Nakon medijske bure koju je podigao svojim javnim istupima, Kebo danas kaže da mu je ugrožen život, da je nezaštićen te nastavlja inzistirati na “odlasku” aktualnog predsjednik SDA bakira Izetbegovića.
Razgovarala: Kristina Spajić Perić/Republikainfo.com
Gospodine Kebo, povod našem razgovoru je terorizam u BiH, posebno posljednji slučajevi o kojima mediji u BiH svakodnevno bruje. Vi ste na to dramatično ukazivali prije više od godine. Danas, svi govore o terorizmu i radikalizmu, a vi šutite. Zašto? Imate li problema sa zdravljem ili je nešto drugo posrijedi?
– Prvo, hvala na pitanju o zdravlju. Dobro sam i relativno se dobro osjećam s obzirom na moju starosnu dob. Da ste me pitali kako živim, imali bi drukčiji odgovor.
Pa, kako živite?
– Moj umirovljenički život je jednostavan. Bez obveza sam i bilo bi mi dosadno da nije upravo problema o kojem bruji cijeli svijet, a posebno Bosna. To se prilično odražava na moj život, izravno i neizravno.
Brinete se ili se osjećate ugroženim?
– Svakako. Nakon događanja oko izborne kampanje u kojoj sam inzistirao na rasvjetljavanju korupcije i političkih ubojstava, a posebno nakon predaje dokumenata Tužiteljstvu BiH, vezanim za ratne zločine, bio sam izložen neviđenom medijskom linču koji je ohrabrivao ekstremiste da me i fizički likvidiraju. Tada sam, kao državni dužnosnik, imao osiguranje, te sam taj pritisak i prijenje lakše podnosio. Naravno, čim prije vlasti su mi ukinule osobno osiguranje i ja sam postao otvorena meta najbrutalnijim ekstremistima u ovom gradu.
Jeste li se obraćali nadležnim ministarstvima i agencijama sa zahtjevom da vam vrate osiguranje?
– Da, pisao sam pisma nadležnim organima. Poslao sam pismo i Draganu Mektiću, ministru sigurnosti ali nema ni odgovora, a kamo li rezultata. Valjda je čovjek zauzet.
Je li netko od međunarodnih dužnosnika pokazao interes za vaš slučaj?
– Moj slučaj je za literaturu. Ako ne baš za Franca Kafku, onda sigurno o ovakvom slučaju je pisao Meša selimović. To su pitanja izdaje i lojalnosti režimu, a u suštini je sva drama u zlodjelima ljudi koji su počinili kriminal, zločine i tako izdali i ideale za koje se navodno bore u politici. Veliko razočaranje je, recimo, Valenzin Inzko kao predstavnik takvih ideala zapadne demokracije ovdje. Zvao sam ga, slao mu poruke i on je obećavao da će me primiti ali je eskivirao. To je kukavičluk bez presedana.
Vi ste tužili i neke urednike i vlasnike portala koji slove kao radikalno vehabijsko glasilo. O čemu se radi i u kojoj sferi je taj prosces?
– Tužio sam portal SAFF. To je odličan primjer u kojoj mjeri su ideološki srasli akteri najbrutalnijeg ‘ciber terorizma’ i politički moćnici koje sam ja pokušao raskrinkati. Najveće ohrabrenje bošnjačkim, i ne samo bošnjačkim ekstremistima, su korumpirane policijske strukture i pravosudni organi koji su formirani izravno preko stranke SDA. Ne, ne bi smjeli biti takve “budale i ginuti za ideale” da nisu počinitelji kriminalnih djela sigurni da imaju i “izlaznu varijantu” i jamstvo od političkih moćnika da neće biti kažnjeni za svoja zlodjela. Taj prljavi posao koji su radili tijekom izborne kampanje provehabijski portali protiv mene, pa i Fahrudina Radončića na koncu, radili su u ime Bakira Izetbegovića, njegove ideologije i politike, a zarad vlastitog “šićara”.
