Ministar energetke, rudarstva i industrije FBiH Nermin Džindić u razgovoru za Klix.ba najavio je niz mjera Federalne vlade u područjima namjenske industrije, rudnika, te opskrbe plina. Imenovao je i krivce zbog čega cijene plina građanima nisu niže iako je Vlada odnosila odluke o smanjenju cijena. Također, govorio je i o pregovorima sa strateškim partnerima oko preuzimanja Aluminija, o izgradnji Bloka 7 Termoelektrane Tuzla i nesuglasicama s Energetskom zajednicom kada je riječ o ovom kapitalnom projektu.
Tko je prebacio plan
“Kada je riječ o namjenskoj industriji plan za 2019. je bio promet od 304 milijuna KM. Do kraja godine prebacili smo ga za pet milijuna KM. Istaknuo bih među nekih osam tvrtki koje su u većinskom vlasništvu Vlade FBiH, prvenstveno Igman Konjic koji je prebacio za 20-ak milijuna KM prometa u odnosu na planirani. Pretis prvi put prelazi 50 milijuna KM ukupne realizacije. Tu je i Unis Ginex koji je redovno blizu 40 milijuna KM. Dvije tvrtke koje će prvi put imati realizaciju od oko 15 milijuna KM su Binas Bugojno i BNT TMiH Novi Travnik. Po prvi put obje tvrtke posluju pozitivno i nisu gubitaši. Sve tvrtke isplaćuju plaće, poreze i doprinose što do sada nije bio slučaj”, kazao je Džindić.
Spomenuo je i sarajevsko poduzeće Zrak koja će imati promet od pet milijuna KM i unatoč svih problema iz prethodnog perioda, tužbi radnika, prosvjeda, presuda, blokada računa.
“Jedino nam u jednom blagom zaostatku ostaje tvrtka TRZ Hadžići, dakle njihova realizacija nije pretjerano velika. Ali smo i u toj tvrtki uspjeli napraviti jedan iskorak vezano za razvoj ručnog bacača koji naravno treba proći još dodatne analize i potrebe na tržištu da vidimo u kojim formatima treba buduće trasirati proizvodne kapacitete za tu liniju. U 2019. tvrtka Vitezit koja je potpadala u namjensku industriju otišla u stečaj. Dakle, mi smo u ove četiri godine pokušali animirati, pomoći kroz grantove, subvenciju, podršku odgovarajućim projektima, ali nismo uspjeli. Na kraju smo se opredijelili da se pokrene stečajni proces, da se ne bi pravili dodatni gubitci”, kazao je Džindić.
Poslovna tajna kome BiH prodaje streljivo i oružje
Upitan u koje zemlje su iz BiH izvezeni proizvodi namjenske industrije, Džindić kaže da imaju određene poslovne tajne da ne šire informacije u koje zemlje se izvoze proizvodi, ali je otkrio da je izvezeno u 40-ak zemalja iz cijelog svijeta.
“Za većinu tvrtki iz namjenske industrije 2020. godina je već puna i rezervirana, radimo na novim linijama, na tehnološkom proširenju, na proširenju asortimana. U ove četiri godine smo imali strateški plan, a tu je spadala haubica iz BNT TMIH Novi Travnik, zatim projektili dugog dometa proizvedeni u Pretisu, posebne vrste metaka iz Igmana, proizvodne kapisle iz Ginexa, po novim direktivima iz EU. Radili smo na povećanju produktivnosti u svim firmama, radili smo na inžinjerskom i tehnološkom poboljšanju linija i proizvoda. Napravili smo dobru pripremu, preko tzv. X-matrice napravili smo alat za kontrolu nadzora i upravljanja svih projekta u namjenskoj industrije. S novom metodom željeli smo da središnja baza upravljanja informacijama bude Direkcija za namjensku industriju. Imat ćemo potpunu kontrolu svake pojedinačne aktivnosti u tvrtkama namjenske industrije, kako ne bi došli u situaciju da se na kraju godine pitamo zašto neki projekt nije uspio”, kazao je Džindić.
O Bloku 7
Govoreći o realizaciji kapitalnog projekta Bloka 7 Termoelektrane Tuzla vrijednog 1,5 milijardi KM, Džindić je kazao da su u tijeku pripremni radovi.
