New York Times piše o temi nadolazeće ekonomske krize kao posljedice pandemije koronavirusom. U naslovu ‘The Daily’, o temi je pričao ekonomski novinar i urednik u International Business Timesu Peter S. Goodman.
U prethodnim finansijskim krizama, središnje banke širom svijeta razvile su provjeren paket alata za spašavanje nacionalnih ekonomija. Pa zašto prethodne intervencije ne djeluju i ovaj put? New York Times je obradio ovu temu pod nazivom The Daily, a o temi je pričao ekonomski novinar i urednik u International Business Timesu Peter S. Goodman.
Veliki strah na tržištu i pad burze od 7%
Da bi se shvatilo zašto uobičajeni alati koje su banke ranije koristile ne uspijevaju i ovaj put, Goodman kaže da je bitno razumjeti šta se dogodilo u četvrtak ujutro prošli tjedan. Naime, u četvrtak ujutro 12. ožujka, burza se otvorila na Wall Streetu u New Yorku i odmah nakon otvaranja došlo je do pada burze u iznosu od sedam posto nakon čega je proglašena 15-minutna stanka u poslovanju.
”Sedam posto je zaista značajan pad. U jednom običnom danu u obično, neturbulentno vrijeme, pomak od jedan posto je značajan i veoma primjetan. To vam daje do znanja da se nešto značajno dogodilo na burzi, bio to pad ili rast. Nekada dođe do čak dva ili tri posto rasta ili pada berza i to je rijetko i veoma značajno. U posljednjem periodu panike, vidjeli smo pad od četiri, čak pet posto i vijesti o tome su dominirale medijima”, objašnjava Goodman.
Goodman napominje da smo bili svjedoci velikog pada na azijskoj i europskoj burzi, a čim se otvorila berza u New Yorku trenutno je došlo do pada od sedam posto.
”To znači da postoji veliki strah na tržištu. Do kraja dana je došlo do pada od 10 posto na američkoj burzi, a pet posto diljem Europe i to je najgori dan na berzi od 1987. godine”, objašnjava Goodman. Kazao je da su stvari puno gore nego što se prvobitno smatralo i da su uobičajene metode potpuno beskorisne u ovom scenariju.
Pandemija u tri etape ekonomskog šoka
”Da bi se to razumjelo, najbolje je ovu pandemiju podijeliti u tri etape. Prva etapa se dogodila u Kini, u gradu Wuhanu, pokrajina Hubei. Wuhan predstavlja svojevrsni industrijsko središte nalik američkom gradu Detroitu. Tamo se nalaze mnoge tvornice automobilskih dijelova, elektronike, tehnike i sl. To je veliko industrijsko središte. Početkom siječnja postaje jasno da je došlo do velikih problema u Wuhanu i ekonomisti počinju shvatati da će doći do ekonomskog šoka”, kazao je Goodman.
Kina je izvor trećine rasta globalne ekonomije, objašnjava on, što znači da ako Kina prolazi kroz teška vremena onda i svijet prolazi kroz teška vremena. Polako dolaze vijesti da će doći do prekida u globalnom lancu snabdijevanja. Počinju se gasiti tvornice u Wuhanu, a nakon toga i u Šangaju, Guangdongu i slično. Ljudi počinju shvaćati da će doći do nestašice elektronike, automobilskih dijelova, plastika i svih vrsta komadnih dijelova koji se izvoze i koriste za završne proizvode.
”Zatim je nekoliko velikih kompanija, poput Applea i General Motorsa, počelo upozoravati da će doći do pada prodaje u prvoj četvrtini godine. Prvobitno su ovu nestašicu dijelova osjetili u azijskim zemljama. Tako da je recimo Hyundai morao ugasiti proizvodnju u svojim tvornicama automobila u Južnoj Koreji jer nisu mogli doći do dijelova koji se proizvode u kineskim tvornicama. Isto se dogodilo Nissanu u njihovima tvornicama u Japanu”, objašnjava Goodman.
