Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović dodijelio počasne činove brigadnog generala devetorici umirovljenih časnika HV i HVO. Kako je priopćeno iz Ureda predsjednika Hrvatske, činovi su dodijeljeni povodom obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i 30. obljetnice VRO Oluja.
“Predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske Zoran Milanović donio je Odluke o dodjeli počasnih činova brigadnog generala devetorici umirovljenih časnika Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane koji su bili sudionici VRO ‘Oluja’. Odlukom Predsjednika Republike, počasni čin brigadnog generala dobili su Vjeran Rožić, Miodrag Demo, Tihomir Budanko, Milan Perković, Mario Bradara, Ivo Filipović, Petar Zelenika, Jadran Topić te Ilija Vrljić”, navedeno je.
U braniteljskim kuloarima, kao i među hrvatskim ratnim generalima i visokim časnicima ovo je više nego “top tema”, a moguće je i da se o svemu oglase istupom u javnost.
Ovime predsjednik Zoran Milanović nastavlja s “inflacijom”, a po mnogima i obezvrjeđivanju činova hrvatske vojske – samo u posljednje tri godine dodijelio je više generalskih činova nego prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman za vrijeme Domovinskog rata.
Milanović je ovom dodjelom uradio svjevrsni presedan, dodijelivši pojedincima počasne činove generala temeljem pogrešnih informacija – iako nisu sudjelovali u Oluji, a niti su ikada bili pripadnici, niti imali bilo kakav čin Hrvatske vojske (HV) tako da je ovo presedanski “skok”. Neki od njih su već 1993. godine prestali biti pripadnici HVO-a, bilo to na vlastiti zahtjev ili što ih je smijenio tadašnji ministar obrane Gojko Šušak. Unatoč tome, nisu se ogradili od ovoga te prihvaćaju počasne činove od Milanovića.
Počasni čin nema statusno značenje, po istom se ne može ostvariti bilo kakvo pravo i ima simbolično značenje. Osoba kojoj je dodijeljen počasni čin nema pravo zapovijedanja vojnim formacijama, ali se u javnosti time opravdano mogu predstavljati generalima iako su počasne činove, faktički, dobili u miru i 30 godina nakon rata.
Pitanje koje se neumitno nameće je politička pozadina Milanovićevih poteza, za vrijeme čijeg su premijerskog mandata i vlasti SDP-a, od listopada 2014. do kraja travnja 2016. godine dogodili najveći i najduži braniteljski prosvjedi ikada.
Tko su i zbog čega Milanovićevi “šaptači”?
Međutim, uručujući odličja i činove pojedinim postrojbama i pojedincima HVO-a, uz neizbježnu opasku kako to do sada nije učinio HDZ nego on, Milanović je u redovima HVO-a dobio mnoge poklonike.
Njegov najgovorljiviji saveznik je general Ljubo Ćesić Rojs, koji je svojim kontroverznim i, često ponižavajućim istupima u javnosti, nedostojnih jednog visokog časnika, nisko i bez časti unižavajući hrvatske generale da bi sebe izdigao iako nikada nije zapovijedao niti jednom borbenom postrojbom, izgubio svaki kredibilitet u javnosti, ali i kod branitelja.
Očito, Rojs je razočaran HDZ-om i neispunjenjenjem njegovih osobnih interesa i zahtjeva te je u “Milanovićev tabor” prešao s novom nadom i ambicijama za rješenje njegovih problema. No, od toga ništa.
/Republika/