toga se poduzimaju uistinu sve moguće, pa i nemoguće mjere da to zaustavimo. Cijela skupina stručnjaka od 15 ljudi je u pogonu konstantno kako bi riješila ovaj problem. Želimo što prije normalizirati rad odjela i isključiti rizike koje god možemo. Zdravlje djece je na prvom mjestu!
Puno se ovih dana razgovaralo i pisalo o ovoj temi. Vaša izjava je izostala. Što vi imate reći?
-Imam osjećaj da trebam malo drugačije progovoriti o tome, ne negirajući činjenicu da imamo Klebsiellu pneumoniu, ne negirajući kako je normalno da ljudi pitaju što se dogodilo. Moram reći kako je Klebsiella pneumoniae sastavni dio svake bolnice i našega života. Djeca su uz osnovne dijagnoze kojima su bila opterećena uz to dobila dodatan udarac s Klebsiellom i mislimo da su neke od beba, potpomognute ovom bakterijom, nažalost, preminule. Nije ovo prva intrahospitalna infekcija otkako sam na čelu bolnice. Nego možda dvadeseta. Povjerenstvo za intrahospitalne infekcije konstantno, svaki dan, ne samo sada, na 20 do 30 mjesta u bolnici uzima brisove i pratimo što se događa. Kada imamo crveno svjetlo, pa i žuto, reagiramo, mijenjamo taktiku, radimo mjere koje su predviđene i moguće. Ali se opet dogodi nešto ovakvo. Tamo gdje je velika koncentracija beba, gdje je velika potrošnja raznih antibiotika, često se razvije određeni soj koji postane otporan na antibiotike. Ovoga trena je to Klebsiella pneumoniae. Prije nekoliko godina na kirurgiji je to bila Serratia, prije toga smo imali Stafilokok uresu.
Stigli su zadnji nalazi, bakterije nema, hoće li se stanje sada smiriti?
-Ne smijemo od problema napraviti zlo. Mi rješavamo problem. Smatram da nije dobro dizati dodatnu paniku, kod ljudi stvarati strah i nervozu. Bura na pedijatriji je prošla. Vraćamo stvari u normalu. Neonatološka djeca su izmještena na gornji kat, donji prostor se sprema, čisti, brisovi pokazuju da bakterije više nema. Sada kada je sve opet čisto, vratit ćemo opremu gdje je i bila.
Koliko je u cijeloj situaciji doprinijela činjenica da je sama zgrada pedijatrije neuvjetna, loša i za medicinsko osoblje i za pacijente?
-Već godinama govorim kako su uvjeti na pedijatriji loši, i to je razlog zašto smo pokrenuli izgradnju nove pedijatrije. Nemamo novca za pravljenje nove pedijatrije, ali moramo to uraditi. Ta zgrada je daleko od uvjetne. Zato ćemo uskoro početi praviti novu, suvremenu zgradu pedijatrije.
Kažete da je bilo 20 ovakvih slučajeva od kako ste vi ovdje. Koliko bolnica ima uvjeta da se bori protiv ovih infekcija, gdje smo u odnosu na razvijene zemlje?
-Daj Bože da ovo bude zadnja intrahospitalna infekcija, ali neće biti. I najbolje svjetske klinike imaju ove probleme, samo što možda imaju više novca da se bore protiv ovih problema na bolji način nego mi.
Koliko je beba bilo u doticaju s Klebsiellom?
-Imali smo veći broj beba koje su bile u doticaju s Klebsiellom, ali su otišle doma zdrave. Znači, Klebsiella nije ništa posebno, osim Klebsielle koja postane otporna na antibiotike. I tu imamo problem. Međutim, onoga trenutka kada smo je izolirali i prepoznali, reagirali smo na način kako se reagira svugdje u svijetu. Znači, Klebsiella je opasna koliko i stafilokok, pneumokok.
Posebno povjerenstvo je oformljeno zbog ove situacije, što kažete na njihove zaključke?
-Povjerenstvo je objektivno radilo svoj posao, ja čak i nisam bio tu. Nismo tražili alibi. Vrhunski stručnjaci iz svojih struka su odradili posao i stavili svoj potpis na ono što su zaključili. Ako gledamo 10 beba koje su umrle, one su imale 700-800 grama, to su naši mali pacijenti koji se bore preživjeti. To su prematurna djeca. Imao sam nedavno takav slučaj u svojoj obitelji. To su djeca niske tjelesne težine koja imaju niz problema. Na pedijatriji umiru bebe, na gerijatriji starci i naravno da je nama cilj da što manje naših pacijenata umire. Pedijatri uče 25 godina kako bi mogli štititi zdravlje beba, male djece, ali ponekad smo svi zajedno nemoćni. Ja sam dječji kirurg, meni sve ovo osobito teško pada, ali sve je to dio života. Nažalost!
Već odavno je poznat problem nekontroliranog uzimanja antibiotika u društvu. Doprinosi li i ta činjenica razvoju ovih problema?
-Zanimljivo je da u ratu nismo imali intrahospitalnih infekcija, a trebali smo ih imati. A sada, u ovakvim uvjetima, ih imamo. Ima više objašnjenja. Koncentracija stresa i nekih hormona u ratu je toliko visoka da je čovjek puno tvrđi. A isto tako, bilo je puno manje antibiotika. Postoji jedan problem. Kod nas se kupuju antibiotici kako kome padne na pamet. Imamo problem što mislimo da nešto znamo kada na internetu pročitamo. Ponavljam, antibiotici razvijaju otpornost raznoraznih bakterija na antibiotike. I u jednom trenu dobijemo “supervojnika” za kojeg moramo koristiti znatno jača sredstva da bi ga uništili. Mi smo sada uzeli ta jača sredstva kako bi stvar normalizirali.
Je li trebalo ranije reagirati?
-Naša pedijatrija radi vrlo ozbiljno, odgovorno, da ne kažem u punom pogonu. Ovo što se sada dogodilo nas je natjeralo na uzbunu. Radnu temperaturu smo podigli na 200 stupnjeva. Sada smo imali jednu bebu koju smo poslali u Zagreb zbog velikih zdravstvenih problema, ne Klebsielle. Ta beba može umrijeti svake sekunde do operacije, tijekom ili nakon operacije. Rekli bi samo da je to 11. umrla beba kod nas. Ali ne bi znali što se sve događa u pozadini priče. Molim i javnost, medije da nam pomognu da normaliziramo stvari.
Informacija o događajima je “procurila” iz bolnice. Je li trebalo ranije objaviti i objasniti javnosti upravo kako bi se panika izbjegla?
-Ako ćemo objektivno analizirati, ova priča je ‘iscurila’ iz naše bolnice na nekorektan način od ljudi koji su neodgovorni prema svojim pacijentima i kući u kojoj rade. Ali to je prošlo vrijeme. Želim da u medijima imamo partnere ne zbog mene, nego zbog panike koja se napravila. Ono što se dogodilo, kroz određene medije nam je napravilo dodatnu štetu i probleme. Shvaćam da javnost traži informacije, ali nemojmo praviti paniku, idemo riješiti problem. Poluinformacije i neprovjereni navodi, da ne kažem zlobni štete svima. Ljudi trebaju imati povjerenja u ovu bolnicu. Imamo 1700 ljudi ovdje i svi pokušavaju raditi svoj posao najbolje kako bi pomogli pacijentima.