Piše: Stjepan Brzica
A mafije, posebno narkomafije sve više se šire, a to je poslijedica bolesti društva zaraženog kugom korupcije, besposlice, sromaštva, očaja, što zločinci vješto iskorišćavaju. Njima se nije teško pretvarati. Neki su isticali da su ateisti, a sada su najveći „vjernici“. Ljudsko društvo je duboko podijeljeno i unezvijereno. Ljudi se nemaju kome obratiti ukoliko nisu postali oruđe kriminalaca. Navest ću jedan prijašnji doživljaj iz Rima.
Bili smo na zadataku moj snimatelj i ja. Naišli su lopovi na motoru. onaj sa zadnjeg sjedišta je pokuđšao ukrasti kameru, ali je sniatelj bio jači pa su stali bez plijena. Policajcua, koji je bio u Stampi esteri, pstavio sam pitanje kako policija štiti građane. Nasmijao se i rekao slijedeće: Gospodine, jedan brat je u sudu, drugi u tužuilaštvu ili u samoj vladi dok treći krade. Je li vam sad jasno. Bilo mi je upola jasno dok se nisam uvjerio u da se isto i još gore događa kod nas u ratu i nakon njega. Odvijala se opća pljačka susjednih kuća i stanova često od susjeda, Mafijaši su išli na krupniji plijen a mafija se već odavno uvukla u vlast, u sudstvo i policiju.
Ima mrežu koju je teško rasplesti. Posijan je strah pa se više ne zna tko je sve povezan s mafijom. U Sjedinjenim američkim državama se povampirio i rasizan. Kukavički je izvrijeđan predsjednik Obama iz zasjede i anonimno preko društvenih mreža. To je inače stil društvenog otpada. I u nekim drugim zemljama se osjeti porast ultradeničarstva što nije daleko od zločina, a shema je poznata još iz prošlosti. Toj atmosferi doprinosi ekonomska kriza i njene poslijedice, a posebno poitička kriza uz zveckanje oružjem. Da nema nuklearnog straha, već bismo duže bili u nastavku svjetskih ratova, ili bi nas čak i nestalo. Ovo na ponešto sliči situaciji nakon velike krize od 1929. do 1933.
Tada su analitičari slutili drugi svjetski rat ili nastavak prvog koji nije po njima bio ni završen što je bila istina jer su nakon njega u cilju odmazde naprosto otimane čitave teritorije zemljama koje su bile na drugoj strani a dodijeljivanne sebi i svojim saveznicima.
Njemačka je ostala bez dosta teritorija, Mađarka Transivanija je data Rumunjskoj zbog sudjelovanja u ratu rotiv centralnih sila, Vojvodina je oduzetaod Mađarske i data Srbiji a amsđarska je ostala bez još nekih teritorija na sjeveru i na zapadu tako da je prepolovljena. Ekonomska i politička kriza izbacile su na površinu Adolfa Hitlera. Musolini mali gotovo beznačajni Hitlerov trabant je bio zbačen sa vlasti, a u pogodnom trenutku promienio je stranu, ali kad su peta i osma savezničke armije postupno osvajale Italiju postupno za to što su Keserliongove divizije uporno branile svaku stopu Italije. Fašističkom režimu kao i njegovim prethodnicima iz prvog svjetskog rata bio je jedini cilj, dokopati se tuđih teritorija. Na ratištu su bili utoliko korisni mšto su vezivali znatan dio Austrougarske vojske koja je mogla biti upotrebljena na drugim mjestima, U poslijednjoj velikom ofenzivi Austrougarske vojska pod zapovjedništvom feldmaršala Svetozara Borojevića uz neke njemačke divizije 1917. formalno su Talijane natjerali u paničan bijeg i dezertiranje ostavljajući sve za sobom. Talijane su spašavale engleske i francuske divizije od potpunog rasula i poraza.
Za pojavljivanje Hitlera na sceni veliku odgovornost snosi francuska politika koja se umjesto razumom vodila osvetom. Na sve načine pokušavalo se poniziti Njemačku, najveću kulturnu europsku zemlju osim Sovjetskog saveza. Sugerirano je da je svršetkom prvog svjetskog rata nastupio vječiti mir i da osvetoljubivost neće biti kažnjena, ali se pokazalo sve suprotno. Hitlera je stvorilo i beznađe njemačkog naroda koji je morao plaćati enormne sume u vidu reparacija a nije bio u stanju. Vladala je oskudica i nezaposlenost, što je dovodilo do očaja. Tada se pojavio do sasvin anonimni kaplar Adolf Hitler koji je Nijemcima obećao potpuno zapošljavanje, vraćanje dostojanstva njemačkom narodu koji je bio oštećen Versajskim mirom. Ponudio je vraćanje Njemačkoj oduezet teritorije.
