Piše: Stjepan Brzica
To istovremeno ne znači da se mogu uzimati zdravo za gotovo bilo kakvo, pretjerivanje. A pretjerivanje govori o nezrelosti društva a vrlo često onih kojima je u dobroj vjeri povjeren mandat. Neke od članica Unije, kao Mađarska, unosi nešto što je neprihvatljivo i što nije europski, a to je vjerska netolerancija.
Takva pitanja ne može rješavati sama ni jedna članica, nego se to mora rješavati zajednički. Dodatno otežava stanje u Uniji porast utjecaja ekstremne desnice i euroskeptika. Isključivost u bilo kojem pitanju ne može donijeti dobro pa se treba kloniti širenja takvih nakaradnosti.
Svaka je zemlja po nečemu različita d drugih i svaki čovjek je specifična pojava.Treba među narodima i među ljudima trasžiti dodirne točke i zajedničke interese Ne treba ništa unificirati jer to vodi u diktaturu. Konačno to je i nemoguće iako su u kriznim situacijama ljudi skloni čak i ekstremizmu koji ili vodi u propast ili nigdje.
Ideja o Europskom jedinstvu je veoma stara, Na svoj način su u drugim okolnostima neki razmišljali i o euroskom jedinstvu u okviru feudalnog poretka, ali je suština bila potreba da se Europa na neki način ujedini pred ekonomskim problemima zbog slabe žetve; zbog kuge i drugih pošasti koje su taada kosile čitave pokrajine i za sobom ostavljale pustoš.
Ni jedna od feudalnih zemalje Europe sama nije bila u stanju spriječiti ili bar umanjiti zlo. Neki umovi su još tada osjećali potrebu za zajedništvom u slučaju nevolja, neimaštine, ili velikih ratova. I u novije vrijeme se mukotrpno odvijala ideja o europskom jedinstvu kao potrebi koje može donijeti svima blagodat, a ne da svako uzima samo ono što mu se dopada.
Takva ponašanja vode u destrukciju. Sve je počelo od Zajednice za ugalj i čelik. (Belgija Nizozemska, Luksebirg- zemlje beneluksa) Pozitivnu ulogu je igra i svjetska organizacija za ishranu FAO…
Europa nema pravo ići nazad. Mora se presabrati, ojačati političke pozicije prema vani i prema unutra. Eroskeptici su dobrim dijelom egoisti i gledaju svoje uske interese. A to je još jedan razlog za neku vrstu alarma. Tome svemu doprinosi i beskrajna rijeka izbjeglica iz Sirije kojima nije pomogla Rusija, iako se žestoko miješa unutrašnja pitanja ove zemlje koja se nalazi u kaosu, zatim zaljevske zemlje samo upućju humanitarnu pomoć u uvjerenju da su time rješili probleme u svojoj blizini..
Iran igra vlastitu ulogu s jedinim ciljem da se oslobodi sankcija i da nastavi sa nuklearnim programom čemu je u stanju podvrgnuti sve ostalo.
Rijeka izbjeglica ima u sebi jaku humanitarnu notu ali sve izbjeglice ne spadaju u kategoriju najbijednijih. Među izbjeglicama ima i onih koji troše velike sume novaca s jednim ciljem da se dokopaju Europe.
Oni bez daljega moraju biti deportirani, a drugi zadržani dok se ne smiri situacija u Siriji, naprimjer, ukoliko to dopusti Putinova politika koja će uvelike zavisiti od stabilnosti Asadove na vlasti. Dakle, Europa se je suočila sa problemom kakav nije očekivala. I koji počinje zabrinjavati. Možemo se slobodno upitati kome je u interesu da Europu oslabi iznutra, da je ako budu mogli razore, a naročito NATO pakt.
To na mikro planu jasno poručuju događaji u Crnoj gori koja jepred ulazom u NATO pakt što neki nastoje spriječiti pod svaku cijenu. To su velikosrbi kojima oni iz Srbije ne pružaju otvorenu podršku iako je,to njihova zamisao. Oni bi da ukinu crnogorski suverenitet i priključe Crnu goru Srbiji kako je već jednom bilo rađeno odmah nakon prvog svjetskog rata pomoću takozvane podgoričke skupšti kojoj su mogli prisustvovati samo prosrbi koji su nelegalan način pripojili Crnu goru Srbiji, a kralja Nikolu protjerali.
Crnogorci su uzaludno bili digli ustanak koji je beogradska klika u krvi ugušila. Ovaj put im repriza najvjerovatnije neće uspjeti.
Neke reminiscencije se nameću
Historija se ne poavlja ali uči pa se iz prošlih događaja dade mnogo toga i zaključiti analogijom. Svi egsodusi i osvajanja su išli sa istoka prema zapadu,takav je i sadašnji. Put osvajanja je išao preko Beča. Česti upadi akindžija uz pljače su uznemiravali ali uglavnom samo Ugarsku, Hrvatsku, Soveniju i Austriju.
Ostatak Europe je drijemao ali sve dok se nije primakla opasnost. Pošto su bili zauzeli Budim i velik dio Ugarske, napadna snaga je bila usmjerena prema Beču i prema srcu Europe. Silom prilika u nekim momenti ma pruža se seka vrsta savezništava za obranu.
Prije opsada Beča 1683 dogodilo se još nešto i to 1583 kada je Hasanpaša Predojević išao na osvajanje Siska čime bi bio otvoren put prema zagrebu a u nastavku prema Beču. Dogodilo se nešto što se graničilo s čudom. Turci su pod Siskom bili do nogu potučeni. Velik beroj ih se pri bijegu utopio u Kupi.
Od tada su splasnuli upadi u Hrvatsku. Sto godina kasnije 1683 Turci su potučeni pod Bečom tako da su sve napustili pa i same šatore. Poljska i Njemačke zemlje su se našle ugrožene, a desetogodišnji bečki rat je sasvim oslabio osmansku napadnu silu.To je bio rezultat europskog ujedinjenja pred opasnošću. Treći slučaj se zbio puno ranije.
Pošto je Tarik 711 godine prešao Gibratlar i pokorio vizigotsku kraljevinu na Pirinejskom poluotoku, krenuo je opet prema srcu Europe. Prešao je Pirineje, ali je kod Poatiersa bio strahovito potučen 735. A to je na neki način označio i početak reconquiste, oslobađanja Španjolske. Historija nas također uči da ni jedna sila ma koliko biča velika s vremenom propada i nestaje. Na isti način su propala velika carstva ali to mediokriteti ne vide.