Ustvari, već dulje vrijeme BiH funkcionira kroz tri jednonošca, dok samo u nekim slučajevima do izražaja dođu dvonožac i jednonožac.
Piše: Ilija Šagolj/Iskorak.ba
Istina, tronožac je na djelu jedino kad je u pitanju novo zaduženje BiH kod Međunarodnog monetarnog fonda i osiguranje beneficija povlaštenim društvenim elitama. Najsvježiji primjer dvonošca i jednonošca je dogovor koji je ovih dana postignut između izaslanstava HDZ BiH i SNSD, ili bolje kazati između Dragana Čovića i Milorada Dodika, predsjednika tih stranaka, oko preustroja Ustavnog suda BiH, koji ima za cilj eliminaciju stranih sudaca, čiji će prijedlog, kako su naveli, biti upućen SDA-u, što je najbolji je primjer političke disharmonije u BiH.
Naime, i prije nego što su HDZ BiH i SNSD i formulirali predloženi tekst reagiralo je vodstvo SDA BiH koje jasno naglašava kako taj prijedlog ne dolazi u obzir. S druge pak strane, reagirao je i Dodik ističući da će, ukoliko SDA odbije taj prijedlog, uslijediti blokade na svim razinama, što znači da će, uz ostalo, biti doveden u pitanje reformski put BiH i što sve ne. Ništa novo od Dodika, budući da je on i poznat po blokadama. I Čović je odmah nakon sastanka sa SNSD-om izjavio kako će se preispitati koalicija HDZ BiH i SDA, budući da na toj releciji svakodnevno dolazi do nesporazuma i blokada. Reagirali su i međunarodni predstavnici ističući kako taj prijedlog ne dolazi u obzir, što samo po sebi predstavlja potporu SDA.
Budući da je, dakle, taj prijedlog i prije no što je prečišćeni tekst slavnog dvonošca – Čovića i Dodika – i ugledao svijetlo dana, počeo je Čović s puzećim povlačenjem, a vjerojatno zbog reakcije međunarodnih čimbenika. Naime, nedavno on izjavi kako je to bio samo prijedlog oko kojeg i ne treba dizati toliku prašinu, a vezano za preispitivanje koalicije HDZ-a BiH i SDA okrivi novinare kako su to oni pogrešno interpretirali, što je netočno.
Ustvari, svima je jasno da je ta koalicija samo iz nužde i ne samo što ne rješava probleme, nego stvara i nove. Nije li za tu nestabilnu koaliciju zoran primjer općina Stolac koja, nastavi li se i dalje nesporazumi i sukobi ove dvije partije – SDA i HDZ, postati slučaj kao i Mostar. Što drugo nego konstatirati da je naknadna Čovićeva izjava krajnje zbunjujuća.
Ipak, u najnezavidnijoj je situaciji Bakir Izetbegović, predsjednik SDA, koji, osim što ima problema na relaciji Dodik -Čović, a u posljednje vrijeme i s Fahrudinom Radončićem, predsjednikom SBB-a, suočen je i s problemima u svojoj partiji. Naime, ‘četvorka’ Senad Šepić, Sadik Ahmetović, Salko Sokolović i Šemsudin Mehmedović, zastupnici SDA u državnom parlamentu već dulje vrijeme izražavaju nezadovoljstvo vođenjem politike u toj stranci i planiraju oformiti svoj klub, što će SDA dovesti u situaciju da sa svojim koalicijskim partnerom nema većinu u tom zakonodavnom tijelu.
Uz to, svakodnevno ga Radončić ‘bombaardira’ kroz medijske napise u Avazu, što ga još više slabi kao bošnjačkog lidera. Za razliku od Izetbegovića, Čović i Dodik su neprikosnoveni vladari u svojim partijama, što ih, bar po tom pitanju, čini nadmoćnijim.
U posljednje se vrijeme, inače, odašilju zbunjujuće izjave vezane za ratno i poratno stanje u BiH. Čović tako nedavno izjavi ,što nakon njega u nekoliko navrata na javnim skupovima poput papagaja ponoviše Božo Ljubić, Vladimir Šoljić, Željko Raguž…. ,da su Hrvati opstali tamo samo gdje je bio HVO i Herceg – Bosna. Ni u kom slučaju ne treba negirati ulogu i značenje HVO i Herceg Bosnu kroz koju je ta vojna formacija organizirana, zapravo, te legalne i legitimne organizacije Hrvata u BiH ( od HVO i ABiH uspostavljena je kasnije vojska FBiH, a od Herceg Bosne i Republike BiH je uspostavljena FBiH).
Međutim, netočna je konstatacija Čovića i njegovih političkih trabanata. HVO je postojao i u Konjicu, Bugojnu, Varešu, Jablanici, Sarajevu…. ali su tamošnji Hrvati doživjeli neviđeno stradanje i progon.
Čak ovih dana izjavi i kardinal Vrhbosanske nadbiskupije Vinko Puljić da političari žele žive Hrvate pokopati koji su ostali izvan zamišljene crte u BiH, a Ivo Tomašević, glavni tajnik biskupske konferencije BiH, također, kaže da bi stvaranjem trećeg entiteta bilo legalizirano etničko čišćenje. Uz to moju konstataciju potvrdi i Franjo Topić kako je netočna njihova konstatacija te da su Hrvati opstali i tamo gdje nije bilo HVO i Herceg-Bosne.
Do kad će čović slijediti Dodika koji se ‘bori’ za položaj Hrvata u FBiH, nudeći im čak i entitet u tom entitetu, a bez zadiranja u prostor Republike Srpske? Odazva se Dodik ovih dana Tužilaštvu BiH kojega, kako u kontinuitetu naglašava, ne prizna, što samo kazuje kako je riječ o ne-dosljednom političaru koji opstaje na zamajavanju javnosti, a iznad svega, svoga biračkoga tijela.
Sve su prilike da će i u sljedećoj godini na djelu biti međusobni sukobi među političarima, zapravo, uglavnom jednonošci, a samo u nekim slučajevima jedodožac i dvonožac i to sve pod plaštom zaštite svoga naroda. I ne osvrću se ni malo što im taj narod trajno iseljava iz BiH upravo, najvećim dijelom, zbog njihove politike, a prostori sve više postaju pustinje bez živih duša.
Kako ovih dana konstatira Dragan Mektić, ministar sigurnosti u Vijeću ministara BiH: „Imamo sudije u bjekstvu, tužitelje u pritvoru, kriminalce na slobodi“. Što onda možemo očekivati od grešnih struktura BiH?
Je li realno očekivati da vladajuće strukture pored ovoliko problema, koji su najvećim dijelom plod njihovog nesklada, provedu reforme u BiH uvedu je u EU? Naravno, sve je to moguće, ali samo pod uvjetom da se stane u kraj institucionalnom kriminalu koji je zahvatio sve pore društvenog života. Jesu li vladajuće garniture spremne na to ili će BiH i dalje klapati kroz jednonošce, a u nekim slučajevima i kroz dvonožac? Ne krene li se novim, kreativnijim putem, nerealno je očekivati društveno ozdravljenje.