Faze ekonomske krize
Napominje da je u to vrijeme već postajalo jasno da se radi o nečemu većem, ali se i dalje smatralo da će ovo potrajati samo nekoliko mjeseci nakon čega će doći do brzog oporavka jer ako, na primjer, Apple ne može da napravi iPad u siječnju, moći će u travnju kada se tvornice ponovo otvore. Smatralo se da će biti ograničeno samo na Kinu i da će doći do kratkog zastoja u globalnom lancu snabdijevanja. Međutim, to se promijenilo sredinom veljače kada je došlo do naglog skoka broja zaraženih u Italiji.
”Tada ulazimo u drugu fazu ekonomske krize izazvane ovim virusom. Ono što smo tad saznali je da se proširilo van Kine. Dio Italije koji je pogođen je industrijsko središte. Ovaj dio Italije predstavlja 40 posto godišnje ekonomske proizvodnje. U tim dijelovima se također nalaze mnogobrojne tvornike automobilskih dijelova i brojne multinacionalne kompanije koje imaju predstavništva u Kini. Te tvornice su naglo povećale proizvodnju kako bi nadoknadile gubitke zbog krize u Kini, ali je to naglo obustavljeno kada su stavljeni u izolaciju”, podsjeća on.
Kako se virus počeo širiti Europom, ekonomisti i investitori su počeli shvaćati da će biti puno veći utjecaj na globalnu ekonomiju, ali i na javno zdravstvo. U tom trenutku je, kaže Goodman, tržište postalo veoma prevrtljivo. Razlog zbog kojeg je dolazilo do brojnih rastova i padova na berzi je što su investitori počeli prodavati svoje dionice u svim firmama koje imaju tvornice ili posluju u dijelovima svijeta gdje je došlo do izbijanja epidemije. ”Investitore je strah da ne izgube profit i zbog toga žele da se riješe bilo čega što djeluje riskantno i žele da svoje uloge stave na neko sigurno mjesto, a u ovim trenutcima je čitava burza djelovala nesigurno”, objašnjava Goodman. To nas, kaže on, dovodi do treće etape pandemije.
”Ona počinje kada su američke Federalne rezerve, odnosno središnja banka SAD-a, dramatično smanjila kamatne stope. Ovo je hitna mjera s ciljem da se podtskanu komercijalne aktinvosti, da se posuđuje novac, da se troši, da se investira. I to bi trebalo omogućiti neko olkašanje. Burze vole kada se smanje kamaptne stope. Međutim, ovo nije urodilo plodom u ovom slučaju. Prvobitno je došlo do očekivane reakcije. Investitori pomisle da je dobro što su smanjenje kamatne stope i počinju ulagati. Ali nedugo nakon ovoga je ponovo došlo do naglog pada berze”, kazao je on. Da bi ovo bolje razumjeli potrebno je da na ekonomiju gledamo dvostrano, sa strane ponude i sa strane potražnje. Recimo da je čitava globalna ekonomija tržni centar. Ponuda je sve ono što završi u prodavnicama, a potražnju predstavlja kupac.
Manja potrošnja zbog poremećene opskrbe
”Vi ste kupac. Odete u tržni centar i treba vam novi iPad ili nove patike. Središnje banke se mogu nositi s potražnjom. Mogu vam, takoreći, ‘staviti više novca u džepove’ u vidu smanjenja poreza ili smanjenju kamatne stope i na taj način mogu potaknuti potrošače da više troše. Međutim, one ne mogu ništa uraditi kada dođe do šoka sa strane ponude. Sada imamo situaciju da iPadi ne dolaze u tržne centre jer je poremećen lanac opskrbe iz Kine. Ne postoje letovi koji povezuju Kinu s ostatkom svijeta, vozači kamiona ne žele prelaziti granice. Tako da nema uticaja to što se smanjila kamatna stopa. Pored toga postoji i problem u smislu potražnje jer možda vi ne želite da odete u tržni centar zbog straha od zaraze bez obzira na sve metode. A ni vlada vjerovatno ne želi da odete u tržni centar. I na taj način ove uobičajene metode ne mogu urdoiti plodom u ovakvom scenariju ekonomske krize”, zaključio je Peter Goodman, urednik u International Business Timesu i ekonomski novinar za New York Times, Washington Post i Huffington Post.
/Republikainfo.com/