Izbor novog čelnika savezne države Tirinške uz podršku radikalno desne Alternative za Njemačku predstavlja prijelomni trenutak njemačke politike od kojeg nema oporavka. Teško da će pomoći i posljednja odluka: izabrani liberalni premijer je dao ostavku i sada se traži ostavka cijelog parlamenta.
“Odluka da se izabere predsjednik vlade u saveznoj državi Tirinškoj je neoprostiva”, poručila je jučer njemačka kancelarka Angela Merkel iz daleke Južnoafričke Republike, gdje je u službenom posjetu, piše Euractiv.
A Sueddeutsche Zeitung ne bira riječi: “Građanski koncept je završio u izmetu (lijepo pišu – Dreck)”.
Dan nakon što je Thomas Kemmerich iz liberalne stranke (FDP) izabran za premijera Tirinške uz podršku radikalno desne Alternative za Njemačku (AfD), koju brojni njemački mediji otvoreno nazivaju fašističkom, prašina se nije slegla. Preciznije, bura je sve jača.
Zeleni, trenutno druga stranka po snazi, otvoreno napadaju Kršćanske demokrate (CDU), stranku kancelarke Angele Merkel, kako su uopće mogli podržati takvu odluku. I glasati uz AfD. Socijaldemokrati (SPD), koalicijski partneri CDU-a u saveznoj vladi, također otvaraju pitanje opravdanosti ostanka u toj koaliciji. Od toga neće biti ništa jer bi na izborima SPD dobio oko 10 posto glasova i doživio katastrofu. Ali je sasvim jasno da su ovom odlukom dobili dodatno oružje za pritisak na CDU koji je sada pod punim napadom, većine javnosti i političkih stranaka. Što znači da će vlada biti još slabija nego dosada što će imati svoje odjeke i na europskoj razini jer će se teže postići dogovor oko nekih ključnih europskih politika. Primjerice, odnosa prema migrantima, financijama, zajedničkoj obrani.
Snažno je odjeknula reakcija Markusa Soedera, predsjednika Kršćanskih socijalista (CSU), stranke koja vlada Bavarskom, sestrinske stranke CDU-a. “Bolje je ne vladati nego vladati nemoralno. Ovo nije dobar dan za Tirinšku, nije dobar dan za Njemačku i nije dobar dan za demokraciju”.
Čime je on još jednim snažnim, državničkim nastupom, dodatno ojačao argumente za kancelarsku kandidturu CDU/CSU koalicije za izborima iduće godine. Naime, desno krilo CDU se u sebi slaže s potezom ogranka u Tirinškoj, ali to ne smije javno reći. No, rado će onemogućiti kandidaturu Annegret Kramp-Karrenbauer, službeno predsjednice stranke. Koju ne žele na tom položaju jer smatraju da bi to bila “Merkel nakon Merkel” uz kozmetičke promjene.
Iako sva osim radikalno desne i neonacističke Njemačke bjesni, treba priznati da nije bilo pitanje hoće li se ovako nešto dogoditi nego kad će se dogoditi. I to u istočnim saveznim državama koje su se, tvrdeći da su ih CDU i SPD zanemarili, pretvorile u bojno polje radikalne ljevice (Die Linke) i desnice (AfD). U Tirinškoj se očekivalo da na vlasti ostane Bodo Ramelow iz Die Linke. No, to nisu željeli u lokalnom CDU-u. Pa su podržali Kemmericha jer su, to je nedvojbeno, znali da će za njega glasati i AfD.
FDP je također doživio težak udarac od kojeg će se teško oporaviti jer je bio smatran jednom od stranka srednje struje koje su se složile da ne ulaze u koaliciju s AfD-om. Stranački predsjednik Christian Lindner otišao je u Erfurt, glavni grad Tirinške. Iako je Kemmerich poručivao da nema potrebe za novim izborima i poziva da ga podrži i SPD, tijekom dana je morao promijeniti odluku: dao je ostavku na mjesto premijera.
Kad je riječ o političkom dosegu ovog skandala, budućnost vlasti u Tirinškoj je sekundarna. Primaran je utjecaj na saveznu razinu vlasti. AfD bi mogao, kad mu se onemogući sudjelovanje u vlasti, dobiti dodatnu podršku kod birača na istoku zemlje. A nije isključeno da dio birača CDU-a desnijeg pogleda na svijet okrene stranci leđa i ojača AfD. Koji do sada nije mogao na saveznoj razini prijeći crvenu liniju od 13%. Za godinu dana možda i ta barijera padne. Što bi dalo vjetar u jedra svim europskim desničarima.
Ova je situacija izravna posljedice pogrešne procjene Angele Merkel nakon izbora 2017. godine.
Kada nisu uspjeli pregovori sa Zelenima i FDP-om, ona je, zagovarajući politiku stabilnosti, protiv volje dobrog dijela stranke krenula u novu koaliciju sa SPD-om. Zbog čega su je u jesen 2018. godine pripadnici desne struje kanili smijeniti. Bila je dobro informirana pa ih je preduhitrila – dala je ostavku na položaj predsjednice stranke, ali je ostala kancelarkom.
Taj je potez polučio upravo ono što je htjela izbjeći – nestabilnost. CDU je snažno podijeljen, a ona u njemu više nema glavnu riječ: ključna fraza stranačke desnice je “demerkelizirati stranku”. I ta se njezina slabost prelijeva i na položaj kancelarke pa je više ni u EU ne doživljavaju snažnom lidericom kao što je bila do 2017. godine.
Zbog svega toga je SPD skrenuo dodatno ulijevo izabravši gotovo nepoznate lidere pa su Zeleni postali vodeća stranka srednje klase. Što je dobro, ali ih slabljenje SPD-a i slabost Die Linke na saveznoj razini ostavlja bez koalicijskog potencijala. Jer, postmerkelovski CDU će s njima ući u koaliciju samo pod uvjetom da, CDU, postavljaju uvjete. Zeleni na to neće pristati, a CDU će podršku tada tražiti – u krilu AfD-a.
Negdje 2018. godine smo odahnuli uvjereni da je radikalna desnica izgubila zamah. Ali smo upozoravali da je to trenutno. Matteo Salvini će na vlast u Italiji sigurno, vjerojatno čak i samostalno, Viktor Orban je Mađarska, Emmanuelu Macronu u Francuskoj je Marine Le Pen sve veća prijetnja, poljski PiS će vladati još četiri godine.
Radikalno desni pritisak (a vidimo to i u HDZ-u) nije više akutno, nego kronično pitanje. Ako će se desni centar ponašati kao CDU u Tirinškoj, koalicija poput nedavne austrijske, pučana i radikalno desnih slobodaraca, više neće biti izuzetak nego pravilo.
A tada zbog snažna EU. I dobrodošli Putin i Trump sa svojim idejama podjele Starog kontineta.
(Izvor: Euractiv)