Portal Hercegovina.info svojedobno je, na jedan od najzanimljivijih načina, opisao ovog Mostarca – dobronamjernog čovjeka u čijim se jednostavnim i humorističnim riječima može sažeti sva ozbiljnosti surovost života.
{youtube}a0Hm4nDS05Q{/youtube}
Prenosimo tekst s portala Hercegovina.info:
Vlaju svakodnevno možete sresti na ulicama grada kako šeta svojom omiljenom rutom ili pak kako na biciklu održava kondiciju.
Pedantan i nasmiješen uvijek je spreman za šalu i čašicu razgovora sa prolaznicima. Za svakoga ima lijepu riječ i spreman je u svakom trenutku pomoći bilo kome.
Za one koji ne znaju Vlaja je do rata imao jedno od bolje plaćemih radnih mjesta u gradu, i uvijek je bio obučen po posljednoj europskoj modi. Stoga i ne čudi da je bio primamljiv ljepšem spolu svih starosnih struktura.
Nesretni rat je Vlaju kao i mnoge druge sa radnog mjesta odveo u rov u kome je proveo kompletano vrijeme, od prvog do zadnjeg dana. Za vrijeme ratovanja ranjen je nekoliko puta, ali to ga nije spriječavalo da ikada izostane sa svoje smjene na prvoj crti obrane. Teško je sada u ovom tekstu nabrojati koliko je svojih suboraca i ostalih građana Mostara spasio izlažući sebe velikom riziku. On sam ne voli da se o tome priča, niti je ikada zatražio od nekoga da mu za to zahvali.
Usprkos svemu što je dožvio iz njega nikada nije izašao mostarski duh i njegove šale su često predmet priča i prepričavanja po gradu.
Ovaj puta donosimo nekoliko Vlajinih legendranih šala koja je će se prepročavati dok je god Mostara i Mostaraca.
Jednom prilikom je prolazio pokraj umirovljenika na Aveniji te im rekao: “Gdje ste lavovi?”. Oni upitaše:” Kakvi lavovi moj Vlaja, otkud nas sa njima?”, a on će im na to: “Zato jer svaki dan rikne jedan od vas !!”.
Drugi puta zaustavi se auto zagrebačkih tablica u blizini Rondoa i gospođa iz njega upita Vlaju: “Oprostite gospon da li znate gdje je ulica Katarine Kosača?”
“Znate li vi možda kako se djevojački prezivala”, reče joj Vlaja.
{youtube}OYcgQJRDRdc{/youtube}
O ratu ne voli pričati, a kada ipak to bude tema, Vlaja se trudi da i to prebaci na šalu, te je jednom prigodom rekao za nekoga: “Ma ta će on nije vidio rata, akcija na podveležju njega nema, akcija tamo, a on ovamo, akcija u Tušu on u Konzumu”.
Jednom prigodom došao čovjek iz vodovoda sa računom na vrata. Uzeo Vlaja račun i pogledao ga i kada je vidio cifru upita čovjeka: “Što je ovo, ta ne držim ja delfine u stanu?”
Drugi puta dolazi gospođa iz komunalnog Vlaji na vrata i kuca.
– Tko je? – upita Vlaja
– Smeće, naplata… – uzvraća gospođa
– Nemam, isključi!
Vlajine anegdote mogle bi se prepričavati još satima, i sasvim sigurno je da svi koji se nađu u njegovom društvu uživaju u pravom mostarskom humoru ili, kako sami Mostarci kažu, liskalucima.
Sretnem Vlaju neki dan, kao i uvijek lijepo se ispričašmo i prisjetišmo starih dobrih vremena. I onda na kraju pitanje kad će ljeto, kad ćemo na Neretvu? Neretva je jedna od najvećih Vlajinih ljubavi, i on na njoj provede čitavo ljeto kupajući se s rajom, a gdje je Vlaja tu nikada nije dosadno.
Vlajin život se ne može opisati u jednom tekstu, niti se mogu nabrojati svi njegovi liskaluci, za to bi trebala bar jedna knjiga, a možda i više njih.
/Republikainfo.com/