“Pripremni radovi su projekt od 18 milijuna KM i upravo ga radi tbrtka iz FBiH. Rok je jedna godina. Radi se o cjelokupnoj pripremi terena, odvodnim i dovodnim cijevima za napajanje i ispuštanje vode s platoa gdje će biti građen Blok 7 od 450 megawata električne energije. Radi se o potpuno novom, savremenom bloku, ekonomski i ekološki potpuno isplativom. Taj blok mijenja tri postojeća u TE Tuzla. Nakon gradnje, ova tri bloka će biti ugašena. Novi će grijati kompletan TK, dakle pored proizvodnje električne proizvodit će i toplotnu energiju i grijati najmnogoljudniji kanton. Možete zamisliti kada ne bi bilo grijanja u TK, kada bi svi prešli na alternativno grijanje, a to je ugalj prvenstveno. To bi bilo ekološka katastrofa. Dakle, nama je Blok 7 potreban. Kao zamjenski blok, to je broj jedan, a onda kao blok koji će održati energetsku neovisnost FBiH i grijati čitav TK”, naveo je Džindić.
U samom procesu definiranja granica projekta, kaže on, došlo je do primjedbe Energetske zajednice, a na osnovu dvije primjedbe od dva udruženja iz BiH o tome ima li garancija koju je izdala država BiH u sebi elemenata državne pomoći.
“Agencija za državnu pomoć BiH je odgovorila da u rješenju koje su izdali ne postoji niti jedan element koji ukazuje na to da postoji element državne pomoći. Mi nismo nadležni da komentiramo odluke ove agencije koja je uradila sve po zakonu, kao i dva federalna ministarstva i Vlada FBiH. Elektroprivreda je kroz svoje organe dobila od Vijeća ministara suglasnost, proslijedila kineskom partneru koji je to potvrdio i svi ugovori su na snazi. Dakle, EP će u ovom projektu iz svojih sredstava financirati 15%, a kineski partner 85%. Održano je nekoliko sastanaka u procesu medijacije između EP i Energetske zajednice, a u tom timu su sudjelovali članovi ministarstava, ureda premijera i Agencije za državnu pomoć. Pokušali smo se dogovoriti da se premosti ovaj problem i da se ide dalje, međutim zahtjev od Energetske zajednice na posljednjoj video konferenciji krajem 2019. je da se FBiH vrati na početni položaj, odnosno da se ponište sve odluke uključujući Vlade, Parlamenta BiH i Agencije za državnu pomoć. Mi to po zakonu ne možemo. Po zakonu, da bi se došlo do poništenja rješenja mora se iznaći veliki argument koji će pokazati da je napravljen pogreška ili prekršaj u proceduri, ali za sada nema niti jedne primjedbe koja bi mogla zaustaviti projekt. On ide dalje i u naredne četiri godine bi trebao biti završen”, poručio je Džindić.
Još bez zakona o električnoj energiji
Za nekoliko dana će, najavljuje on, biti održana tematska sjednica na Zastupničkom domu FBiH gdje će se govoriti o ispunjenju obveza FBiH prema EZ-u, ali i tome tko je kriv zbog čega još nemamo, naprimjer, Zakon o električnoj energiji.
“Došli smo u situaciju da nakon četiri ili pet godina pregovaranja da EZ daje RS-u jednu formu zakona, a FBiH drugu. RS je bila suglasna, a FBiH je tražila da se ustavne nadležnosti razmotre. Moramo istaknuti da su iz Energetske zajednice u proteklom periodu imaju jedne aršine prema RS-u, a druge prema FBiH. Imali smo potpuno zeleno svjetlo za gradnju TE Stanari u RS, a blokadu u vezi s blokom 7 u Tuzli, koji gasi tri bloka starih 50 godina”, kazao je Džindić.
Plin jeftiniji za 45%
Na novinarsko pitanje zašto građani još uvijek nemaju jeftiniji plin, iako je došlo do niza odluka o smanjenju cijena ovog energenta, ministar Džindić je odgovorio:
“Mi smo za četiri godine cijenu plina snizili za 45%, a to se nikada nije dogodilo od kada postoji FBiH, nakon toga smo bili među tri zemlje u kojima je cijena plina u Europi najniža. Pošto mi izravno ovisimo od fakture Gazproma, a to sam pokušao objasniti i nižim razinama vlasti, mi na tu fakturu dodajemo troškove transporta kroz zemlje kroz koje prolazi, zatim minimalne troškove BH Gasa, a onda ide finalna cijena prema distributivnim kompanijama. I ono što smo u toj analizi našli je da su kantonalne firme prema privredi, pa i prema građanima bile nefer i zaračunavali su enormno visoke cijene i nisu pratile odluke Vlade FBiH sve vrijeme. Taj period gdje nisu pratile odluke Vlade FBIH su peglali svoje gubitke iz ranijih perioda. Nažalost kantonalna razina nije reagirala na profesionalan način. Kantonalne tvrtke moraju pratiti rad Vlade FBiH, trendove rasta i pada cijena i svako smanjenje ili povećanje mora se odraziti na krajnjeg korisnika. Ne možete peglati gubitke zbog nenaplate od finalnog konzumenta na račun zaustavljanja smanjenja cijena”, kazao je Džindić.
