Hrvatski tjednik Nacional otkriva rezultate interne istrage u ini pokrenute nakon što je Uskok uhitio njihova bivšeg direktora Damira Škugora pa se sada razotkriva da nisu samo tvrtke Plinara istočne Slavonije i OMS Upravljanje imale sporne privilegirane fleksibilne uvjete za kupoprodaju plina od Ine
Pet stotina ugovora, dvadesetak spornih i tri dodatne obitelji čije su tvrtke na lukrativnim plinskim aranžmanima Inu oštetile u razmjerima koji se tek počinju nazirati. To je eksplozivni sukus interne istrage u Ini, čije rezultate predstavnici te kompanije planiraju poslati Uskoku u kontekstu potpunog i dubinskog sagledavanja konteksta plinske mega afere.
Uskok bi na temelju tih dokumenata trebao dodatno istražiti jesu li i ti ugovori imali identičnu namjenu kao i oni koje je protagonist te afere Damir Škugor u ime Ine potpisivao s tvrtkama OMS Upravljanje i Plinara istočne Slavonije, odnosno je li bilo još slučajeva naknadne preprodaje Inina plina i je li i u tim slučajevima dio ekstraprofita vraćan prema Škugoru. Zato će hrvatska javnost s velikim zanimanjem iščekivati rezultate te istrage Uskoka.
Izvori bliski Ini Nacionalu su koncem proteklog vikenda otkrili da je plinska mega afera u Ini bila osmišljena minucioznije nego što je to na prvi pogled izgledalo te da su znatno veći razmjeri afere u čijem su središtu dosad bili Damir Škugor, direktor Sektora za trgovinu prirodnim plinom u Ini, Josip Šurjak i Goran Husić, njegovi partneri u kriminalu koji su samo u tom kraku oštetili Inu za milijardu kuna.
U Ini su tako rekonstruirali da nisu samo tvrtke Plinara istočne Slavonije i OMS imale sporne privilegirane fleksibilne uvjete za kupoprodaju plina od Ine, koji su im omogućavali da izbjegnu obavezu otkupa kompletne količine plina ako od vremena potpisa do trenutka povlačenja plina njegova cijena padne. Takvih je ugovora, navode isti izvori, bilo najmanje dvadeset.
A privilegiju da ih potpišu imale su tvrtke povezane s većinskim vlasnicima Kraša braćom Pivac, zatim tvrtke povezane s jednim od bogatijih hrvatskih poduzetnika, nedavno od teške bolesti preminulog Mirka Grbešića, koji je vlasnički kontrolirao više tvrtki uključujući Mepas, Kandit, Koestlin, Marasku, Saponiju, Brodomerkur i druge, te tvrtke povezane s braćom Mladenom, Nedjeljkom i Stipom Mihalj, osnivačima tvrtke Cautio i više drugih tvrtki. Među ostalim, oni opskrbljuju mlijekom proizvođača poznatih topljenih sireva Zdenka.
Izvor blizak Ini koji je Nacionalu otkrio te detalje o svemu kaže sljedeće:
‘’Oni su imali gotovo identične povlaštene uvjete za kupovinu kao i Šurjak i Husić. Što znači da mogu odustati od kupnje većine ugovorenih količina ako cijena padne. Moguće je da je Škugor sve to omogućio samo kako bi prikrio tragove svojoj ekipi. A mogući su i drugi scenariji. U svakom od njih Ina je oštećena. Drugo je pitanje je li i u tim drugim situacijama bilo sličnih kick-back aktivnosti kao i u prvom kraku afere. Odnosno je li dio ekstraprofita vraćan prema Škugoru ili s njime povezanim osobama.’’
Privilegiju da potpišu ugovore s Inom imale su tvrtke povezane s većinskim vlasnicima Kraša braćom Pivac, s nedavno preminulim Mirkom Grbešićem iz Saponije i s braćom Mihalj iz tvrtke Cautio
Isti Nacionalov izvor kaže da je velika razlika između ugovora o nabavi plina koje je tvrtka Kraš imala prije i nakon što su je vlasnički pod svoju kontrolu stavila braća Pivac. U spomenutih dvadesetak spornih ugovora svaka je tvrtka zasebno potpisivala svoj ugovor. Tek se analizira tko je i na koji način na štetu Ine ponajviše profitirao.
Kako bilo, u Ini smatraju da su i u tim situacijama praktički oštećeni na isti način. Drugo je pitanje tko je sve u tom lancu profitirao. Izvor blizak Ini navodi da će u Ini tvrditi da je Škugor samoinicijativno mijenjao sporne klauzule ugovora, jer misle da drugačije neće moći podnositi odštetne zahtjeve, jednom kad se pravomoćno definira kaznena odgovornost protagonista ove afere.
Izvor blizak Ini navodi i to da je nedvojbeno da su tvrtke povezane s trima spomenutim obiteljima profitirale od takvog statusa u Ini. Zasad u Ini nisu rekonstruirali je li bilo dodatne preprodaje plina kupljenog na tako privilegirani način. Drugim riječima, niže cijene plina nabavljenog od Ine mogle su pridonijeti konkurentnosti spomenutih kompanija, ali na štetu profitabilnosti Ine.
Upravo tu se krije ključna šteta koju je omogućila aktualna HDZ-ova vlada, do čijih vrhova vode kraci ove afere. Što zbog nezainteresiranosti, što možda zbog nekih drugih mračnijih razloga, aktualna vlada počela je pokazivati interes za sudbinu plina proizvedenog u Ini tek nakon milijarde kuna pretrpljene štete.
To se moglo izbjeći da je Plenkovićeva administracija aktivnije pristupala energetskoj politici, da je pokazivala suvisliji interes za hrvatske energetske interese te da je u oba svoja mandata bila manje snishodljiva prema mađarskom MOL-u koji godinama u Hrvatskoj funkcionira kao grabežna grupacija koja pomaže kreirati mađarsku energetsku politiku.
Ključno je pitanje zašto taj interes nije bio iskazan ranije i zašto Plenković koncilijantno uhljebljuje protagoniste dokazano štetne energetske politike koju su po svemu sudeći u njegovo ime provodili pojedini njegovi ministri, prvenstveno u tom segmentu predvođeni Tomislavom Ćorićem, piše Nacional.
/Desk/