Taj sudski proces bi to sigurno otkrio: Otkrilo bi se da su vehabije jurišna konjica SDA, da njima zapovijeda general Fikret Muslimović, a preko Adnana Peze, bivšeg pripadnika odreda ‘El Mudžahid’, preko čijih ruku su prešle milijunske donacije. SAFF je samo istureno odjeljenje militantnog krila SDA i stoga Izetbegovićeb utjecaj na policijske i sudske organe to opstruira i blokira. Jednostavno, istražni organi ne znaju gdje se nalazi adresa internet portala magazina SAFF, a osumnjičeni po mojoj tužbi su navodno “nedostupni organima gonjenja”. Jedan od optuženika je poznat organima gonjenja jer se sumnjičio da je sudjelovao u jednom terorističkom napadu u Travniku.
Jeste li imali izravne prijetnje od takvih grupa ili pojedinaca?
– Naravno! Ljudi iz najbližeg osiguranja ministra policije mi dobacuju, supruge moćnih ljudi iz OSA-e su pisale na društvenim mrežama o meni kao izdajniku itd. A, najgori ljudi su radikalni imam poput Nezima Halilovića Muderisa i Muhameda Veliča koji su na hutbi (propovijed) pozivali na moj linč. Oni su licemjeri jer vidim da sada, nakon terorističkog napada u Rajlovcu, ‘okreću ćurak’. Ja nemam ništa protiv poštenog vehabije, niti sam jednim potezom ili izjavom asocirao da se na te ljude gleda poprijeko. Neka vjeruje kako želi vjerovati, neka se oblači kako želi, samo neka ne uznemirava ljude zbog svog različitog vjerovanja. A, taj Velić, eto neke ga novine proglasiše herojem, poziva da se vehabije ‘cinkaju’, što smatram također progonom neistomišljenika i pozivom na linč. Ja bih takav potez jednog imama osudio. Ili, taj vajni Muderis, poziva na spas muslimana od raznih neprijatelja, a jadne siromašne mase, pa i te vehabije, mu vjeruju. Neka mu vide vile i provjere listu primanja pa će vidjeti koliko mu se isplati biti takav radikal.
Takvi su nahuškali primitivne mase da u meni vide nekoga koga treba anatemizirati pa mi stoga dobacuju ružne riječi. Svakako sam vrlo ponosan na poštene Sarajlije koje me podržavaju i hvale moje postupke.
Zašto su pojedinci tako radikalno reagirali na vaše javne istupe?
– Prvo da uočim da se Bakir Izetbegović pokajao i javno priznao kako nije znao da je ta, mislio je na vehabijsku ideologiju, zla. Zatim, tek sada reis-ul-ulema Kavazović tako rezolutno, pa čak i radikalno, traži od državnih institucija da se obračuna sa tom vehabijskom ideologijom. Da ih upitam gdje su bili kada sam na to ukazivao? Ne samo ja, bilo je još nekoliko vrlo hrabrih ljudi koji su istupali i kritizirali militantne istupe vehabija jer su u njima vijdeli opasnost po naše društvo.
A ja mislim da bez rasvjetljavanja dolaska te ideologije preko mudžahedina u srednju Bosnu nema rješenja tog problema. Upravo je problem ogromnog donatorskog novca i ratnih zločina u srednjoj Bosni, kojeg sam ja dokumentirao i predao legalnim, ponavljam, legalnim državnim instancama da se rasvijetli. Bez pravnog rasvjetljavanja tog problema nikad neće biti riješen problem radikalnih islamističkih grupacija u BiH. To je moj smrtni grijeh i stoga moćnici čine sve da mi se osvete. Eto, ispaštam i taj svoj grijeh.
Zar uhićenje Sakiba Mahmuljina nije i početak ka rasvjetljavanju tog problema?