On je povukao pitanje odakle ukupna potraživanja Toplana od 100 milijuna KM, zašto Sarajevogas nije naplatio 100 milijuna KM, te zašto je došlo do situacije BH Gas nije naplatio svojih 60 milijuna KM.
“Onda smo pravili reprograme sa Sarajevogasom da ne bi otišao u stečaj. Dakle, FBiH je išla korak dalje ka sporazumu sporazumu da ne bi kantonalna firma otišla u stečaj. Zato trebaju kazati ‘hvala’, a ne da nam spočitavaju da želimo uništiti privredu. A oni su ti koji su to uradili, prema privredi su dodavali 250 KM na 1000 kubnih metara! To su ogromne cifre. Zašto odluke o smanjenju koje donosimo ne osjete krajnji potrošači? Mi smo pred Novu godinu donijeli odluku o smanjenje cijena plina za 8,5 posto u odnosu na distributivne kompanije, na osnovu kretanja cijene Gazproma i to se primjenjuje od 1. siječnja 2020. Godine. Kakva će biti situacija u narednom periodu, ne znamo. Svjedoci smo bili da su Ukrajina i Rusija potpisale sporazuma na pet godina. To je dobra stvar. Imali smo određenih poteškoća sa potpisivanjem ugovora sa Energoinvestom, jer upravo se čekala taj dogovor. Kada se to potpisalo otvorila se mogućnost potpisan je ugovor sa Gazpromom i to sada ide svojim tijekom dalje”, kaže Džindić.
Navodi da BH Gas ima strateški input da se ide prema Južnoj interkonekciju jer FBiH treba alternativa opskrbe i zbog konkurentnosti i zbog eventualnih blokada od određenih tvrtki.
Za Aluminij najbolji stiečaj, zašto šuti RH
Govoreći o ponudama za Aluminij, federalni ministar je kazao da su održali sastanke sa četiri tvrtke.
“Kada dođemo do razgovora o tome tko će osigurati električnu energiju pod kojim cijenama, tu nalazimo na veliki problem. Većina njih želi da Vlada FBIH daje električnu energiju po cijenama znatno nižim nego na tržištu, pa čak i duplo i uz određenu garanciju Vlade FBiH. Na to Vlada nije mogla pristati niti će to ikada učiniti. Da je mogla tako nešto uraditi onda bi Aluminij nastavio raditi u ovom obliku. Međutim, ovaj oblik poslovanja u zadnjih 10 godina nije ekonomski opravdan niti isplativ.
Opredjeljenje Vlade je da se nađe partner koji radi u ovoj oblasti, a da to ne bude neko tko je tek počeo raditi. Mora imati iskustvo, zatim dobro povezan ulazni lanac opskrbe svih materijala sirovina, glinice itd. S druge strane mora biti uvezan i s prodajnim lancem, kako ne bi bilo remetilačkog faktora. Moramo prouzvesti Aluminij u trenutku u kojem cijena struje OK i prodati ga na tržištu kada je cijena optimalna. Ni s jednom od tih tvrtki nismo mogli iznaći zajedničku riječ. Abraham grupacija je možda jedina od ove četiri koja je konkrento ponudila jedan plan, u njemu su naveli određene podatke. Ali prvi prijedlog je Vlada odbila jer nije naša nadležnost. Mi smo 44 posto vlasnici Aluminija, ne možemo razgovarati kao većinski vlasnici jer to nismo. Drugi oblik koji su ponudili jeste model suradnje u obliku iznajmljivanja tvrtke na 60 godina, ali iza toga ponovo stoji subvencija električne energije, a uz to Vlada ne može potpisati ugovor o najmu kada nije većinski vlasnik. Ne može govoriti u ime malih dioničara i Vlade RH koja je 12% vlasnik”, rekao je Džindić.
Prije šest mjeseci je, navodi on, kada je Aluminiju zaustavljena isporuka električne energije, tražio analizu financijskih podataka za prvih šest mjeseci, da se taksativno navedu fakture i koga su plaćali.
“Dobio sam odgovor da Vlada nema pravo tražiti te podatke. S jedne strane tražite pomoć, a ne dajete podatke i analizu koja je potrebna da bi donijeli ispravnu ekonomsku odluku. Tražili smo u cilju da bi donijeli ispravnu odluku. Očekujemo još jedan razgovor sa Abraham grupacijom, a to će vjerojatno biti u narednih 15-ak dana, iako smo svjedoci da su prije nekoliko dana uručeni otkazi za ostale zaposlenike koji su bili ostavljeni u nekom tranzicijskom periodu. Sve ono na početku što smo rekli već nakon gašenja, a to je da Aluminij očekuje neki novi oblik poslovanja, evo sada se upravo to događa. Taj neki novi oblik je možda jedini objektivan i realan. Da sve to ode u stečaj i da se tijekom stečaja pokrene proizvodnja uz nekog strateškog partnera”, poručio je on.