Nijemci su u velikoj mjeri na to pristali ali nisu znali što je mogla donijeti Hitlerova agresivna i zločinačka ideologija. A kada je Njemački narod počeo shvaćati što se događa više nije bio oduševljen Hitlerovom politikom progona i uvođenjem totalne špijunaže i koncentracionih logora. Neki su Nijemci likovali kad je izvršen anshlus Austrije, a sve manje nakon osvajanja Čehoslovačke. General Jodl je na suđenju u Nurnbergu rekao da Njemačka ne bila u stanju napasti Čehoslovačku koja je, kako je rekao, iza najače utvrđene linije u Europi imala milijun i pol elitnih vojnika koje je opremila visoko razvijena i moćna industrijska mašina.
Ali je Hitler blefirao dok je general Bek načelnih njemačkog generalštaba izrazio zabrinutost za sudbinu Njemačke zbog Hitlerovih namjer a Hitler mu je rekao da je vojska državna a on šef države kome se svi moraju pokoravati. Bek je podnio stavku a kasnije je ubijen nakon poslijednjeg atentata na Hitlera. Pregazio je Hitler i Poljsku koja se branila mjesec dana. Hitler se poslužio šovinističkim sloganima kao naprimjer da je njemački narod i noirdijska rasa iznad svih drugih; da će Židovima oduzeti sve što su „opljačkali“.
I ubrzo je započeo krvavi pir. Ostale narode je proglasio manje vrijednim. Neke će likvidirati kao naprimjer Rome, a drugi će raditi za njemačke gosppdare kao sluge. Sve je gotovo neočekivano krenulo u dotad najstrašniji rat. Više nisu bili samo frontovi na kojima su ginuli vojnici nego se svijet pretvarao u kaos upotrebom avijacije. Rušeni su čitavi gradovi i u njima ubijani civili. Nijemci su počeli ali su još žešće nastavili Englezi i Amerikanci. Pred sam kraj rata sa tisuću bombardera Sravnjen je i zapaljen Drezden koji nije bio vouni cilj nego pun izbjeglica. To je je bila ruža i zočinačka osveta za Konventri.
POHOD ŠOVINISTIČKIH GRUPA
Šovinizam se ne sastoji samo u primitivnom isticanju svoje nacije i ponižavanju drugih. Postoje puno suptilniji oblici šovinizma, naprimjer u pretjeranom isticanju vlastitih nacionalnih simbola, prešućivanjem vlastitih zločina i stalnom isticanju drugih ne iz pijeteta nego zbog izazivanje reakcija da bi se na tome gradilia mržnja. Zabrinjava i činjenica da je Draža Mihajlović sudski rehabilitiran, a postoje mnoštvo dokaza da je bio zločinac koji je zagovarao etničko čišćenje sa masovnim zločinima i u uživanju pomoći i zaštite od strane fašista.U Hrvataskoj već mjesecima imamo instrumentalizirane skupine koje stalno provociraju vladu, a to je manjinska grupa koja se očito bori za svoje interese i interese stranke HDZ koja je odmah nakon rata opljačkala Hrvatsku, a čiji čelnici se nalaze po zatvorima zbog pljački korupcije. A i sama ta stranka je pred sudom. Upravo se vrše napori da se pod svaku cijenu, a možda i državnim udarom svrgne legalna vlast. Ti isti su provokatori, sjetimo se,prošle godine u Vukovaru postavljanjem lampiona i na druge načine onemogućavalae vladu pa i samog predsjednika države prema obilježljima i odavanja počasti ubijenim građanima u agresiji. i interesa onih koji ih huškaju.
Govori se da su hadezeovci naprosto poludjeli kad se čulo da zemlja izlazi iz recesije. Oni, naravno, tu vijest omalovažavaju, ironiziraju, čine sve kako bi se dvorili svojim istomišljenicima i animirali ih i još jednom prevarili. Njima je puno više do vlasti nego do interesa zemlje.
Imamo sve više nasilja po svijetu. Što zapravo i koga pretdstsvlja takozvana islamska država do li banditizam zaklonjen tobožnjim ciljevima vjere iako nemaju ništa s vjerom jer gaze njene principe vršeći masovne zločine i pljačke.
Kako protumačiti ono što se zbiva oko Ukrajine nego Putinovim nasiljem garniranim prijetnjama zapadu. Hitler je remilitarizirao Ranjsku oblast, a Putin je infiltracijom osvojio Krim. Gotovo da nema razlike, izuzev u načinu izvođenja. Zatim je Hitler izvršio anchlus Austrije, osvojio Čehoslovačku i napao Poljsku što je označilo početak drugog svjetskog rata Putinu je bilo malo osvajanje Krima pa prišao destabilizaciji Istoka Ukrajine. Sve je to došlo akon što su Ukrajinci otjerali s vlasti Putinovog pulena Janukovića.