– Naravno. Ali i to je učinjeno tek nakon terorističkog pucnja u Rajlovcu. Ima tu i politike, da bi se bar nešto udovoljilo zahtjevima Milorada Dodika koji kritizira rad pravosudnih organa, ali u konačnici, sve je o rezultat pritiska na bošnjačke lidere, da nešto učine kada je u pitanju ta ideologija radikalnih vehabijskih grupacija. Možda se ne bi dogodio terorizam u Rajlovcu da se problem počeo rješavati na vrijeme. Do sada su mnogi zaštitnici te ekstremne ideologije i njenih zagovornika bila raskrinkani.
Vi ste bili dugodišnji suradnik pokojnog Sulejmana Tihića i jedan od najutjecajnijih ljudi u SDA-u. Zar niste trebali nešto poduzeti po tom pitanju?
– Pa, to je bila bolja strana politike Sulejmana Tihića. On je zaista bio umjereni političar, svjestan opasnosti radikalnih krugova po građansko društvo. Izuzev što smo radili na sprječavanju takvih aktivnosti, nema niti jedan počinitelj zločina koji u tom periodu nije otkriven. Imali smo ambiciju obračunati se i s korupcijom. Počeli smo od mafijaških krugova. Ali, na žalost, tu smo bitku izgubili. Predsjednik Tihić nije imao hrabrosti obračunati se s organiziranim kriminalom i grupacijama unutar SDA i ja sam ga zbog toga napustio.
Ukoliko biste usporedili predsjednika Izetbegovića i predsjednika Tihića, koje su prednosti, a koje nedostatci jednog naspram drugog?
– Najkraće rečeno, kako je Tihić slabio, tako je Izetbegović jačao. Izetbegović je ucjenama od strane radikala preuzeo kontrolu nad stranačkim organima u čemu je imao punu podršku vrha Islamske zajednice. Sada se on pravi ‘Toša’ i kaže kako ništa nije znao i “pere ruke” od radikalne ideologije koja je svim Bošnjacima zagorčala život. Ako je iskren, neka zatraži od mene halala (oprosta) kao i svih onih koji su ga upozoravali da je odveo SDA u potpuno pogrešnom smjeru.
Ima li to veze sa utjecajem predsjednika Turske Tayyipom Erdoganom?
– Možda je to za BiH i veći problem od vehabija. Kada čitam što sve pišu onečasnim raborama Erdogana i njegovog sina Bilala, uzme me jeza jer imam vrlo pouzdane informacije da je ovdje MIT (turska obavještajna služba), upravo preko najbližih suradnika Bakira Izetbegovića, poput Amera Bukvića i Semira Efendića, rzvio svoju vrlo jaku mrežu. Prošlog ljeta je taj Erdoganov sin boravio nekoliko dana u Sarajevu, a domaćini su mu bili Efendić i Bukvić. Ako uzmete izjavu Akana Fidana, šefa MIT-a, da je ISIL realnost i da s njima treba surađivati, jasno nam je da su Bukvić i Efendić omiljeni likovi u vehabijskom glasilu SAFF. Onda, Izetbegović je uzeo jednog Turčina za savjetnika, čije navodno humanitarne poslove vodi Selmo Cikotić, koji se spominje da je “mozak” stvaranja MIT mreže u Sarajevu, bit će vam jasno koliko je AK Partija involvirana u kadrovsku politiku SDA.
Na kraju, što zaista zamjerate Bakiru Izetbegoviću?
– Zamjeram mu što nije poduzeo bilo kakve pravne korake da me sankcionira ukoliko sam i gdje prekršio zakon i Ustav ove zemlje. Pošto on zna da nisam, zašto mi se sveti preko opakih ljudi koji su prijetnja ne samo meni, već i mnogim časnim građanima u Sarajevu koji ne misle kao oni.
Gdje je izlaz? Očekujete li možda od ulaska gospodina Fahrudina Radončića u vlast neke pozitivne korake?
– Gospodin Radončić je i sam izložen linču i može, ukoliko bude htio, poduzeti nešto i kada je moj slučaj u pitanju. Ali, nema izlaza dok Izetbegović ne podnese ostavku i na čelo najmoćnije bošnjačke stranke ne dođe umjereni i neopterećeni lider.