Treba još rudara, ali višak popratni zaposlenici
Također, kako kaže ministar Džindić, stanje u rudnicima nije sjajno. Tu su nagomilan problemi, dugovi prema Poreznoj pravi, dobavljačima itd.
“Plan presutruktuiranja koji se nalazi na Parlamentu i koji se mora pod hitno usvojiti mora omogućiti prestruktuiranje cjelokupnog energetskog sektora, uključujući i rudnike. Moraju se razdvojiti tvrtke po djelatnostima kako nalaže EZ i direktive, zatim detektirati koje su u lošem stanju. Vidjet će se da je upravo sektor rudarstva najnespremniji za ove tranzicije. Što se tiče rudnika Banovići, imali smo probleme kada je riječ o zamjeni NO kojem je istekao mandat. Vlada FBiH je ušla u zakonsku obvezu da promjeni članove NO. Naišli smo na otpor NO zajedno sa Upravom. Želja je bila da se nastave mandati ljudima koji su tamo bili 15 godina i više. Opstrukcije na koje smo naišli bile su žestoke, bilo je prijetnji. Ali smo pokazali da je ovo Vladino većinsko vlasništvo i da tamo gdje je većinski vlasnik imaju se provesti sve odluke koje se donesu. Pokazali smo snagu, znanje i koordinarnost. Zamijenili smo članove NO i nastavili normalan rad. Nije nam cilj destabilizirati bilo koji rudnik, ali nećemo dozvoliti da pojednici uruše sustav”, kazao je Džindić za Klix.ba.
On u 2020. najavljuje realizaciju plana prestrukturiranja kazavši “nije nam stalo da se zatvori niti jedan rudnik, da se otpusti niti jedan rudar”.
“Ali nam je stalo da se riješimo viška radnika, da im platimo otpremnine sve ono što je u skladu sa zakonom i da rudnici konačno mogu proizvoditi dovoljnu količinu uglja na vrijeme i da tu svoju djelatnost mogu platiti svim radnicima i rudarima plaće i obveze. Nama, zapravo, fali rudara. Imamo problem s viškom režijskog osoblja koje prati rad rudara. S time ćemo se pozabaviti i konačno staviti točku. U godinu, dvije moramo omogućiti da svaki rudar dobije plaću na vrijeme i da mu se plate obveze”, istaknuo je on.
Vlada je, kaže, u posljednje četiri godine uvezala staž za blizu 4000 radnika koji su imali uvjete za mirovinu.
“Potrošili smo blizu 40 milijuna KM. To nikada nije urađeno. Opredjeljenje Vlade je bilo da se prodaju sve tvrtke gdje Vlada ima manjinski udio, jer tu imamo samo probleme, da riješimo pitanje Hidrogradnje, Željezara, Borca u Zenici, Banovićima i Travniku, Konjuha, Vitezita, KTK Visoko. Sve tvrtke koje su bile na izdisaju. Uspjeli to privesti u neku stečajnu fazu da ljudima uvežemo staž, da druge probamo reanimirati za nastavkom angažmana u drugim društvima. Realno, radnika fali. Nije problem kada se iz jednog poduzeća, tipa Hdirogradnje, prebaci u drugo koje se bavi istom djelatnošću, jer ovo više ne može funkcionirati. Mi smo nekih 5-6 tvrtki poslali u stečaj da ne bi stvarali nepotrebne gubitke. To su bili ispravni i hrabri potezi. Mislim da to do sada nijedna vlada nije uradila na ovaj način. I u narednom periodu imamo plan da nekoliko poduzeća idu u stečaj. I za 2020. smo osigurali 10 milijuna KM za uvezivanje staža. Sredinom veljače će ići novi oglas za prijavu tih radnika”, rekao je Džindić.
Upitan hoće li nastaviti mandat na ovoj, ministarskoj dužnosti, kada dođe do imenovanja nove Vlade FBiH, ministar Džindić je rekao:
“O tome odlučuje politika. Spominjao se i premijer. Što se mene tiče, kao što sam radio ove četiri i pol godine spreman sam raditi dalje da se ovaj sektor konačno uredi i da bilo tko dođe iza tog mandata dođe u uređenije stanje. Puno je lakše raditi kada nemate problema s Hidrogradnjom, Željezarom Zenica, s Borcem, Aluminijem, Vitezitom. Nisam neko tko lako odustaje i tko se predaje”, kazao je Džindić.
(Izvor: Klix.ba)