Puno, previše rizika. Političkog, ekonomskog, ali i nacionalnog. S krajnje neizvjesnim ishodom. Tako bi se najkraće mogla opisati inicijativa o stvaranju tzv. mini Schengena koji bi trebao biti nova čekaonica EU-a. U novome pristupu regiji dosta je prijepora, piše Večernji list BiH.
Od samoga naziva mini Schengen koji u EU definira sigurnosna pitanja, a u regiji pak ekonomske slobode kroz slobodno kretanje ljudi, roba, kapitala i usluga. Ta čak i u javnosti nerazriješena dvojba očito treba poslužiti kao prilika da svatko po osobnom razumijevanju tu smjesti što misli da zapravo pripada te da se taj relativno prazni i ciljano nedefinirani paket s vremenom mijenja i dopunjava.
Srbiji dominacija
Prema mišljenju stručnjaka, predložena inicijativa kojoj je na čelu Srbija – zajednička deklaracija – značajno nadilazi okvire regionalne suradnje koju traži Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) s EU-om, koji je zaključila BiH, ali i druge države regije. Ovom se inicijativom na izvjestan način poništava i ranija strategija EU-a, prema kojoj se približavanje jedne zemlje Uniji mjerilo na temelju pojedinačnog napretka, dok se sada inzistira na zajedničkom treningu i prilagođavanju propisima EU-a. Zanimljivo je da Europska unija u dosadašnjem procesu europskih integracija nije nikada tražila ovako duboko povezivanje zemalja koje su donedavno bile u sukobu. Takva obveza i namjera ne postoji ni u jednom dokumentu na koje se poziva u deklaraciji, bilo da se radi o SSP-u, članstvu u WTO, CEFTA, MAP REA…
Posve je nejasno koji će novi prioriteti iz inicijative o malom Schengenu ubrzati proces euroatlantskih integracija BiH, jer prioritetne aktivnosti nemaju nikakvu dodatnu vrijednost za europski put BiH. Naprotiv, provođenje deklaracije podrazumijeva niz izmjena postojećih propisa i međunarodnih obveza kao što je oblast zdravstva, osiguranja, obrazovanja… Prije svega, realizacija zajedničke deklaracije podrazumijeva reformu zakonodavnog i institucionalnog okvira kako bi se prilagodilo standardima u oblasti slobode kretanja roba, ljudi, usluga i kapitala. S obzirom na odnos snaga u regiji zapadnog Balkana, to će bez ikakve sumnje biti standardi, ali i dinamika koje nameće i koje će i dalje nametati Srbija, kao politički i ekonomski dominantna u regiji.
Da ova inicijativa ekonomski ima malo rezona, govori činjenica da, unatoč CEFTA-i, svim potpisnicama Europska unija i dalje ostaje najveći vanjskotrgovinski partner. U funkcioniranju CEFTA-e najviše je problema, iako je imala najviše beneficija, stvarala upravo Srbija kako bi štitila domaću proizvodnju uvodeći zaštitne mjere, dok je sada praktički glavni zagovornik otvorenog tržišta, posebno u oblasti poljoprivrede i prehrane poput proizvodnje mesa i mlijeka. Od 127 barijera za više od trećine bila je zaslužna Srbija. Bosanskohercegovački ekonomski stručnjaci smatraju da nema nikakve dvojbe da bi se u podređenoj ekonomskoj i političkoj poziciji našla BiH, ali i ostale potpisnice kao slabije i manje ekonomije od Srbije. Albanija je najmanje integrirana na CEFTA-inu tržištu pa je takva pozicija ne bi nužno bitno pogodila, ali BiH i Sjeverna Makedonija sigurno bi osjetile najveće posljedice. Podaci kojima se trenutačno raspolaže ukazuju da bi Srbija jedina ili pak u najvećoj mjeri profitirala od ove ideje i ekonomski i politički.
Godinama RS blokira
Naime, BiH ostvaruje oko 70% ukupne razmjene s Europskom unijom, a manje od 15% sa zemljama CEFTA-e. Pri tome, je uvoz iz Srbije u ukupnom uvozu iz CEFTA-e blizu 90%. Pravo pitanje je zašto se ne ostvaruje integracija i olakšava trgovina s najvećim vanjskotrgovinskim partnerom EU-om, već se predlaže da se kapaciteti prebace na integraciju de facto s tržištem Srbije jer je sudjelovanje ostalih zanemarivo!?
Indikativno je i da je uspostava jedinstvenog tržišta BiH već godinama blokirana primarno iz Republike Srpske, a da predstavnici ovog entiteta smatraju odličnom idejom uspostavu jedinstvenog tržišta sa Srbijom.
(Izvor: Večernji list BiH)