Rusi su počeli s pritiskom sa isporukom i cijenom plina, a kad nije to bilo dosta da se urazumi Kijev prešlo se na svajanje i destabilizaciju. Da li je u pitanju nemoćan bijes ili pokušaj širenja straha kad Rusi nadlijeću baltičke zemlje i Skandinaviju, a provociraju neutalnu Švedsku koja bi se, prema nekim najavama, mogla priključiti NATO paktu. Putin je demonstrirao vojnu moć na Crvenom trgu pokazujući novo oružje. To isticanje mišića prije govori o vlastitom strahu nego o zastrašivanju drugih. Sam sebe je doveo u nepriliku jer je zapad odgovorio sankcijama koje Rusiji nisu bile potrebne da je bilo malo više razuma. Može Putin prijetiti ali je teško povjerovati da bi išao do iazivanja rata. I ovdje se vidi zastava šovinizma.
RAFINIRANOST IZAZIVANJA
Nesumnjivo je da treba poštovati žrtve rata i nasilja, ali to ne znači da se te žrve mogu ponovo ubijati i zloupotrebljavati u političke svrhe delegirajući krivicu čitavim narodima dok na to očekuju žestoke odgovore, a sve je to u službi održanvja na vlasti. I tako se stvara začarani krug tenzija među narodimami vjerskim vrhovima.
Zašto?
Kada bi tužilaštva i sudovi bili slobodni, a ne pod kontrolom; kod nas bi reforme krenule, ali one se ne mogu ni maknuti dok su na vlasti korupšcionaši i lopovi. Jer kad bi se u relaksiranoj atmosveri otpočele reforme, korupcionaši i kriminalci svake vrste bi se razbježali kao miševi s broda koji tone ili se našli u zatvorima.
Za to i stavljaju prepreke reformama.
Svakodnevno u medijima imamo, zavisno od strane, reklamiranje zločina, zločinaca na onoj drugoj strani. Kod sebe ih ne vide. Odugovlače suđenja ili ih naprosto prekidaju, kriju se dokumenti o vlastitim zločinima čime indirektno postaju saučesnici. S drugih strana na optužbe dolaze žestoki odgovori i time se zamagljuje politička situacija u zemlji i nesnosno stanje se gura u pozadinu. Karakteristični su primjeri poslijeratih zločina mučka ubojstva Nedžada Ugljen i Joze Leutara Negdje u vrhovima nekih stranaka sve se zna ali se čini sve da ne dođe na vidjelo dana a znamo i zašto. Nešto je u smislu otkrivanja političkih zločina pokušao Mirsad Kebo, ali mu su zatvorili usta.
Oni koji su to uradili sebe su denuncirali kao autore zločina. Ako se i govori o stanju u zemlji, to je uglavnom načelno pa za to nema ni efekta. Sve je ta situacija kreirana za potrebe zaluđivanja vlastitih naroda i ulijevanje mu straha ukosti. Isti oni koji su izvršili etničko čišćenje sa masovnim ubijanjima i danas čine sve kako bi spriječili povratak protjeranih. Ubijali su ih, palili njihove obnovljene kuće.
U Bosni i Hercegovini postoje tri zavađena naroda, a kad dođe i do minimalnog razumijevanja i uzajamnog pružanja pomoći kao što je bilo u prošlogodišnjim poplavama u redovima ultradacionalista čuo se poziv na uzbunu.
Osjetla se neuroza i strah od stvarnog pomirenja koje bi kriminalce doveli pred lice pravde. A ti koji upravljaju mržnjom dobro su snabdijeveni opljačkanim dobrima i malo ih je briga od čega žive ljudi koji su na totalnoj drušvenoj margini. Tako se radi u Bosni i Hercegovini, a zašto vlada napeta situacija u Hrvatskoj? Tamo se vodi očajnička borba za vlast i ne biraju se sredstva. Čak i pod cijenu krvoprolića. Žalosno je to što ultradesnici otvoreno pružaju podršku neki crkveni prelati. Oni se nadaju da će lako okrenuti pastvu protiv, recimo uvjetno rečeno, lijevice koju nazivaju komunističkom jer bez toga epiteta ne bi imali velikih šansi. Njima su dobri bivši komunisti ako su se “pripitomili”.
Pitaju li se oni zašto opada broj vjernika paraktikanata što, inače, ne znači da su bezvjerci. Crkva ima veliko iskustvo sa unutarnjim potresima u prošlosti, ali se ne vidi jasno da su neki prelati to shvatili. Posjeta pape Franje Sarajevu bila je spektakularna.
Pripadnici svih naroda su pozdravili papine besjede sa punim odobrenjem i sa velikim nadama. Ali i u tome postoji doza straha jer nisu uračunate dvoličnosti koje prate ovo društvo, a dvolični se nisu usudili suprotstaviti Papi i masi koja je pozdravljala njegove govore u kojima je isticao čovjeka a ne stranke ni politiku, a upravo tamo leže otpori svakoj pozitivnoj promjeni. Jedino je Mustafa Cerić omalovažio posjetu, ali on više nema utjecaja u Islamskoj zajednici a pogovotovo u narodu. Moramo sačekati hoće li se pojaviti još neki i sa kakvim opaskama.